Znam da Hrvatska teži tome da bude među najuspješnijim reformatorima u području lakoće poslovanja.

U tome može uspjeti samo nastavi li s ubrzanjem implementacije zacrtanih reformi kroz poboljšanu međuresornu suradnju fokusiranu. Tako je direktorica Svjetske banke za Hrvatsku Elisabetta Capannelli komentirala poziciju naše zemlje na ljestvici Doing Business za 2020. na kojoj smo za sedam mjesta uspješniji od one lanjske. U ekskluzivnom intervjuu savjetuje kako postići još bolje rezultate, ali i upozorava što nas još koči.

Hrvatska je 51. na ljestvici Doing Business 2020. Koja su poboljšanja dovela do tog pomaka?
Sa zadovoljstvom svjedočimo napretku koji Hrvatska ostvaruje u poboljšanju poslovnog okruženja i  smanjivanju raskoraka s najuspješnijim zemljama. Hrvatska je poboljšala 'udaljenost od najuspješnijih', koja mjeri jaz između rezultata neke zemlje i najboljih globalnih praksi,  s lanjske ocjene 73 na 73,6 u izvješću Doing Business za 2020. To se pozitivno odrazilo na njezini relativni plasman, pri čemu sada zauzima 51. mjesto među 190 gospodarstava. Na ovogodišnjoj ljestvici Hrvatska je  u skupini zemalja poput Slovačke, Češke, Poljske i Slovenije. Područja u kojima su zabilježene bitne promjene su uknjižba prava vlasništva zahvaljujući skraćenom vremenu potrebnom za prijenos vlasništva i smanjenju poreza na promet nekretnina, te pokretanje poslovanja tako što je ukinuta rezervacija imena tvrtke i dobivanje potpisa direktora kao uvjete za registraciju društva te je smanjen minimalni iznos temeljnog kapitala. Iako je taj plasman važan pokazatelj lakoće poslovanja, važna je ambicioznost i odlučnost u provođenju reformi za unapređenje poslovnog okruženja. Okupljanje svih strana oko stola i rušenje institucionalnih prepreka presudni su za reforme u područjima koja mjeri Doing business, što iziskuje angažman mnoštva sudionika, iz javnog, i iz privatnog sektora. Uvjerena sam da je ovogodišnji napredak rezultat spremnosti na suradnju i rezultat rada Radne skupine za unaprijeđenije poslovnog okruženja koja je osnovana prošle godine pod vodstvom premijera u svrhu poboljšanje poslovne klime.  Uz dosljednost, odlučnost u provedbi reformskog programa radi stvaranja poticaja za djelovanje privatnog sektora, jedini je način za ostvarenje novih rezultata.

A što je s  pogoršanjima i koliko su ona problematična?
Pokazatelji po kojima je Hrvatska nazadovala na ljestvici obuhvaćaju: dobivanje kredita, rješavanje insolventnosti i izvršavanje ugovora. Osim toga, premda je u području ishođenja građevinskih dozvola došlo do određenog pomaka, Hrvatska i dalje zauzima 150. mjesto među 190 gospodarstava. Nedavno smo svjedočili važnim mjerama i značajnim zakonodavnim inicijativama koje je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja poduzelo kako bi olakšao proces dobivanja građevinske dozvole i sama gradnja. Ključne promjene uključuju smanjenje broja procedura potrebnih za dobivanje građevinske dozvole, niže troškove i ograničavanje vremenskog okvira potrebnog za dobivanje potvrda javnih tijela. Međutim, problemi vezani uz provedbu i nespremnost Grada Zagreba da prihvati reformu onemogućili su toj promjeni da se ove godine bolje odrazi na taj pokazatelj. Pravovremena provedba takve reforme mogla bi iduće godine uroditi važnim rezultatima, a Grad Zagreb i jedinice lokalne samouprave trebali bi je uvrstiti među svoje prioritete.

Što bi Vlada trebala učiniti radi daljnjeg jačanja institucionalnih kapaciteta i svoje učinkovitosti?
Unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti javnih institucija od temeljne je važnosti za bolje pružanje usluga i, u konačnici, gospodarski rast. Prioritet nam je pomoći Hrvatskoj u jačanju institucija i poduprijeti djelotvornost Vlade u pružanju usluga građanima. 
Govorimo li o poslovnom okruženju, učinkovitija javna uprava i sustav pravosuđa bit će presudni za unapređenje poslovnog okruženja.

Koje biste reforme istaknuli kao najprioritetnije s obzirom na namjeru uvođenja eura?
Hrvatskoj dajemo punu podršku da u bliskoj budućnosti uđe u eurozonu. S Vladom i HNB-om dijelimo stajalište da koristi uvođenja eura nadilaze njegove troškove. No, članstvo u eurozoni nije rješenje za sve probleme, a samo uvođenje eura vjerojatno neće imati znatnijeg učinka na hrvatski potencijal za rast i dinamiku konvergencije ako Hrvatska ne uspije znatno ojačati svoju konkurentnost i otpornost.  Kako proces uvođenja eura traje najmanje tri do četiri godine, Hrvatska ima vremena da krene s provedbom smionog reformskog programa i ojača institucije koje su presudne za uspješno funkcioniranje unutar jedinstvenog valutnog prostora. Naša je preporuka da Hrvatska stavi naglasak na poboljšanje učinkovitosti javnog sektora, smanjenje prisutnosti države u gospodarstvu i povećanje fleksibilnosti tržišta rada i proizvoda, uz istodobnu zaštitu siromašnih i ranjivih građana i nastavak očuvanja fiskalne održivosti.

Kako gledate na nedavnu odluku o odustajanju od mirovinske reforme i pristanku na sindikalne zahtjeve za povećanjem plaća u javnom sektoru?
Još od početka 2000.-ih godina, Svjetska banka pomaže Hrvatskoj u osiguravanju kako financijske, tako i socijalne održivosti mirovinskog sustava. Sudjelovali smo u uvođenju višestupnog mirovinskog sustava te ga i dalje podržavamo. Hrvatska je suočena s nepovoljnim demografskim kretanjima te snažnim odljevom stanovništva.  U idućih nekoliko desetljeća broj stanovnika znatno će se smanjiti, a udio starijeg stanovništva u radno sposobnom stanovništvu mogao bi se udvostručiti. Odustajanjem od povećanja dobne granice za odlazak u starosnu mirovinu i odlukom o smanjenju stopa penalizacije za prijevremeno umirovljenje umanjuje se raspoloživost radne snage, pa tako i ekonomska aktivnost. Stvaraju se i jači pritisci na mirovinski sustav, što bi moglo dovesti do nižih mirovina ili višeg javnog duga. Svakako poštujemo glas naroda, a referendum je institut demokratskog društva koji treba njegovati, smatramo da će Hrvatska u bliskoj budućnosti morati iznova razmisliti o svom mirovinskom sustavu. Nema ispravnog ili pogrešnog odgovara na povećanja plaća u javnom sektoru. To pitanje možemo analizirati iz različitih kutova: utjecaja plaća na učinkovitost, pravednosti, političkog ciklusa itd. Općenito, povećanja plaća sama po sebi nisu problematična ako slijede trendove produktivnosti, ako ne ugrožavaju fiskalnu održivost i ako je porezno opterećenje gospodarstva razumno. U usporedbi sa sličnim zemljama srednje i istočne Europe, ali i naprednim zemljama EU-a, Hrvatska odskače kad je riječ o visini naknada za zaposlene. Javni sektor u Hrvatskoj velik je i neučinkovit, a porezno opterećenje gospodarstva visoko.

Usporedimo li je s drugim zemljama regije, postiže li Hrvatska zadovoljavajući tempo stvarne konvergencije (i što će se dogoditi ako u tome zakaže)? Što biste istaknuli kao dobre primjere koje bi Hrvatska trebala slijediti?
Sumnjam da itko može biti zadovoljan dinamikom realne konvergencije, kada vidimo kako napreduju druge usporedive zemlje koje su u prvim godinama gospodarske tranzicije zaostajale za Hrvatskom.  Hrvatska će svoju razinu ostvarenja iz razdoblja prije krize doseći tek u 2019. godini, a mnoge zemlje srednje i istočne Europe u tome su uspjele još 2014. Ako ne poboljša svoj potencijal rasta, Hrvatskoj će trebati desetljeća kako bi dosegla trenutačnu razinu životnog standarda u najrazvijenijim zemljama EU-a. Daljnje zaostajanje moglo bi dovesti do nastavka negativnih neto migracija kao jedan od trenutno najznačajnijih problema Hrvatske. Time bi se, dodatno smanjio potencijal za rast, a moglo bi doći i do duljeg razdoblja niskog rasta i spore konvergencije, ako bi ih uopće i bilo.  Zemlje srednje i istočne Europe iskoristile su svoje rano pristupanje EU-u za bolju integraciju u globalne lance vrijednosti, ali – što je još važnije – poboljšale su i kvalitetu svojih javnih i tržišnih institucija.

Usporedite li današnju Hrvatsku s onom od prije dvije godine kada ste stigli u Zagreb, što se promijenilo nabolje ili nagore? Vidite li ikakvo stvarno poboljšanje i postoje li područja u kojima reforme još nisu ni zagreble površinu?
Kada sam sredinom 2017. godine stigla u Hrvatsku, rasplitala se kriza s Agrokorom i Vlada je bila usredotočena na očuvanje stabilnosti gospodarstva. To je iziskivalo velik trud i smione korake, ali je naposljetku urodilo uspješnim procesom restrukturiranja.  U lipnju 2017. godine, Hrvatska je izlazila iz procedure prekomjernog deficita, a mi u Svjetskoj banci pomagali smo u restrukturiranju duga cestarskih poduzeća. Pogledajte gdje smo sada. Svjedočila sam kontinuiranoj fiskalnoj prilagodbi, javni dug se postojano smanjuje.  Kreditni je rejting Hrvatske podignut na investicijsku razinu. Povećala se i iskorištenost sredstava iz fondova EU-a; Hrvatska je također napravila i prvi korak prema uvođenju eura. Ovogodišnji pomak na ljestvici lakoće poslovanja i globalne konkurentnosti ukazuju na to da se ulažu određeni reformski napori. Ipak, još se čeka na teške reforme koje će stubokom promijeniti strukturu gospodarstva, kao što su restrukturiranje državnih poduzeća, preobrazba željezničkog sektora, reforme pravosuđa, zdravstva i javne uprave.  Postoji razumijevanje i volja za provedbom reformi, ali reformski program trebao bi biti smioniji, a dinamika provedbe brža.

Justice for Business

Što Svjetska banka može ponuditi u okviru svoje nove strategije?
U svibnju prošle godine, Vlada i Odbor Svjetske banke odobrili su novi petogodišnji okvir suradnje s Republikom Hrvatskom. Strategija stavlja naglasak na unaprjeđenje institucija javnog sektora radi boljeg pružanja usluga građanima. Upravo završavamo s pripremom novog Projekta obrazovanja i, da se zadržimo na temi ovoga članka, projekta pod nazivom Justice for Business. Tim projektom pospješit će se učinkovitost i kvaliteta regulatornih postupaka (uključujući osnivanje poduzeća), smanjit će se administrativno opterećenje poduzeća i unaprijedit će se kvaliteta pravosudnih usluga za građane i poduzeća. Osim toga, planiramo i ulaganja u sanaciju i uređenje zgrada sudova u Zagrebu, Varaždinu, Vinkovcima i Kutini. Ovaj projekt nastavak je naše potpore hrvatskoj Vladi da u zemlji poboljša uvjete koji omogućuju napredak i rast poslovnog sektora.