Nekolicina investicijskih fondova u Hrvatskoj ulagačima neopravdano naplaćuje više naknade za upravljanje, iako prikriveno koriste ulagačku strategiju praćenja dioničkog indeksa.

Prema tvrdnjama Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), takva je strategija karakteristična za fondove koji imaju daleko niže naknade za upravljanje, pa ulagatelji plaćaju veće naknade za upravljanje za slične ili niže rezultate u odnosu na usporedive fondove na tržištu.

Nadzor od 2015.
Kako stoji u priopćenju koje je na svojim stranicama objavila Hanfa, na domaćem tržištu postoje fondovi koji su sukladno interno uspostavljenoj metodologiji regulatora identificirani kao fondovi koji potencijalno prikrivaju repliciranje indeksa. Nalaz se temelji na nadzoru nad 23 domaća fonda od kraja 2015. do 30. lipnja ove godine. Ovisno o odabranim scenarijima analize te određenim kriterijima, Hanfa je uočila da najviše četiri otvorena investicijska fonda možda prikriveno repliciraju indeks. Iz Hanfe ipak nisu željeli otkriti koji su to problematični fondovi.

Kako pojašnjava regulator, prikriveno repliciranje indeksa odnosi se na praksu upravljanja investicijskim fondovima prema kojoj investicijski fond ostaje blizu ili potpuno slijedi indeks, odnosno referentnu vrijednost, a istodobno se predstavlja kao aktivno upravljani fond. Razlika između aktivnog i pasivnog upravljanja fondovima jest u tome što pasivni fondovi kao najčešću metodu koriste oponašanje uspješnosti nekog indeksa ulaganjem u taj indeks (ili više njih) ili kupnjom njegovih sastavnica.

Takva strategija upravljanja podrazumijeva niže troškove za ulagatelja u odnosu na aktivnu strategiju te su prinosi u skladu s prinosima indeksa. Valja naglasiti kako su posljednjih nekoliko godina pasivni fondovi u svijetu iznimno popularni jer – osim što naplaćuju niže naknade – u većini slučajeva ulagačima "isporučuju" viši prinos. Naime, fond menadžerima aktivno upravljanih fondova u pravilu je teško "pobijediti" indeks.

S druge strane, aktivno upravljanje fondom podrazumijeva odabir vrijednosnih papira koji će se kupiti i prodati,  odnosno dionica u slučaju dioničkih fondova, a kako bi se ostvario veći povrat u odnosu na indeks, ako ga je investicijski fond odabrao. "Ovo zahtijeva veće znanje i vještine za upravljanje investicijskim fondom što se i reflektira u troškovima fonda gdje je, primjerice, naknada za upravljanje veća nego kod fonda koji ima pasivnu investicijsku strategiju", pojašnjava Hanfa.

Kolika je razlika?
O kolikoj se razlici radi govori podatak da se godišnja naknada za upravljanje kod dioničkih fondova kreće oko dva posto dok naš jedini pasivno upravljani fond – OTP indeksni – naplaćuje 0,85 posto godišnje, prema podacima Hrportfolija. Inače, nalazi Hanfe da se od 23 nadziranih fondova njih najviše četiri možda koriste takvom nedopuštenom praksom u skladu su s europskim iskustvima.

Prema istraživanju Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala provedenog na 2600 fondova između 2012. i 2014. godine, u EU između pet i 15 posto fondova prikriveno replicira indeks.  Hanfa je poručila da će nastaviti pojačano nadzirati poslovanje fondova te usklađenost dokumenata fondova s novim regulatornim zahtjevima.