U želji za profesionalnim napredovanjem, položila je interni i državni ispit za vođu smjene, što je sljedeća stepenica u njenoj karijeri.

Još i danas se sjeća kada je te davne 1995. godine došla u Zagorsku ulicu, kako bi se u Elektrani toplani Zagreb prijavila za radno mjesto strojara. Komisija je bila začuđena, jer do tada na to mjesto nisu primali ženske osobe. No, kako je razgovor tekao, odlučili su Gordani Nikolić pružiti priliku.

– Rekla sam im da sam radila i puno teže fizičke poslove pa onda mogu raditi bilo što drugo, objašnjava kroz smijeh Goga, kako je od milja zovu kolege i dodaje:

– Od prvog dana osjećam da ovdje pripadam. Jednostavno, kad sam ušla u EL-TO, bila je to ljubav na prvi pogled.

Danas je jedina žena koja u EL-TO-u, odnosno u HEP Proizvodnji, radi kao vođa bloka. U vrijeme kada se školovala za strojarskog tehničara u njenoj je generaciji bilo jako puno djevojaka, koje sve i dan danas rade neke „čudne“ poslove, kaže Gordana uz komentar:

– Vremena su se promijenila, ali ja ne volim podjele na muške i ženske poslove. Moj je posao kao i svaki drugi.

U početku joj je bilo teško raditi u noćnim smjenama, bila je mlada djevojka i trebalo je uskladiti privatni život. No, s vremenom se naviknula na 12-satno radno vrijeme u dnevnoj i jednako toliko u noćnoj smjeni. U 24-godišnjem radnom stažu u HEP-u, Gordana je napredovala u karijeri. Godine 2017. položila je interni i državni ispit za vođu smjene te postala zamjena kolegi, kojega će naslijediti nakon njegovog odlaska u mirovinu.

– Htjela sam napredovati, volim dinamiku i adrenalin pa sam stoga odlučila polagati ispit za poslovođu, ističe naša sugovornica. Navodi kako je sada „leteća“, ide od jednog do drugog postrojenja, uskače i pomaže kolegama, s kojima se dobro slaže, o čemu kaže:

– Kod nas doista vlada timski duh. Odlično funkcioniramo, međusobno si pomažemo i nadopunjujemo. Živi pogon je kompleksan poligon, u kojem u svakom

trenutku nešto može poći u negativnom smjeru. Moramo se koordinirati s ostalim kotlovima, surađivati, a posebno kod remonta, kada se mora paziti na svaki detalj. Tu i tamo znaju se dogoditi neki problemi, ali ništa ozbiljno. Ozljeda do sada nije bilo, što je i najvažnije.

Voli raditi s muškim kolegama, naviknula se na „njihov mozak“, a kolegica ovdje baš i nema, navodi Gordana.

– Dečki su me super primili. Mi smo vam kao jedna velika obitelj. Poznajem svakoga od njih u dušu, isprepleteni su nam životi, jer puno vremena provodimo zajedno, tako da znam kada su im godišnjice braka, rođendani djece…

U slobodno vrijeme Goga planinari, članica je planinarske udruge Munjara više od deset godina pa vikendom često odlazi na Sljeme. Voljela je i kuglati u kuglani u sklopu EL-TO-a, koja više nije u funkciji. Svaki dan na posao, bez obzira na vremenske uvjete, dolazi biciklom koji je po nečemu poseban. Naime, napravio joj ga je 2008. kolega Mladen Gaćeša, koji je te godine svojim biciklom prešao 12.000 km u 121 dan i stigao do Pekinga na Olimpijske igre.

– Bicikl me od tada još uvijek dobro služi, kaže Gordana, inače podrijetlom iz Slavonije, gdje često odlazi posjetiti roditelje. Tamo se, veli, dosta fizički radi, ali psihički odmori, što joj je prijeko potrebno nakon napornog tempa u Zagrebu.