Uvriježeno mišljenje o potvrdi novoizabrane predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen od strane Europskog parlamenta je da ona duguje svoju mršavu pobjedu populistima središnje i istočne Europe. To nije točno. Da su je takve stranke doista podržale, pobjeda von der Leyen bila bi ostvarena s puno većom razlikom, obzirom na podršku koju je imala od strane Europske pučke stranke desnog centra i liberala u Europskom parlamentu.

Istina, populistički zastupnici u Europskom parlamentu iz poljske stranke Pravo i pravda (PiS) i mađarske stranke Fidesz odlučno su se protivili Fransu Timmermansu, nizozemskom socijalistu koji je glasno osudio obje stranke uslijed kršenja normi Europske unije i vladavine prava. Ali oni niti nisu željeli učvrstiti poziciju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je podržao von der Leyen. Optimalan ishod za poljskog de facto vođu, Jarosława Kaczyńskog i mađarskog premijera Viktora Orbána bila je potvrda von der Leyen od strane najmanje moguće većine. Stoga se čini da su populistički zastupnici u Europskom parlamentu dobili naputak da kažu da glasaju za nju, a da to zapravo nisu učinili.  

Populisti se hvale zaslugama 
Da je von der Leyen izgubila, bila bi to znatna osveta za odbijanje kandidata stranke Pravo i pravda za mjesto zamjenice predsjednika Europskog parlamenta i bivše premijerke Beate Szydło i njena dva neuspjela pokušaja za predsjedanje Odborom za zapošljavanje Europskog parlamenta. Povrh toga, otprilike u isto vrijeme, Krzysztof Szczerski, kojega je također podržala stranka Pravo i Pravda, nije uspio u pokušaju da postane zamjenik glavnog tajnika NATO-a.

No, budući da je von der Leyen uspjela, populisti se hvale da je sve to njihova zasluga, kao da imaju neku vrstu prešutnog sporazuma s bivšom njemačkom ministricom obrane. To izgleda veoma dubiozno, obzirom da bi sporazum između von der Leyen i stranke Pravo i pravda nju stajao podrške socijalista i liberala. Međutim, sada kad su populisti bacili sjenu na njeno vodstvo, važno je shvatiti što bi oni mogli željeti od nje. Prva stvar koju je potrebno priznati jest da bi se populisti središnje i istočne Europe, koji trenutačno uključuju češku vladu, radije upustili u međuvladine pregovore nego radili kroz Europsku komisiju.

Iako Komisija obično čini sve što je u njenoj moći kako bi podržala slabije članice Europske unije, populisti po definiciji, ne vjeruju institucijama. Oni bi radije postavili "prave ljude na prave pozicije" i tada s njima sklopili sporazum. Sa stajališta Višegradske četvorke (Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka), što je slabija Komisija, to bolje. Vlade Višegradske četvorke uvjerene su da će uvijek postići sporazume s Njemačkom, s kojom njihove zemlje imaju duboke gospodarske i povijesne poveznice, u svakom slučaju lakše nego s Europskom unijom.

Bez ključnih saveznika
Zemlje Višegradske skupine nisu se čak niti pokušale organizirati na učinkovit način u novom parlamentu. Njihov pristup unutarnjim odnosima u Europskoj uniji ne temelji se na izgradnji savezništava ili razvoju dugoročnih strategija, već na mahanju vetom.  Pa ipak, dok stranka Pravo i pravda ima najveće izaslanstvo u parlamentu, sa 26 zastupničkih mjesta, ona pripada marginalnoj skupini Europskih konzervativaca i reformista. Stranka Fidesz ima 13 zastupničkih mjesta u parlamentu, ali je dio Europske pučke stranke EPP; a češka populistička stranka ANO ima šest zastupnika u parlamentu, ali sjedi u klubu Obnovi Europu.

S druge strane, Višegradska četvorka uvijek je funkcionirala kao ad hoc koalicija bez zajedničke strateške vizije. Ovog puta nije se niti pokušala ujediniti kako bi blokirala bilo koje imenovanje vodstva. No, sljedeći test uslijedit će kod pregovora o proračunu, koji su jedno područje u kojem je Višegradska skupina tradicionalno u stanju osmisliti plan i surađivati. Primjerice, prethodno ranijim pregovorima o proračunu, Poljska je uspjela osigurati poljskom zastupniku u Europskom parlamentu Januszu Lewandowskiju mjesto povjerenika za financijsko programiranje i proračun EU-a.

Ovoga je puta problem u tome što Višegradski populisti neće imati nikakvih saveznika na ključnim pozicijama. To znači da bi se oni uskoro mogli suočiti s problemom: isplata fondova Europske unije postat će uvjetovana poštivanjem vladavine prava vlade primatelja. Nije još jasna pozicija von der Leyen po tom pitanju. No, bilo bi se dobro prisjetiti da je uvjetovanost njemačka ideja te da je Njemačka najveći izvor fondova Europske unije.

Povrh toga, mišljenja su podijeljena i među članicama Višegradske četvorke o tome trebaju li EU fondovi biti dodjeljivani uz zahtjevnije uvjete. Naravno, Mađarska i Poljska odlučno se protive toj ideji, ali su Česi i Slovaci ostali tiho iz straha od izbacivanja iz Saveza liberala i demokrata za Europu ili Progresivnog saveza socijalista i demokrata. Stoga, dok bi vlade članica Višegradske četvorke mogle uspjeti u zajedničkim pregovorima o lokalnim projektima, Česi i Slovaci će se vjerojatno držati bliže većim saveznicima.

Macronov trijumf
Zapadnim Europljanima se činjenica da istočna Europa nije dobila ništa u reorganizaciji vodstva EU-a doima pomalo neobičnom. Pitanje regionalne inkluzije najvjerojatnije će se riješiti imenovanjem Laure Codru?a Kövesi iz Rumunjske prvom glavnom tužiteljicom u Uredu europskog javnog tužitelja. Ali i to bio još jedan udarac za populiste.  Nakon što je u svojoj zemlji stekla ugled kao antikorupcijski križar, Codru?a Kövesi sada ima i potporu Emmanuela Macrona, nakon povlačenja francuskog kandidata iz kandidature za to radno mjesto.

Ipak, iako je von der Leyen Njemica, njena se pobjeda uvelike smatra trijumfom za Macrona. U pregovorima o vodstvu, njemačka kancelarka Angela Merkel nije mogla igrati na "kartu istočne Europe" i tražiti da Stara Europa ponudi novijim članicama neke ustupke kako ih ne bi uvrijedila. Zemlje istočno od Njemačke uvrijeđene su već dulje vrijeme.

© Project Syndicate, 2019.