Upozorenje o profitu (Gewinnwarnung) jedan je od najvarljivijih njemačkih ekonomskih pojmova. Tu se naime ne radi o upozorenju na profit koji bi neka tvrtka mogla ostvariti, već zapravo najavljuje da će tvrtka imati manju zaradu od očekivane. Ili čak da zarade uopće neće biti. Stoga bi točnije bilo govoriti o upozorenju o gubitku.

Ali bez obzira na to, takvo upozorenje o profitu stiglo je početkom ovog tjedna od njemačkoga kemijskog koncerna BASF. To nije bilo kakva firma, već najveća kemijska kompanija na svijetu sa 122.000 zaposlenih širom svijeta. Ako je takva kompanija tako drastično smanjila svoju prognozu za tekuću fiskalnu godinu – očekuje se, naime, pad profita od čak 30 posto – onda bi se zapravo trebala uključiti sva crvena svjetla za uzbunu.

Zašto? Zato što takva kemijska kompanija prva osjeti kad drugima ide loše. Ona naime ima kupce u mnogim, skoro u svim industrijskim granama. Na primjer u automobilskoj industriji, koju opskrbljuje bojama i plastikom. Tamo se, objašnjava BASF u svom upozorenju, na globalnoj razini bilježi posebno veliki pad proizvodnje.

Drugo obrazloženje: svjetski trgovinski sukobi. Oni koji su mislili da će se sve ipak nekako samo od sebe srediti i da će nakon sljedećeg tvita američkog predsjednika sve opet biti u redu, polako shvaćaju da to neće biti tako.

Neko stvarno rješenje nije na vidiku, ali šteta je očito već ogromna. Jer, ako se kompanije nečega stvarno boje, onda je to nesigurnost.

Strah od recesije

Recesija se, doduše, može prizivati i kada se o njoj priča – ali tu se ne radi samo o BASF-u. Sve je više loših vijesti iz njemačke ekonomije, praktično svaki novi dan donosi nove nevolje.

Narudžbe za njemačku industriju u stalnom su padu. Raspoloženje u kompanijama postaje negativno. Institut za ekonomska istraživanja Ifo iz Münchena, koji redovito istražuje raspoloženje u kompanijama, osjetio se nedavno primoranim objaviti loše vijesti: izvozno orijentirana proizvodnja (koja generira četvrtinu njemačke dodane vrijednosti) nalazi se u recesiji, konstatiraju znanstvenici.

Strojogradnja – pored proizvođača automobila, drugi veliki stup njemačkoga gospodarstva – očekuje za tekuću godinu pad proizvodnje od dva posto. A neke druge kompanije su čak i prije BASF-a najavile nepovoljan razvoj situacije: Simens je zabilježio „neočekivani pad broja narudžbi", a i za koncern ThyssenKrupp analitičari očekuju upozorenje o profitu, dakle upozorenje o padu zarade.

Istovremeno, sve su češće vijesti o planiranim otpuštanjima: BASF želi ukinuti 6.000 radnih mjesta; njihov najveći konkurent, također njemački kemijski koncern Bayer, prije nekog vremena već je najavio moguće ukidanje 12.000 radnih mjesta, a čini se da su i u Simensu, ThyssenKruppu ili Volkswagenu uspješne godine s velikim profitima stvar prošlosti. U tijeku su pripreme za pravu oluju koja se sprema.

Povratak u normalu?

Dobra vijest poslije mnogih loših vijesti: njemačko tržište rada je u tako dobrom stanju da može apsorbirati trenutni val najavljenih otpuštanja. Istovremeno, broj podnesenih prijava za skraćeno radno vrijeme posljednjih tjedana značajno se povećao. To znači da mnoge kompanije otpuštaju zaposlene samo ako ne postoji neko drugo rješenje.

Skraćeno radno vrijeme koristi se kao instrument kojim se pokušava zadržati kvalificirane radnike: umjesto da budu otpušteni, njih se privremeno šalje na skraćeno radne vrijeme, da bi se kasnije, kada se ekonomska situacija u firmi popravi, ponovo vratili na puno radno vrijeme. A oni koji i dobiju otkaz, imaju dobre šanse da uskoro pronađu neki novi posao.

Instrument skraćenog radnog vremena već je jednom pomogao njemačkom gospodarstvu da brzo ponovo stane na noge nakon teške recesije 2009. godine. Tada je kao rezultat globalne financijske krize ekonomija pala za pet posto.

Osim toga, svjetska ekonomija je daleko od tako dramatičnog kolapsa. Nakon godina buma s djelomice pregrijanim njemačkim gospodarstvom, sada slijedi faza normalizacije. To po prirodi stvari uključuje cikluse, kako uspona, tako i pada privredne proizvodnje i ekonomskog rasta. Stvarno loše vijesti zvuče drugačije.