U organizaciji aviokompanije Croatia Airlines grupa novinara upoznala je Republiku Sjeverna Makedonija. Nakon jednog od njihovih redovitih letove na liniji Zagreb – Skopje i obilaska glavnog grada i okolice, uslijedili su obilazak Ohrida, Kruševa i Bitole. Država je to koja ima 25 posto teritorija prekriveno vodom i čak 43 jezera.

Prosječna plaća u Makedoniji je 400 eura, a minimalna 210 eura. Zahvaljujući ogromnim poljoprivrednim površinama i povoljnoj klimi, čak 90 posto voća i povrća na njihovim tržnicama je lokalno i mali dio regionalnog podrijetla. Resen i njegova okolica poznati su po proizvodnji jabuka i plantažama, Tetovo još od vremena Jugoslavije povezuju s grahom, a odnedavno i sa sirom, a u Prilepu se uzgaja duhan koji završava u poznatim svjetskim brendovima cigareta poput Marlbora i Davidoffa.

Skopje 2014.
Za Skopje, glavni grad Sjeverne Makedonije pretpostavlja se da ima između 700.000 i 800.000 stanovnika. Naime, popis stanovništva ova država nije imala od 2002,godine.  Grad je to u kojem je potres 1963.godine uništio više od 80 posto zgrada i ostavio 185.000 stanovnika bez krova nad glavom. Prostor koji je do 80-te funkcionirao kao željeznički kolodvor, danas je arheološki muzej u kojem je poseban dio posvećen upravo tom razornom potresu.

Većina zgrada danas izgrađena je nakon potresa, a na mjestima gdje su bile sakralne građevine, grade se replike. Rijetke su zgrade preživjele potrese, poput Hotela Bristol u samom centru, jedne od rijetkih građevina koja je ostala cijela, a danas zjapi prazna.   Kako smo otkrili tijekom obilaska, grad s južne strane Vardara izgrađen je 1883., a kroz projekt Skopje 2014. koji i danas traje, grad se uređuje, grade se i revitaliziraju zgrade i spomenici. Ipak, budući da nova vlada radi reviziju projekta svi građevinski radovi su stopirani, i ne zna se kada će se nastaviti.

U pitanju je projekt za koji su trebali potrošiti 80 milijuna eura, a potrošeno je oko 700 milijuna eura. Primjerice na Vardaru, uz restorane na rijeci je i Most umjetnosti s čak 35 statua. Jedan od najpoznatijih kipova svakako je onaj posvećen Aleksandru Makedonskom visok čak 26 metara kojem su zbog Grčke morali mijenjati ime i sada se zove ˝Ratnik na konju˝. Osim imena, morali su mijenjati i zrake na štitu jer previše podsjećaju na makedonsku zastavu.

Nedaleko od Ratnika na konju je i Rističeva palača , dom ondašnjeg poznatog biznismena. Građevina je to na kojoj je bila prva svjetleća reklama u gradu i u koju je ugrađen prvi lift u regiji.  Čaršija u Skopju jedna je od najvećih u regiji, a u gradu danas živi čak 25 posto muslimanskog stanovništva. U centru Skopja je i Muzej Majke Tereze izgrađen na lokaciji gdje je bila crkva u kojoj je ona krštena. Skopje je grad u kojem živi svega jedan posto katolika. 

Netaknuta priroda
U kanjonu Matka smještena je druga najstarija hidrocentrala u Makedoniji, a iako je zaštićeno područje kanjon rijeke Treske, desne pritoke Vardara, nije nacionalni park. Mjesto je to  na kojem raste i endemski cvijet Ramonda nathaliae koji je preživio ledno doba.  Kanjon Matka postao je mjesto aktivnog turizma, pogotovo vikendima kada je od kajaka gotovo nemoguće vidjeti išta.

Čamci koji prevoze turiste po kanjonu, u sezoni prolaze i po deset puta na dan. Slučajno otkrivena pećina smještena na kraju kanjona  danas je turistička atrakcija,. Otvorena je za javnost prije 15 godina, a zbog nevjerojatne akustike na otvorenju je u pećini održan i koncert. Kako su nam otkrili, uskoro će za javnost biti otvorena još jedna pećina.  Stari grad Ohrid sačinjavale su zidine unutar kojih je bio grad. U pitanju je jedan od najstarijih gradova na Balkanu i u Makedoniji. Zidine je rekonstruirao Samuel, a ohridsko jezero je na 695 metara nadmorske visine.

Najčešći turisti su im Nizozemci kojih dolazi barem dva aviona tjedno u sezoni,te Poljaci, Slovenci, Turci i azijske grupe turista. Kad govorimo o zemljama regije, Ohrid je turistička destinacija koju posjećuju Srbi, Bugari, Albanci i Grci no njihov boravak je kraći, točnije dan do dva.  Podno zidina grada je crkva svetog Klementina, replika nastala po originalnu iz 9. stoljeća izgrađena je 2002. godine i jedan je od najvažnijih povijesnih lokaliteta Makedonije.

U sklopu već spomenutog projekta obnove koji je provela Vlada, obnovljena je i ta crkva uz koju je prostor prvog  Sveučilišta književnosti i religije u Europi i obuhvaća tri objekta – knjižnicu, muzej i fakultet. Ohrid je nekad imao 365 crkvi, a danas ih je stotinjak od kojih je najstarija crkva SV.Sofije koja daira iz 11. stoljeća. Grad je to u kojem je antički teatar, jedan od četiri na području države u kojem tijekom kulturnog ljeta nastupaju svjetske zvijezde poput Jose Carrerasa. 

Endemske vrste
Mihajlo Filevi, četvrta generacija u obitelji koja radi nakit od ohridskih bisera tvrdi kako su oni drugi u svijetu po kvaliteti. Objašnjava kako ti biseri nastaju zahvaljujući krljušti riba plašica od kojih se radi emulzija kojom se premazuju.  Osim ohridskih bisera, poznata je i ohridska pastrva, endemska vrsta koja se smije loviti, no ne smije se plasirati u ugostiteljstvu.

Budući da je dvije trećine jezera na makedonskoj strani, a trećina na albanskoj, oni to ne poštuju pa se tamo lovi ˝nemilice˝.  Osim te endemske vrste, u Ohridu je još 18 vrsta riba, plaže oko jezera su uglavnom kamene, mali dio njih je pješčan, a temperatura jezera ljeti je između 17 i 18 stupnjeva. U pitanju je jezero u koje se ulijeva 40 malih rijeka, i to služio kao određena vrsta filtera koja je zaslužna za čistoću i boju jezera. Najviša izmjerena dubina mu je 289 metara i uz Titicacu i Bajkalsko jezero je jedno od najstarijih tektonskih jezera.

Iako je turizam ključan u razvoju Ohrida, tek mali dio hotela radi cijelu godinu. Sezona kupanja traje svega dva mjeseca,a turistička sezona je od početka travnja pa do kraja listopada. Manastir Sv.Naum nedaleko je od Ohrida, a u neposrednoj blizini nalaze se izvori Crnog Drima, najvećeg dotoka vode u Ohridsko jezero. Originalnu crkvu iz 900-tih nadogradili su u 16.stoljeću, a sustanari manastira su pauni koji slobodno šeću prostorom svetišta. Lokalni umjetnik Boris Džeparoski autor je spomenika Sv.Naumu, izrađen je od hrasta motornom pilom i na njemu je radio punih 15 sati.

Aktivan turizam
Za aktivan turizam točnije paragliding putuje se prema Kruševu gdje je poznata lokacija za paragliding. Gradić je to koji posjećuju svi obožavatelji lika i djela glazbenika Tošeta Proeskog i tamo je i memorijalni centar i mjesto gdje je pokopan. Osim Tošeta čije pjesme sviraju iz svakog ugostiteljskog objekta, gradić je to poznat po kruševskom lokumu koji ručno proizvodi samo jedna obitelj.  Bitola, poznata kao grad konzula svojevremeno je bila centar regije, a kasnije i grad mode.

Ovaj multikulturalni grad često posjećuju Turci i zadržavaju se po nekoliko sati radi obilaska današnjeg gradskom muzeja, odnosno nekadašnje vojne škole koju je pohađao Kemal Ataturk. Tikveška regija s11.000 hektara vinove loze doprinosi razvoju vinske scene, a vino zahvaljujući klimi i čak 2200 sunčanih sati godišnje osvaja publiku. Makedonska vinarija Tikveš davne 1885.godina bila je mala obiteljska vinarija, a danas ima kapacitet proizvodnje od 20 milijuna litara vina od čega oko 60 posto izvoze.

Od kad je vinariju preuzela M6 grupacija investirali su više od 40 milijuna eura u tehnologiju.  Ova vinarija koja slovi kao najstarija na Balkanu i u Jugoistočnoj Europi uz 60 vinskih etiketa i niz internacionalnih i autohtonih sorti proizvodi i rakiju- tzv. žutu lozu. Prilikom obilaska impresivnog podruma u kojem vino odležava ili u betonskim cisternama obloženim inoksom ili u hrastovim bačvama pohvalili su se i bogatom arhivom u kojoj čuvaju više od 20.000 boca koje se prodaju samo na aukcijama i otvaraju kad dođu delegacije ili važni goste. 

Napredak vinarstva
˝U zadnjih 10-15 godina vinarstvo u Makedoniji, a i u regiji  znatno je napredovalo. Samo naša vinarija može se pohvaliti sa 60 nagrada i priznanja. Uz glavnog enologa Marka Stojakovića imamo 15 enologa koji se educiraju u svijetu i edukativan program kojim podižemo vinsku kulturu na novu razinu koji provodimo.  Od 2010. godine imamo i organizaciju Wines of Macedonia koja okuplja 12 vinara i kojoj je cilj promovirati Balkan kao vinsku regiju.

Nažalost, nismo visoko pozicionirani na svjetskoj vinskoj karti, a u ovoj regiji zaista ima vrhunskih vina od Hrvatske pa do Crne Gore i Makedonije˝, istaknula je Elena Mladenovska Jelenkovic, voditeljica komunikacija u vinariji Tikveš i predsjednica udruge Wines of Macedonia. Glavna izvozna tržišta vinarije Tikveš su zemlje regije, Njemačka, Kina i Ujedinjeno Kraljevstvo, a odnedavno su se probili i na američko tržište. Kako napominje Mladenovska Jelenkovic čak 40 posto proizvodnje im odlazi na domaćem tržištu, 35 posto na regiju,  a ostatak na preostala izvozna tržišta.

Zadnja značajnija investicija bila im je kupnja francuske vinarije Cheatau de Gourdon. Kako nam objašnjava Mladenovska Jelenkovi, zahvaljujući toj kupnji šire brend i mijenjaju percepciju o vrhunskim vinima.  ˝U Makedoniji imamo 65 posto tržišnog udjela u trgovinama i 85 posto udjela u HoReCa sektoru, a sve što izvozimo je flaširano vino vrhunske kvalitete˝, pohvalila se za kraj Mladenovska Jelenkovic.