S Josipom Kovačecom, direktorom prodaje u tvrtki Elektronički računi d.o.o., razgovarali smo razvoju i primjeni e-računa u Hrvatskoj, spremnosti na potpuni prelazak na digitalne račune te razvoju novih, inovativnih usluga koje će iz toga proizići. 

Pripremali ste razne javne i sektorske naručitelje za obvezu izdavanja i zaprimanja e-računa vezane za javnu nabavu. Što su bili najveći izazovi i koliko ih se pripremilo na vrijeme? 
Tako je. Krenuli smo još početkom ljeta 2018. godine održavanjem sastanaka s našim korisnicima koji su prepoznali uslugu puno prije nego što se počelo intenzivno pričati o Zakonu o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi. Uz našu pomoć oni su bili spremni i prije prvog momenta Zakona odnosno prije 1. prosinca 2018. Od tada pa do danas konstantno smo u komunikaciji s javnim sektorom i njihovim sistem integratorima, a najveći izazov je bio promijeniti arhaične poslovne prakse i načine razmišljanja. Volio bih da mogu reći kako su svi spremni, ali podaci s FINA registra govore drugačije što automatski stvara poteškoće svima onima koji su se na vrijeme pripremili na slanje.

Koliko je danas sudionika na tržištu spremno za e-račune? 
Uzmemo li u obzir kako je u prošloj godini nešto više od 50.000 gospodarskih subjekata ispostavljalo račune prema nekom javnom ili sektorskom naručitelju i usporedimo li taj broj s postojećim pošiljateljima servisa Moj-eRačun, a koji predstavlja najveću eRačun mrežu u Republici Hrvatskoj, nismo u potpunosti zadovoljni. Nažalost većina još uvijek razmišlja na način "ne želim dok me netko ne natjera". Tu činjenicu potkrepljuje i više od 13.000 upita koje smo dobili od 1.7. do danas. 

Kada ste započeli s implementiranjem zaprimanja i izdavanja elektroničkih računa? Što motivira tvrtke da uvedu e-račun? 
Servis Moj-eRačun počeo je s radom krajem 2013. godine. Primarno je bilo stvoriti tržište, a to smo uspjeli edukacijom. Proputovali smo cijelu Hrvatsku nekoliko puta, održali stotine predavanja i tako približili e-račun hrvatskom gospodarstvu. Od tih skromnih početaka kada se razmjenjivalo nekoliko desetaka tisuća e-računa godišnje, došli smo do impresivnog broja od pola milijuna mjesečno, no naravno cilj je puno veći. Tvrtke su motivirane za uvođenje e-računa različitim razlozima. Istaknuo bih želju za modernizacijom i automatizacijom poslovnih procesa i želju za povećanjem konkurentnosti. Živimo u dobu čestih promjena, tehnologija se rapidno razvija i izuzetno je bitno držati korak. 

Kada će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za potpuni prelazak na elektroničke račune, koliko je to nužno i radi međunarodne trgovine?
Krenuli jesmo, Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi velik je korak ka kompletnom prelasku svih gospodarskih subjekata na e-račun. Prema našem iskustvu, kada tvrtka uvede e-račun pod prisilom Zakona, ne šalje samo prema zakonskim obveznicima, već prepozna benefite i šalje prema ostalim kupcima iz realnog sektora. Smatram kako će već tijekom iduće godine elektronička razmjena računa postati uobičajen i preferiran način poslovne komunikacije koji će potaknuti razmjenu i drugih elektroničkih dokumenata. Što se međunarodne trgovine tiče, već sada imamo primjere tvrtki iz inozemstva koje inzistiraju na eRačunima. Samim time što su i druge Europske zemlje usvojile Europsku normu za e-račun u javnoj nabavi, dodatno će se olakšati buduća razmjena s poslovnim subjektima iz inozemstva.

Koji su sve elementi bitni za potpuni prelazak na elektroničke račune?
Prije svega, najbitnija je kvalitetna i sveobuhvatna usluga koju pruža informacijski posrednik. Korisnici zahtijevaju visoku razinu podrške i upravo je ona ključna za širenje razmjene e-računa na B2B segment. Jednako tako, veoma bitan element je interoperabilnost između informacijskih posrednika. Upravo će povezanost među posrednicima, kao i veličina mreže informacijskog posrednika, jamčiti doseg i širinu koju svaki korisnik može iskoristiti. Moj-eRačun spreman je svoju mrežu korisnika otvoriti drugim posrednicima i to je nešto što već funkcionira s nekolicinom njih. Na kraju dana, za korisnika je bitno da može poslati i zaprimiti e-račun neovisno o tome kod kojeg informacijskog posrednika se nalazi njegov poslovni partner.

E-račun implicira razvoj dodatnih usluga, zar ne? Koje su to usluge i kakve će sve efekte izazvati?
Točno! E-račun je samo početak. Često volimo reći kako je upravo e-račun pokretač digitalizacije. Primjerice ako uzmemo u obzir sve javne i sektorske naručitelje koji sukladno Zakonu moraju zaprimati e-račune, to za njih znači da također moraju osigurati sustav za upravljanje dokumentacijom koji će im omogućiti da zaprimljeni e-račun odobre i likvidiraju u digitalnom obliku. Naravno, tu je i sustav za elektroničku arhivu, a koji dolazi na kraju procesa. Osim sustava za upravljanje dokumentacijom, popularno zvanih DMS sustavi te eArhiv sustava, e-račun u široj primjeni rezultirat će i razvojem potpuno novih, inovativnih usluga poput svojevrsnih akceleratora plaćanja. Upravo takvu uslugu servis Moj-eRačun planira plasirati na tržište. Sve navedeno će imati vrlo pozitivan utjecaj na rast i širenje hrvatske IT industrije te osobno vjerujem kako će upravo hrvatski IT stručnjaci još više doći do izražaja.