Poslodavci raznih profila već su duže suočeni s pritiscima na rast plaća. S obzirom na politički trenutak i skore predsjedničke izbore, a dogodine i parlamentarne, trenutno je u prvom planu javni sektor. Koliko će u konačnici porasti masa plaća koje se isplaćuju iz proračuna još se ne zna jer nakon dogovorenog “trokoraka” povećanja osnovice za države i javne službe od 6,12 posto i povećanja koeficijenata koje su prosvjetari iznudili štrajkom, na vrata Vlade s dodatnim zahtjevima kucaju i brojni drugi.

Ni u privatnom sektoru poslodavci nisu pošteđeni tih pritisaka, dapače. Ali kod njih oni više dolaze zbog manjka radne snage u pojedinim branšama, što se u prvom redu povezuje s odljevom radno sposobnog stanovništva. Sve u svemu, iako je Vlada poduzetnicima donekle ublažila te pritiske kroz sustav kvota za uvoz radnika, povećanje neoporezivih isplata (primitaka) te još neke mjere u okviru četvrtog paketa poreznih promjena, i iduće je godine izgledan nastavak rasta naknada zaposlenih, a u paketu i rast jediničnog troška rada (unit labour cost).

Nastavak lanjskog trenda

U Vladi, naime, računaju i s povećanjem produktivnosti rada, ali izgledno je da će plaće, odnosno naknade po zaposlenom rasti brže. Za iduću godinu predviđa se tako nastavak rasta jediničnog troška rada (JTR) započet prošle godine, a isto se očekuje i dvije godine potom, iako po nešto nižoj stopi.

“Uslijed bržeg rasta bruto naknada po zaposleniku od rasta produktivnosti rada predviđa se umjeren rast jediničnog troška rada. Pritom će u 2020. pod utjecajem dinamičnog rasta plaća biti snažniji”, stoji u makroekonomskim projekcijama Ministarstva financija na kojima su rađeni i fiskalni planovi. Nakon lanjskih +1,1 posto ove se godine očekuje rast JTR-a od 1,7 posto, uz ubrzanje na +2,8 posto iduće godine te usporavanje u naredne dvije (na 1,9 i 1,7%).

Pitanje dodatne vrijednosti

Rast jediničnog troška rada nije specifičnost Hrvatske; rastući omjer plaće koju radnik prima i produktivnosti njegovog rada sveprisutan je trend u EU. U smislu međunarodne konkurentnosti utoliko je važno na kojoj je razini efikasnost stvaranja dodane vrijednosti i što se po tom pitanju događa u okruženju.

Prema podacima u sklopu jesenskih prognoza Europske komisije, u EU je kao rezultat osjetnog povećanja naknada po zaposlenom lani zabilježen rast jediničnog troška rada od 2,3 posto, ove se godine očekuje nešto viših 2,5, a potom bi u naredne dvije godine rast trebao usporiti na 1,7 posto. Za eurozonu se predviđa nešto sporiji rast JTR-a (2% dogodine, a u iduće dvije 1,4%). To je još relativno više od prosjeka tijekom deset godina nakon financijske krize.

Istodobno, ekonomije tzv. Nove Europe, s kojima se Hrvatska obično uspoređuje, uglavnom imaju već višegodišnji rast jediničnih troškova rada, a prema prognozama EK kod drugih zemalja iz te skupine JTR će i u naredne tri godine rasti jače nego kod nas. Mimo Rumunjske i Bugarske koje po tome prednjače (u prvom redu zbog izrazitog rasta plaća), izraženiji rast JTR-a predviđa se i u Mađarskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj.

Što to znači u kontekstu konkurentnosti? Tomislav Globan, docent na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu pretprošle se godine pozabavio analizom JTR-a za nešto dulje razdoblje.

Ona pokazuje da su u Hrvatskoj 2017. jedinični troškovi rada bili oko 9,5 posto niži nego 2010. U isto vrijeme kod svih je glavnih vanjskotrgovinskih partnera zabilježen rast, a u zemljama srednje i istočne Europe jedinični su troškovi rada rasli i naglašenije.

U usporedbi s EU-28 u Hrvatskoj su u tom razdoblju pali za čak 15 postotnih bodova. Brojke sugeriraju i da su se kod nas plaće, koje su nakon krize 2008. pale, vrhuncu iz 2008. približile tek u 2017., dok je produktivnost rada te godine u odnosu na predkriznu povećana za oko 10 posto.

No, tom je razdoblju prethodilo osam godina (2000.-2008.) za kojih je produktivnost rada porasla oko 30 posto, dok su plaće istovremeno narasle čak 90 posto. Ističući kako to znači da su radnici u tom vremenu nagrađivani neproporcionalno više u odnosu na dodanu vrijednost koju su stvarali te kako je Hrvatska po tom raskoraku do 2008. bila među europskim prvacima, autor analize istaknuo je da je upravo taj nesklad prije 2008. desetkovao hrvatsku konkurentnost.

Vraćen tek dio izgubljenog

“Jaka realna deprecijacija uzrokovana padom JTR nakon krize tako je samo djelomično povratila dio hrvatske konkurentnosti izgubljene od 2000. do 2008.”, ustvrdio je Globan. Stoga je zaključio da je možda najkorisnija strukturna reforma koja Hrvatskoj treba ona koja će motivirati radnike da budu produktivniji. Kad je riječ o recentnim kretanjima, prvo je polugodište 2019. obilježio nastavak rasta plaća nakratko prekinut krajem prošle godine.

Prema polugodišnjoj ‘inventuri’ Hrvatske narodne banke, nominalna bruto plaća u prosjeku je bila viša za 2,3% nego krajem 2018., a podjednako su rasle u privatnom i javnom sektoru.

Zbog snažnog rasta u industriji na početku godine, i ukupni je rast plaća u prvom kvartalu bio znatno jači nego u drugom. Realne bruto plaće, pak, rasle su sličnim intenzitetom kao nominalne (nominalne 3,8% , a realne 3,2% više nego u prvoj polovici 2018.). Istodobno su se naknade po zaposleniku smanjile na početku godine, ali u drugom kvartalu snažno su porasle. Takva kretanja, uz pad proizvodnosti rada u drugom kvartalu, rezultirala su rastom JTR-a u prvih šest mjeseci, a povećao se i na godišnjoj razini, navode analitičari središnje banke.