Nova paradigma kapitalizma i odgovornijeg sudjelovanja kompanija nužnost je o kojoj se sve više govori. Osim profita za vlasnike, nova dimenzija kapitalizma vodi računa o dugoročnim i održivim društvenim vrijednostima te edukaciji koja se mora provesti da se to usitinu i dogodi. Zaključci su to okruglog stola Novo lice kapitalizma u organizaciji Poslovnog dnevnika koji se održao krajem listopada.

“Nove paradigme kapitalizma i sudjelovanja tvrtki u zajednici su nužne. Usmjerio bih se na javni sektor i javne kompanije koje ne trebaju ići samo za profitom, već djelovati u korist javnosti i odgovorno poslovati. Da bi to postigli trebamo strategiju koja će to omogućiti, no mi imamo problem jer te strategije nema. Hrvatska pošta ima dobre rezultate, potiče niz promjena i u dobroj je poziciji kad govorimo o društveno odgovornom poslovanju. Planiramo sve više poticati startupe čija će rješenja i inovacije pospješiti naše poslovanje”, otkrio je Mario Bebić, izvršni direktor Ureda za upravljanje ljudskim resursima u Hrvatskoj pošti.

Naći svoju nišu

Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, napominje kako kada govorimo o implementaciji društveno odgovornog poslovanja i održivog razvoja postoji deklarativna razina i ona razina koja nas može dovesti do održivog razvoja.

“Poslovni sektor se mora prilagoditi i naći svoju nišu u tome, a Hrvatska se u tome još nije pronašla. To nije stvar osviještenosti ljudi, već pametnih politika, čovjek se osvještava kada sebe pronađe u nečem. Nažalost, još jedan problem je i taj što mi imamo zakone koji se ne provode sustavno”, smatra Matešić. Vali Marszalek, savjetnica za održivi razvoj i društveno odgovorno poslovanje u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i izvršna direktorica Global Compact mreže Hrvatska, ističe kako je ključno pitanje koje se nameće koliko je to samo PR koji podiže imidž kompanija.

“Hrvatska mora biti spremna za promjene, mi nismo odvojeni otok i ne moramo uvijek kaskati i biti na začelju. Svijest kod ljudi nije na nivou na kojem bi trebala biti, kod mlađih se vidi taj pomak, oni su puno osvješteniji na te društvene probleme. Privatni sektor je taj koji je pokretač promjena i ne može čekati državu da osigura poticajno okruženje. Pritisci ga guraju da ide u tom smjeru, pritisci poput onih od investitora, kupaca, zaposlenika. Bilo bi dobro da država ima ulogu u tome. Još uvijek čekamo našu Nacionalnu strategiju, ali bez obzira na sve, kapitalizam se mijenja i poprima novu dimenziju. Osim profita, koristi i vrijednosti za vlasnike, nova dimenzija vodi o dugoročnim i održivim vrijednostima za društvo”, smatra Marszalek.

Brži povrat investicije

Renata Brkić, suosnivačica Feelsgood Social Impact Investment Fonda napominje kako je u tim procesu ključno educirati sve dionike. “Prve reakcije na koje bismo kroz proces pokretanja fonda nailazili uglavnom su išle u smjeru da bi sugovornici naš obavezni element uspostave kriterija i mjerenja društvenog utjecaja povezivali s filantropijom, a sve iz predrasude da investitorima nije moguće istovremeno isporučivati profit i društveni učinak. Edukacija svih dionika u poduzetničkom i investicijskom eko sustavu je stoga bitan dio našeg posla jer je ovo za Hrvatsku novi investicijski koncept, a koji na strukturiran i unaprijed definiran način od fondovskog menadžera traži da dokumentira kako projekt u koji ulaže, povrh profita, zaista ostvaruje pozitivan društveni utjecaj. No, stvar je tako prirodna da bi svaki naš potencijalni investitor ili poduzetnik vrlo brzo i sam stvorio širu sliku o kojoj govorimo, ljudi to razumiju i svjesni su potrebe za novom paradigmom jer svaki biznis koji drži do sebe zna da se mora mijenjati”, objašnjava Brkić.

Matešić objašnjava kako statistika pokazuje da je povrat investicije brži jer se kroz evaluaciju investicija te kroz njihov utjecaj na okoliš i društvo upravlja rizicima. Kristina Ercegović, poduzetnica i osnivačica Business Cafféa, ističe kako su mnogi pioniri u tome, ali uvijek se zna tko to radi zbog PR-a, a tko zbog svijesti.

“Mali poduzetnici s kojima ja surađujem na tome puno rade, mi guramo tu filozofiju i ugošćavamo ljude koji su primjer toga i koji ne trče samo za profitom. Zaposlenici su motiviraniji ako tvrtka u kojoj rade ima višu svrhu i vrijednosti. Nama u Hrvatskoj nedostaje lidera s vizijom. Ne treba mijenjati svijest malih, koliko moramo mijenjati svijest kod velikih”, smatra Ercegović.

Bebić ističe kako je kod velikih kompanija poput Hrvatske pošte ključno ulagati u korporativnu kulturu jer što je bolja korporativna kultura to je veća povezanost s profitabilnosti. Napominje kako je ključno da je promijene od vrha do dna, inače ih neće prepoznati ni partneri ni dobavljači.

“Neke multinacionalne korporacije moćnije su od država i imaju veće budžete te je njihova moć da uvode promijene neupitna. No to ubrzo neće biti važno jer je pitanje koliko će ovakav sustav koji se temelji na imperativu rasta, opstati. Ekonomski rast poslije Drugog svjetskog rata temeljen je na demografskom rastu, jeftinim resursima i rastu potrošnje. Danas su demografski pokazatelji negativni, imamo problem raslojavanja društva, siromaštvo je pojam koji više ne pogađa samo zemlje trećeg svijeta što utječe na potrošnju. Dodatno, resursa je sve manje te će njihova cijena rasti što znači da svi podupiratelji rasta više ne funkcioniraju. Društvo će se morati prilagođavati nultoj stopi rasta i biznis mora to prepoznati. Nama su potrebne inovacije, a javni sektor mora poticati inovativnost kod poslovnog sektora”, objašnjava Matešić.

Marszalek ističe kako se kapitalizam bazira na kompetitivnosti i da može nastaviti svoj proces prema održivosti kroz promjene.

Znanje je resurs

Napominje kako će se promijeniti upravo kroz inovacije koje će biti koncentrirane na održivi razvoj. Upozorava kako je došlo do rasta nejednakosti, migracija i terorizma te kako su sve to posljedice kapitalizma koji se mora početi okretati drugim pitanjima i društveno odgovornoj dimenziji. Bebić tvrdi kako upravo poticanje ovakvih tema potiče promjene i ističe kako mi kao mala država imamo i konkurentskih prednosti poput prirodnih resursa, znanja i talenata i kako nam to treba biti u fokusu. “Ljudsko znanje nam je jedini neograničeni resurs i potrebne su suradnje na svim poljima”, smatra Ercegović.

Marszalek napominje kako je u tom sustavu kompetitivnost alat koji treba iskoristi jer ona taj razvoj može ‘gurati’ prema održivosti. “Važno je da mi kreiramo pravila na tržištu u smislu da nagrađujemo one koji paze na svoje nefinancijske utjecaje. Ponekad se kompanija da bi promijenila negativne učinke na okoliš mora revolucionarno mijenjati, a to neće uvijek biti nagrađeno od strane tržišta i investitora. Kod nas se odgovorno poslovanje ne isplati dok ne pošaljemo jasnu poruku da će se ono na kraju isplatiti dugoročno.

Onog trena kad vlasnici i tvrtke budu zahtijevali da se osim financijskih postave i ekološki i društveni utjecaji i kada se i oni budu evoluirali prilikom ocjene nečijeg menadžerskog umijeća bit ćemo na pravom putu”, poručuje Matešić.

Poticanje inovacija

Bebić tvrdi kako su inovacije skup posao te kako ih u Hrvatskoj pošti cijene i nagrađuju. “Naši zaposlenici daju ideje koje dovode do poboljšanja procesa i načina rada, a zaposlenici pritom vide da se njihove ideje uvažavaju što je za njih dobra poruka”, kaže Bebić.

Brkić kaže kako se Feelsgoodu javljaju i veliki i mali koji su u potrebi za investicijom, a mnogi upravo jer radi prirode svoga biznisa impact fond vide svojim željenim partnerom. “Mnogo je zrelih projekata u Hrvatskoj u potrebi za rizičnim kapitalom da bi mogli rasti. To su oni uporni koji su trudom održali svoj biznis i konačno dočekali dolazak takvog kapitala. Da bismo iz Feelsgooda u njih mogli investirati, oni se u društvenom ugovoru moraju i formalno opredijeliti da će biti društveno odgovorna kompanija, točnije da će u svom poslu činiti dobro na najprikladniji način za tip svoga biznisa. Nalazimo ih u svim sektorima npr. u agrobiznisu, ljudi rade inovacije u poljoprivredi, dižu nerazvijena područja zapošljavanjem lokalnog stanovništva u kombinaciji s uporabom novih tehnologija i uz to čišće proizvode u čistom okolišu.

Javljaju nam se i farmakološki patentirani projekti koji traže svoj put za globalno lansiranje, projekti iz IT industrija koji nude inovativna rješenja za poboljšanje kvalitete života, iz medijske industrije… Prosječna veličina pojedinačne investicije iz našeg fonda je milijun eura i to je prilika za mnoge. Naša je želja da što više biznisa shvate da je jedini put prema dugoročnoj održivosti u pametnoj kombinaciji ostvarivanja profita i pozitivnog društvenoj utjecaja”, poručuje Brkić. Marszalek kaže kako joj je posebno drago da se društveno odgovornom poslovanju češće posvećuju mali i srednji poduzetnici i kako svi oni ulažu u tehnologije, inovacije i u svoje ljude jer su svjesni da bez toga nema rasta ni napretka.

“Odgovornost poslodavaca je da traže nova, pametnija rješenja i tu se razlikuju održivi lideri od onih koji su deklarativni sljedbenici”, smatra Matešić.

Trebamo lidere s vizijom

“Hrvatska je preuzela model koji je mogla uzeti od stranih zemalja, i zato imamo svoj jedinstveni kapitalizam. Dizanje svijesti i edukacija dovesti će do nove paradigme. Fokus mora biti proaktivnost i promjene su tada itekako moguće. Nedostaje nam lidera s vizijom, morat ćemo se ubrzati u tome i izvući maksimum”, poručuje Ercegović. Brkić za kraj poručuje kako cijeli svijet može ići naprijed kroz suradnju i kako svi moraju gledati širu sliku kada je u pitanju društveno odgovorno poslovanje.

“Potrebno je mijenjati mindset ljudi, potrebni su nam projekti koji se neće opterećivati kukanjem, korupcijom u državi već idu za svojom jasnom vizijom i pokazuju kako to na kraju ostvaruje i dobit i diže hrvatsko gospodarstvo. Vjerujem da će toga biti sve više, svijest se polako mijenja, a mlade tvrtke i mladi poduzetnici razmišljaju upravo tako. Ne možemo dvadeset godina tapkati i čekati, i moramo se ubrzati po tom pitanju i preskočiti neke korake. Voljela bih da su naši poduzetnici i kompanije među svjetskim liderima”, zaključuje Marszalek.