No, oprezno pogledajte većinu potrošačkih proizvoda oko sebe i vidjet ćete zanimljiv trend koji možda prije niste primijetili: u gotovo svakoj industriji, od automobila do računala pa sve do odjeće, tvrtke uglavnom lansiraju proizvode koji su vrlo slični onima od konkurenata, piše za CNBC Make It Tom Popomaronis, stručnjak za trgovinu, vođa inovacija u industriji i potpredsjednik inovacija u Massive Allianceu. 

Naravno, ponekad je to zato što na tržištu ima puno prostora. Ali u većini slučajeva, to je samo blesavi pokušaj unovčavanja na trendu i povećanje kratkoročnih zarada. I to nije slučaj samo s proizvodima – to je brendiranje, politiziranje, strukturiranje timova. Tvrtke se međusobno kopiraju na sve načine.

Warren Buffett osvrnuo se na tu pojavu u svom pismu dioničarima Berkshire Hathaway već davne 1989. godine, u kojem je opisao ‘teške lekcije’ koje je naučio o ulaganju i upravljanju u prethodnih 25 godina.

'Institucionalni imperativ'

"Najčudnije otkriće je preplavljujuća važnost u poslovanju od strane nevidljive sile koju bismo mogli nazvati" institucionalnim imperativom ". U poslovnoj školi nisam dobio ni naznaku o postojanju tog imperativa i nisam ga intuitivno prepoznao kad sam ušao u poslovni svijet.".

Milijarder je nastavio: „Tada sam mislio da će pristojni, inteligentni i iskusni menadžeri automatski donositi racionalne poslovne odluke. Ali s vremenom sam naučio da to nije tako. Umjesto toga, racionalnost često nestane kad u igru uđe institucionalni imperativ.".

Buffett je objasnio da se institucionalni imperativ može pokazati kad, na primjer, "svaka poslovna žudnja vođe, ma koliko bezumna, bude brzo podržana detaljnim stopama prinosa i strateškim studijama koje su pripremile njegove trupe.".

Može se dogoditi i kada „rukovoditelji bezumno oponašaju ponašanje sličnih kompanija – bilo da se šire, nabavljaju, postavljaju dužnosti ili bilo što drugo – bez obzira koliko glupo bilo da to čine“.

Zašto to može biti jako problematično

Ova sila može nagnati vođe, čak i one s najvišim certifikatima, da prihvate pogrešne pristupe isključivo zato što to rade svi drugi.

Zašto se to događa? Buffett je napomenuo da veliki dio toga ima veze s menadžerima koji imaju slabe vještine upravljanja kapitalom, zajedno sa sklonošću iskorištavanja bilo kakvih dokaza ili podataka – ma koliko bili netočni – ako podržavaju njihov otpor promjenama.

Pouka, drugačije rečeno, jest da ako provodite vrijeme pažljivo promatrajući svoje suparnike (od kojih neki mogu imati pretjerano mišljenje o vlastitim sposobnostima) i prihvatite njihove prakse, mogli biste počiniti i iste greške.

To je česta pojava u mnogim organizacijama i nije uvijek vidljiva ulagačima. Čak bi se i sam Buffett složio da je izbjeći institucionalni imperativ nevjerojatno teško.

"Nakon što sam napravio neke skupe pogreške jer sam ignorirao moć imperativa, pokušao sam organizirati i upravljati Berkshireom na načine koji minimiziraju njegov utjecaj", napisao je u pismu. "Nadalje, Charlie [Munger] i ja pokušali smo koncentrirati naša ulaganja u tvrtke koje izgledaju kao da su svjesne ovog problema."

To znači obratiti veliku pažnju na čelnike kompanija: Kakav je njihov stil upravljanja? Imaju li mudrosti i racionalnosti? Jesu li sposobni razmišljati i usredotočiti se na dugoročno? Najvažnije od svega, jesu li svjesni [institucionalnog imperativa] dovoljno da poduzmu korake i stvore okruženje koje će ublažiti tu tendenciju?

Učenje o institucionalnom imperativu naučilo je također Buffetta da "posluje samo s ljudima koje voli, kojima vjeruje i kojima se divi."

Iako ova politika ne osigurava uvijek uspjeh, razumno je vjerovati da možete učiniti čuda ako se ponajprije povezujete s ljudima koji imaju pristojne ekonomske karakteristike i spremni su prihvatiti promjene kada su promjene potrebne.

Kao što se vjeruje da je William Penn jednom rekao, "Ono što je točno je točno, čak i ako su svi protiv, a krivo je krivo, čak i ako su svi za to.".