Hrvatska je pred donošenjem nove energetske strategije te su potkraj prošle godine javnosti predstavljene podloge za novu energetsku strategiju Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. "Zelena knjiga" koju je izradio Energetski institut "Hrvoje Požar" ima za cilj konkurentnu i dostupnu energiju te sigurnu opskrbu. Analize očekuju da će Hrvatska 2050. imati svega 3,3 milijuna stanovnika, dok nam u tom razdoblju BDP ne bi trebao rasti više od 2% godišnje. 

Zanimljivo je da se do 2030. zapravo ne računa na pad potrošnje energije po sektorima, dapače, potrošnja električne energije bi trebala rasti, potrošnja plina i tekućih goriva ostat će na istoj razini, a rast će proizvodnja iz obnavljivača. Eminentni hrvatski energetski stručnjaci pokušali su u projektu Poslovnog dnevnika Snaga hrvatske energije pojasniti što realno možemo očekivati za 10 ili 30 godina u energetici. Zoran Miliša,predsjednik Uprave RWE Energije ističe da je svaka strategija, pa tako i ova, uglavnom lista želja.

"Mi pozdravljamo donošenje strategije, no ona sama nam ne znači puno sama po sebi jer se bojim da bi mogla biti mrtvo slovo na papiru. Za nas u realnom sektoru su važniji neki provedbeni akti koji kažu kako će se to što je strategijom predviđeno stvarno i napraviti te u kojem roku. Ako pogledamo što je realizirano od prethodne energetske strategije, koja je još uvijek na snazi, onda vidimo da je to samo plinifikacija Dalmacije, a što svi znamo koliko taj projekt utjecao na stvarno korištenje plina u Dalmaciji (op.a. ništa ili jako malo), a istodobno koliko je utjecao na ukupnu cijenu plina na tržištu", kaže Miliša.

Dodao je da je ponekad i teško predvidjeti što će se događati za pet, 10 ili 30 godina pa ponekad strategija zbog toga ostane nerealizirana, no s druge strane upozorava i da se mora uzeti u obzir da je neke navike i običaje teško i dugotrajno mijenjati. "Svi se slažemo da je ono što nova strategija predviđa – dobro. Smjer je znači dogovoren, samo da još vidimo kako do toga doći. Da li OIE? – Da. Da li više sunca i vjetra? – Da. No, sada kako to napraviti, o tome ćemo još puno razgovarati.

Činjenica da zadnjih godina cijene energetske opreme pada, a cijena električne energije raste, je prostor koji se otvara za investitore, ali samo ako imaju sigurno (predvidljivo) i uređeno tržište", smatra Miliša. Upozorava da će energija u narednom razdoblju biti "zelenija", ali i skuplja. "Stvari treba demistificirati. Uravnoteženje energije netko mora platiti. U EU je veleprodajna cijena struje, što se kod nas još bitno ne osjeća, od početka godine porasla za 70%. Brze elektrane koje uskaču u sustav kad ne puše vjetar ili ne grije sunce su efikasne, ali njihov sat rada je puno viši od onih u hidropotencijala. Nikoga ovdje ne želim plašiti i činjenica je da će u konačnici "zeleno" biti nužno i jeftinije jer će ekologija postaviti nova pravila.

Cijena infrastrukture
Luka Pehar voditelj Odjela tržišta električne energije i EKO bilančne grupe Hrvatskog operatora tržišta energije –  HROTE, ističe da će smjer razvoja hrvatske energetike u narednom razdoblju, prije svega, određivati globalni trendovi cijene energenata.

"Bitno je napomenuti i sigrnost opskrbe, odnosno fleksibilnost prijenosnog sustava,. Strategija predviđa puno veći udio solarnih i vjetro elektrana nego što je to sada, a što će tražiti i znatna ulaganja u prijenosni i distribucijski sustav. Procjene su da će investicije u svaki od njih biti na razini između milijardu i dvije milijarde eura", pojašnjava Pehar. Dodatno upozorava na fleksibilnost sustava zbog činjenice, iako vjetar i sunce nisu vezani uz mikrolokacije, zbog nekoliko čindbenika (cijena zemljišta i konstanta vjetra) većina investicija je vezana uz Liku i Dalmaciju. 

Pouzdana predviđanja tržišta
"Mi sad imamo zahtjeva za 1800 solara i 8000 MW novih kapaciteta u vjetar. No, ako je to sve koncentrirano na jednom, relativno uskom, području, mi se opet izlažemo riziku da nam sustav ne bude uravnotežen", ističe Pehar. Dodaje da će do razine vjetra u Hrvatskoj od nekih 1000 MW (op.a. sada smo na oko 700-800), sadašnji elektroenergetski sustav to može izdržati. No, nakon što se kapaciteti vjetra povećaju, Hrvatska će imati velikih problema s uravnoteženjem, kako distribucije, tako i cijene takve energije. 

Aljoša Pleić, predsjednik Nadzornog odbora udruženja "Obnovljivi izvori energije Hrvatske" požalio se da su u strategiji, odnosno u Zelenoj knjizi, napravljene prevelike razlike između dva scenarija, optimističnog/maksimalističkog (S1) i pesimističnog/minimalističkog (S2) te da bi trebalo napraviti strategiju u kojoj bi između konzervativne i realne procjene bilo puno dodirnih točaka i puno manje razlika. "Što se tiče obnovljivih izvora energije (OIE), bilo da se radi o vjetru ili solarima, činjenica je da niti jedan OIE ne ide sam.

Dio OIE je vezan uz mikrolokacije, poput geotermalnih izvora, bioplina itd. No, vjetar i solari nisu vezani uz mikrolokacije i oni su ovdje puno zanimljiviji. Ono na čemu mi sada inzistiramo je jača primjena solara koji su zadnjih 10 godina bili neopravdano zapostavljeni. Tu je neizbježno raditi na distribuciji i prijenosnom sustavu. Ja isto vidim ovu strategiju kao listu želja i zbilja ne bih želio da se dogodi situacija od prije 10 godina i prethodne strategije od koje je realizirano možda pet posto", kaže Pleić. Moram priznati da nas se zadnjih godinu dvije, nas iz OIE, dosta slušalo i pitalo pri izradi strategije. Brojke i proračuni koji stoje u strategiji se uglavnom, +/- 10%, podudaraju s onim što i mi imamo. Hrvoje Glavaš , direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine ističe da strategija mora biti općenita, no da isto tako mora davati neke smjernice gdje mi to i na koji način moramo ići.

"Moramo ići od svojih vlastitih potencijala i ne vidim razlog zašto moramo ići u nešto što nemamo i što ne poznajemo još dobro. To su, s naše pozicije, još uvijek zavidne zalihe ugljikovodika, nafte i plina, i mi tu snažno investiramo i zainteresirani smo za sve potencijale. Naravno, otvoreni smo i za nove izvore i potencijale, ali hajde da najprije iskoristimo ovo što imamo jer nema nikakvog smisla "da izigravamo veće katolike od pape", kaže Glavaš. Pojašnjava da Ina nije a priori protiv OIE i da su i samo radili i konzultirali neke projekte iz ovog sektora, no da se oni trenutno žele koncentrirati na ono što je realno.  "Mi smo pred investicijom u Rafineriju Rijeka, a što je vrijednost 500 do 600 milijuna dolara i to je jedna od najvećih investicija u Hrvatskoj u dugo vremena.  

Pravila igre
Kao i svakom drugom investitoru, i nama je važno znati u kojem smjeru će energetika ići u narednih 10-ak godina jer na ovolikom iznosu ulaganja i mala promjena smjera nam može srušiti profitabilnost ili nas čak gurnuti u gubitak. Drugi primjer, nedavno smo objavili da imamo novo otkriće ukljikovodika na lokaciji Drava 2 i sad smo u poziciji, iako tamo postoji gotovo sva potrebna infrstruktura za eksploataciju, da će nama t rebati 5-6 godina da ovdje proizvodnja krene. To je gubitak za Inu, državu i lokalnu samoupravo. Na to upozravamo stalo, da se svi malo pokrenu jer smo konačnci u protivnom na gubitku svi ako se takvi projekti ne realiziraju", ističe Glavaš. Dodaje da i strategija spominje plina kao prijelazno rješenje s prema OIE energetici, no da bi plin mogao imati puno veću i širu primjenu.