Daniel Bastijančić iz istarskog sela Brajkovići pokraj Kanfanara nova je zvijezda na hrvatskoj vinskoj sceni. Ovaj 42-godišnji ljubitelj brzih automobila i traktora odlučio je prije desetak godina pokrenuti proizvodnju vina, i to ne bilo kakvih, već prirodnih vina bez sumpora. Temelje za to postavio je  njegov pradjed još 1928. kada je zasadio prve plemke u vinogradu te počeo proizvoditi otvorena vina. To je trajalo sve do trenutka kada je Daniel Bastijančić uvidio da tržište traži nešto drugačije i ekstra. 

"Prije desetak godina odlučio sam da ćemo proizvoditi samo buteljirana vina i odmah krenuo s eksperimentiranjem. Nikako nisam htio raditi 'industrijski komercijalna vina' te sam prihvatio  biološki princip s primjenama i načelima biodinamike znajući da samo tako mogu napraviti nešto posebno. Uzori su mi bili poznati vinari iz slovenskog i talijanskog dijela Brda (Coolia) poput Podveršića, Gravnera i Simčića, te Giorgio Clai iz Istre, Angelo Gaja i Domaine de la Romanée-Conti. Službeno smo s proizvodnjom krenuli 2014., a godinu kasnije izašli smo na tržište pod brendom Lunika", kaže Bastijančić i objašnjava da je Lunika akronim imena njegovih kćeri Lucije i Anike. Također je i talijanska riječ za "jedina", a priziva i riječ Luna jer se poslovi u podrumu vrše kada to mjesečeve mijene dozvoljavaju.

Vinu treba dati vremena i ne siliti ga
Danas ova butik vinarija godišnje proizvede nešto više od 12.000 boca vina, s time da je u opticaju oko 35 do maksimalno 45 posto vina, dok se ostalo se čuva. To je maksimum koji mogu proizvesti s 3,2 hektara vinograda, držeći se biodinamičkih načela. Od sorti 70 posto proizvodnje čine teran, malvazija i sivi pinot, a ostatak čine crni i žuti muškat, borgonja i rose.

"Svi koji probaju naša vina iznenade se njihovom mekoćom i mineralnošću. Često kažem da što manje radiš s vinom, to je ono bolje. Jedino mu onda treba više vremena, ne može se proizvesti na silu. Zbog toga mi nikad ne puštamo vino na tržište prije nego je što je potpuno zaokruženo i spremno. Tako dobijemo posebna i moćna vina", tvrdi Bastijančić čija se vina danas mogu naći u četiri od pet hrvatskih restorana s Michelinovom zvjezdicom što dovoljno govori o njihovoj prepoznatosti. Lunika vina su, kako kaže Bastijančić, i zamišljena kao gastronomska vina te velika većina završi u vrhunskim restoranima.

Ona se mogu kupiti i direktno u vinariji pa već postoje   mušterije koje redovito nadopunjuju svoju kolekciju.  "Ima dosta stranaca koji nam dolaze, uglavnom su to ljubitelji prirodnih vina. Neki dan je bio bračni par iz Milana koji svake godine pri povratku s godišnjeg odmora napuni prtljažnik našim vinima.

Oni obožavaju macerirana oranž vina i ne pitaju za cijenu", kaže vinar iz Brajkovića i napominje kako se cijene njihovih vina u maloprodaji kreću od 80 do 300 kuna. Bastijančić je odlučio da vina neće slati na natjecanja u Hrvatskoj, već će potvrdu kvalitete radije potražiti na renomiranim svjetskim natjecanjima. Ovo ljeto već je stigla prva nagrada – na poznatom natjecanju organskih vina Biowein Lunikin sivi pinot Makiništa osvojio je zlato s 95 bodova.  

Minimalna količina sumpora
Ono što posebno izdvaja Lunika vina od ostalih je i minimalna količina sumpora. Tako u malvaziji Viaggio Lungo koja je macerirana 190 dana ima ukupno 12 miligrama sumpora, od toga 3 slobodna, što je gotovo kao da ga nema. Primjerice konvencionalna proizvodnja ima do 220 miligrama po litri, ekološka 150, organska 100, a ViniVeri 70. Bastijančić ističe kako ne dodaje sumpor dokle god ne završi malolaktična ili sekundarna fermentacija, a i onda samo onoliko koliko je potrebno da se ono očuva. 

"U počecima sam imao problem sa Zavodom za vinarstvo i vinogradarstvo jer im je bilo teško shvatiti da u vinu ima toliko malo sumpora. Na kraju su to ipak prihvatili i potvrdili da je to vino s najmanje sumpora na našem tržištu. Radio sam testove na oksidaciju i hlapljivost i primijetio da vina koja dugo odležavaju na kožici i bobici bolje podnose oksidaciju nego ona koja su imala manji kontakt, a imaju deset posto više sumpora. Svoje sam vino u bokalu od pola litre ostavio otvoreno u kuhinji na temperaturi od 25 stupnjeva. Dva dana je ono bilo fenomenalno, tek je treći dan počelo gubiti kvalitetu, a peti dan više nije bilo više za tržište", kaže Bastijančić i ističe kako u vinogradu poštuju stara pravila te ga pokušavaju što manje tretirati.

"Ljudi moraju shvatiti da se vino radi u vinogradu, a ne u podrumu. Proizvodnja na ovaj način je jako teška i ne teče uvijek med i mlijeko. Ove godine smo radi lošeg vremena u svibnju imali tragove peronospore koji su ostavili tragove na grožđu. Posebno je teška bila 2016. kada je uništeno 85 posto berbe. Kod upotrebe zaštitnih sredstava koristimo samo preventivu, znači nikakve preparate koji djeluju kurativno, tj. terapeutski na grožđe. Pritom treba imati na umu da je ekološka i biodinamička proizvodnja moguća samo ako uvjeti to dozvoljavaju tj. ako nema prevelike vlage, ima dovoljno vjetra itd.

Mi imamo sreće jer se naši vinogradi nalaze na 200 metara nadmorske visine, okrenuti su u smjeru sjever-jug gdje se konstantno miješaju dva zraka, topli iz Limskog kanala i hladni iz Kanfanara. Na rubnim pozicijama vinograda zimi možemo očekivati i smrzavanje, ali kako grožđe izdrži i do -20 stupnjeva Celzijevih, te pozicije daju odlične proizvode", kaže Bastijančić i napominje kako se u vinogradu sve radi ručno. Radi kvalitete smanjuje se i prinos pa se tako za crni muškat kreće od 0,300 do 0,400 kilograma po trsu sve do 1,2 – 1,4 kilograma za malvaziju i teran. Vinar iz Brajkovića trenutno završava i malu kušaonicu u vinogradu gdje će posjetitelji uskoro moći i degustirati Lunika vina. 

Fenomenalna prošla godina
"Kako naša vina nisu baš jeftina, želimo svima pružiti priliku da ga degustiraju na čaše. To će obavezno pratiti i mali zalogajčići koje će osmisliti sommelier i kuhar", kaže Bastijančić s kojim smo druženje završili uz degustaciju vina. Uz sva buteljirana vina imali smo priliku probati i ona koja su još u bačvama, od kojih se posebno izdvajaju vina iz prošlogodišnje berbe. "2018. je bila fenomenalna godina, moj otac Ivan kaže najbolja u 50 godina. To će biti top godina za pojedine sorte. Siguran sam da će teran Carbun kada izađe na tržište biti vino vrijedno visokih bodova. Već sada je na razini jako dobrih crnih vina", smatra Bastijančić s kojim smo se nakon degustiranja i složili. "Pripremam i jedno veliko iznenađenje sa sivim pinotom, ali neću puno otkrivati o tome, jedino ću reći da će ga žene sigurno obožavati", kazao nam je Bastijančić koji trenutno radi i na proširenju podruma i dobivanju prestižne oznake kvalitete Demeter certifikata.

Jedini ima izvorni crni muškat

Blago aromatično suho vino Sorpresa  
Bastijančić je vjerojatno jedini u Istri koji u svom vinogradu ima izvorni crni muškat od kojeg proizvodi vino. Tu je sortu 1984. porečki Institut pokušao iskoristiti za revitalizaciju porečke ruže, ali se kroz godine taj klon izgubio. Muškat crni je izrazito osjetljiv, ženskog je roda kao i lombardijski grk pa zahtijeva nekog oprašivača. Za razliku od žutog muškata, ima jako tanku kožicu pa ga je teško sušiti da bi se od njega proizvelo slatko desertno vino koje bi u potpunosti dočaralo njegovu aromatiku. Uz pomoć najmodernije tehnologije i to bi bilo moguće, ali Bastijančić za sada nema financijsku računicu za tu investiciju. Lunikino suho vino Sorpresa od crnog muškata macerirano je sedam dana, godinu je dana čuvano u inox bačvama, a odlikuje ga blaga aromatika, voćnost i jedva primjetni tanini.