Na konferenciji je održana i zanimljiva panel diskusija na temu električne energije, ovisnosti Hrvatske o domaćoj proizvodnji, hidropotencijala, velikih ulaganja državne tvrtke, potencijalnog izvoza, povezanosti “konvencionalnih” izvora i obnovljivih izvora energije te državnih smjernica.

Što se tiče ocjena i smjernica, prof. dr. sc. Željko Tomšić sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Zavoda za visoki napon i energetiku, kaže da nedostaje ambicije, prioriteta i akcija, a da bi naglasak trebao biti na otvorenosti tržišta, konkurentnosti i regulaciji.

Naglasak na infrastrukturi

“Nisu dotaknuta strateška pitanja, privatizacija Ine, toplinarstvo, pogotovo emisije ugljikovog dioksida. Nedostaje konkretnosti; električna energija ide u jednom smjeru, a cijene u drugom. Energetska sigurnost košta i nemamo prave mjere; sve je relativno, a u Hrvatskoj je izazovno nešto graditi. Važna je sigurnost, ali je pitanje kako će se financirati i kolika je garancija unutarnjeg tržišta Europske unije”, kaže Tomšić.

Smatra da bismo svakako trebali bolje iskoristiti obnovljive izvore energije, staviti naglasak na infrastrukturu, za što su pak, kaže, potrebna i skladišta, ali i promjena mentaliteta. Najviše prilike vidi u hidropotencijalu sa znanjem, tehnologijom i primjenom, dok vjetroelektrane smatra relativno nesigurnim izvorom energije. Da strategija nije fokusirana u pravom smjeru slaže se i prof. dr. sc. Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje sa Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, a nadovezao se i na potrebu za fokusom prema energetskoj poziciji i obnovljivim izvorima energije, kao i novoj energetskoj strategiji.

“Do 2030. godine moramo zabraniti automobile s motorom s unutrašnjim izgaranjem, kao i plinske bojlere koji traju 20 godina. To su učinile sve razvijene zemlje jer se tako smanjuje šteta koju će energetska tranzicija donijeti”, smatra Duić. Naveo je i važnost hidropotencijala koji se može značajno povećati, dovoljan je za balans, a stvorit će i dovoljno velika razlika u cijeni.

“Balansiranje solara i vjetra nije jednostavno, inženjeri to mogu riješiti, ali košta, no moramo na to prijeći jer za to postoji potencijal”, poručio je. Nada se sve većem broju električnih vozila, a ne onih štetnih na plin. “Godine 2030. energetski sustav će se raspasti ako ne počnemo razmišljati o pametnim mrežama. Hrvatska ima resurse obnovljivih izvora”, smatra Duić.

Strateška prednost

Zoran Miliša, predsjednik RWE Energija d.o.o, najavio je da će njegova tvrtka od 18. rujna ove godine konkretno doprinijeti tranziciji u proizvodnji obnovljivih izvora energije ponudom, projektiranjem i izgradnjom solarnih elektrana za kućanstva, čime prestaju biti klasični opskrbljivač.

“Kod nas je to zastupljeno ukupno jedan posto ili čak manje, a mi ćemo proizvodnjom na mjestu potrošnje doprinijeti 20-postotnim povećanjem obnovljivih izvora energije”, istaknuo je. Osvrnuo se i na visoke cijene električne energije koje su, kaže, burzovne i ne određuju ih oni, premda se na to često žale razni poslovni subjekti. Cijene sigurno neće padati, smatra, poglavito zbog onih koji proizvode električnu energiju s velikim emisijama ugljikovog dioksida, a povećanje danas iznosi malo manje od 27 eura i može samo rasti.

“Nije pitanje što smo promijenili već kako ćemo se razvijati, što će biti sutra i što možemo napraviti u kratkoročnom periodu. Hrvatska ima stratešku prednost i povoljan položaj, imamo potencijala u solarnim elektranama, Elektrifikacija je neminovna, a ja čvrsto vjerujem u tranziciju”, rekao je Miliša.

No, u to moraju biti uključeni svi dionici, gradovi, županije, općine i investitori, smatra Goran Slipac iz HEP-a. “U Hrvatskoj već postoji veliki broj privatnih investitora, s čime je HEP krenuo intenzivno. Moramo dopustiti i državnoj upravi i potrebnoj energetskoj politici da reagira, kao i novoj generaciji ljudi, posebno s fakulteta, koji će promovirati ova dobra”, istaknuo je.

Hrvatska je energetski ovisna zemlja, a energetska ovisnost znači i sigurnost, sada kada smo dio zajedničkog tržišta, rekla je Marija Šćulac Domac iz HGK-ovog Sektora za energetiku i zaštitu okoliša, te podsjetila da iz vlastitih izvora pokrivamo oko 63 posto domaće proizvodnje, što znači veliku količinu uvoza struje. Oko 46 posto energije proizvodi se u velikim HE, a dominira proizvodnja iz hidropotencijala.

“Mogli smo imati tvornicu fotonaponskih panela više, no bojim se da neće biti ni vjetrogeneratora od kojih imamo jednu. Upitno je dakle hoćemo li imati više. Trebali bismo razmišljati o ekološkoj osviještenosti u pojedinim sektorima, točnije prometu i transportu, moramo obratiti pažnju i na LNG, komercijalnu potrošnju”, napomenula je Šćulac Domac.