Za svaku pohvalu je i nužno za daljnji razvoj hrvatske poljoprivrede što je resorno Ministarstvo odlučilo pristupiti izradi dugoročne strategije. To je, doduše, trebalo učiniti i znatno ranije, jer je iz rezultata koji su do sada postignuti vidljivo da Hrvatska ne zna u kojem smjeru treba ići njezina poljoprivreda, koji su ciljevi poljoprivredne proizvodnje i kako se to želi postići. 

Trebaju nam jasni ciljevi
Nije dovoljno tvrditi kako želimo konkurentnu poljoprivredu, zadovoljne farmere i zaštitu ruralnih sredina, jer takvi su ciljevi preopćeniti. Moramo utvrditi konkretne ciljeve, brojke i aktivnosti te imati stvaran akcijski plan koji nas može dovesti do cilja. Ali i novčana sredstva potrebna za ostvarenje svakog cilja.  Smarter, tvrtka za konzalting u poljoprivredno-prehrambenom sektoru zato je u proteklih godinu dana analizirala je stvarno stanje hrvatske poljoprivrede u što je bio uključen veliki broj stručnjaka.

Promatrali smo hrvatsku poljoprivredu duboko i kroz kontekst globalnih, EU i nacionalnih trendova, ali i analizirali rezultate svih podsektora, kao i samu strukturu poljoprivrede, glavne odrednice konkurentnosti i napravili usporedbe s ostalim EU zemljama.  Iz svih naših analiza teško se mogu potvrditi zaključci dubinske analize Svjetske banke, čiji je dio ovih dana objavilo Ministarstvo poljoprivrede. Smatramo da, budemo li ponovo neobjektivni, zamagljivali istinu i rezultate koje postižemo te aktivnosti koje poduzimamo stalno isticali kao zadovoljavajuće, nećemo napraviti dobar posao.

Ministarstvo je objavilo kako je angažiralo stručnjake Svjetske banke na izradi strategije jer žele biti sigurni da će dobiti najsuvremenije metode analize, kao i iskustva drugih država Unije, uz cijenu od 2,5 milijuna eura.  To je, usudio bih se reći, velika pljuska za sve hrvatske agroekonomske stručnjake, ogromnu akademsku zajednicu i stručnu javnost koja je svih ovih godina nudila različita strateška rješenja, koja su u konačnici uglavnom ostala mrtvo slovo na papiru.

Po priopćenju Ministarstva poljoprivrede kao prve rezultate rada na strategiji istaknuto je nekoliko stvari među koji i to da hrvatska poljoprivrede ide u dobrom smjeru, te da su ulaganja u poljoprivredna gospodarstva opravdana i isplativa. Poljoprivrede je, kako kaže analiza, vrlo važna za Hrvatsku te se njezin značaj precjenjuje na 15 posto udjela u gospodarstvu. Objektivno se radi o oko 7,5% BDP koji se ostvaruje u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. 

Nemjerljiv doprinos
Značajno je da 10 posto svih zaposlenih u RH radi u toj proizvodnji – što čini veliki doprinos ekonomiji i stvarno zaslužuje strateški pristup i uvažavanje nositelja politika. Nemjerljiv je doprinos proizvođača, koji su malobrojni čuvari života na ruralnom prostoru, koji se sve više prazni jer ljudi od svog rada u poljoprivredi žive lošije nego od drugih djelatnosti i svoju budućnost sve više vide izvan Hrvatske.  Mislim da nikome ne treba dokazivati da Hrvatska ima odlične potencijale za razvoj poljoprivrede. Ima kvalitetnu zemlju, obilje vode, tradiciju u proizvodnji, velik broj poljoprivrednih škola i fakulteta… Također, kroz ZPP u poljoprivredu se svake godine ulaže sve više novca.

No, većina članica EU sa skromnijim resursima od nas postižu višestruko bolje rezultate poput, primjerice, Nizozemske ili skandinavskih zemlja. Zato se nikako ne možemo složiti s tvrdnjom da naša poljoprivreda ide u dobrom smjeru te da ulaganja daju rezultate.  Čak suprotno. Poljoprivreda je u razdoblju od ulaska u EU od 2012. do 2017. izgubila pet milijardi vrijednosti proizvodnje. Istodobno su ulaganja u poljoprivredu značajno rasla. Ulazak RH u EU bio je izuzetno nepovoljan i najveći pad je ostvaren u prvih nekoliko godina, ali nakon toga, od 2016., poljoprivreda stagnira.

Vrijednost proizvodnje se uglavnom kreće oko 16 milijardi kuna poljoprivrednog outputa. Najviša vrijednost bila je 2008. ( 22,55 milijardi). Prije pristupanja RH EU već je pala na 20,91 milijardi kn.  Od 2012. vrijednost poljoprivredne proizvodnje se stalno smanjuje, s izuzetkom 2016., da bi 2017. ponovo bio zabilježen pad vrijednosti od 3% i iznosio je 15,9 milijardi kuna. U 2018 fizički je obujam proizvodnje rastao 5%, a vrijednost proizvodnje je rasla relativno skromno, te je nastavljena stagnacija.

  Istodobno, izdvajanja za poljoprivredu su izuzetno velika. U razdoblju od 2005. do 2016. godine u poljoprivredu je uloženo više od 40 milijarde kn, prosječno godišnje 3,2 milijarde kuna. Posljednje tri godine izdvajanja su još značajnija na temelju sredstava koja se izdvajaju kroz ZPP, odnosno iz fondova EU. Tijekom 2018. isplaćeno više od 5,6 milijardi kuna potpora. U zadnje tri godine, kada se sve zbroji 14,4 milijarde kuna za sve vidove poljoprivrednih potpora.

'Mršavi' rezultati
Rezultati isplate tih potpora ipak zasad nisu vidljivi, jer se vrijednost proizvodnje ne povećava.  Opasno je to što je konkurentnost proizvođača na po raznim pokazateljima; od produktivnosti i ukupnih faktora konkurentnosti, na 50% je prosječnih europskih pokazatelja. Ne možemo nikako biti zadovoljni strukturom proizvodnje, jer sve više dominira ona biljna i to najviše žitarice i industrijsko bilje, a stalno padaju proizvodnja voća, povrća i stočarstvo. 

U vanjskotrgovinskoj razmijeni imamo ogroman deficit veći od milijarde eura. Promatramo li strukturu vidljivo je da imamo pozitivnu bilancu kod žitarica, uljarica, proizvoda ribarstva, šećera i duhana. Kod svih drugih proizvoda smo u velikom deficitu. Izvozimo jeftine neprerađene proizvode, a uvozimo one veće dodane vrijednosti koji imaju i veće cijene kao voće, povrće, meso, mliječni proizvodi… Izvozim žito, a uvozimo brašno i pekarske proizvode. I takvo stanje se ne mijenja godinama. Izvozimo jeftine proizvode, a uvozimo, nažalost, one skupe.

Unatoč povećanom izdvajanju kroz plaćanja u poljoprivredi prihod poljoprivrednika, koji uključuje i potpore,  već tri godine stagnira. I, nažalost, najlošiji je u Uniji. Možemo se složiti sa zaključkom iz "dubinske analize" da su tehnički najučinkovitija gospodarstva koja primaju potpore za ulaganja iz Programa ruralnog razvoja. Ipak moramo biti svjesni činjenice da je vrlo mali postotak PG-ova spreman na korištenje tih sredstava ( samo 10-tak posto od svih PG je spremno sudjelovati u natječajima za mjere ruralnog razvoja). S druge strane, brojne odobrene projekte Agencije za plaćanje, banke nisu spremne financirati  jer nisu prihvatljivi po njihovim kriterijima, a poljoprivrednici vlastitih investicijskih sredstava nemaju.

Smatramo zato kako pozitivni trendovi koji se ostvaruju sve boljim korištenjem programa ruralnog razvoja neće još dugo bitnije utjecati na poboljšanje rezultata unatoč naporima koje radi Ministarstvo poljoprivrede posljednje dvije godine, što svakako treba pohvaliti. Hrvatski poljoprivredni proizvođači će sigurno još neko vrijeme trebati primati značajnije izravne potpore. Još jedan od dvojbenih zaključaka dubinske analize Svjetske banke je da pozitivnom trendu pridonose  zakonska rješenja čija implementacija u posljednje dvije godine znatno mijenja perspektivu i trendove u poljoprivredi. Istina, administracija je donijela niz zakonskih rješenja, ali ona su najčešće mrtvo slovo na papiru. 

Uzdrmana udruženja
Spomenimo samo Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je stupio na snagu prije više od godinu i pol, ali ne daje svoje rezultate i na njega je previše prigovora svih dionika. Važna zakonska rješenja i mjere koje bi ubrzale udruživanje proizvođača su u potpunosti izostala. Tako malobrojno udruženi proizvođači u proizvođačke organizacije razmišljaju o ukidanju istih jer ne mogu ostvariti ciljeve zbog kojih su osnovani. To je vidljivo pogotovo u mliječnom sektoru, ali i u proizvodnji voću. 

Zakon o poljoprivredi je samo administrativno zakomplicirao život proizvođačima pa su njegovi najveći kritičari upravo sami mali proizvođači. Moram naglasiti da dubinska analiza nije spomenula pitanje samodostatnosti. Mi možemo proizvesti gotovo svu hranu za vlastite potrebe. Pitanje osiguranja kvalitetne, zdrave i sigurne hrane za vlastito stanovništvo je temeljna postavka na kojima bi trebala počivati strategija poljoprivrede.