Prošlog ljeta moj kolega Brunello Rosa i ja prepoznali smo deset potencijalnih negativnih rizika koji bi mogli pokrenuti recesiju i u SAD-u i na globalnoj razini u 2020. godini. Devet ih je prisutno još i danas. Brojni uključuju Sjedinjene Američke Države. Trgovinski ratovi s Kinom i ostalim zemljama, uz restrikcije migracija, izravna strana ulaganja i prijenos tehnologija, mogli bi imati duboke implikacije na globalne lance opskrbe, povećavajući prijetnju od stagflacije.

A rizik od usporavanja rasta u SAD-u postao je akutniji sada kada je stimulans od poreznog zakonodavstva iz 2017. godine išao svojim tijekom.  U međuvremenu je situacija na američkim tržištima dionica ostala takva da cijene dionica neodrživo rastu iznad njihove realne vrijednosti zbog visoke potražnje. Tu su također dodatni rizici povezani s podizanjem razine novijih oblika zaduženosti, također na brojnim tržištima u nastajanju, gdje se znatna količina zaduživanja denominira u stranim valutama.

Približavanje naftnog šoka
Uslijed sve većih ograničenja uloge središnjih banaka kao zajmodavaca u krajnjoj nuždi, nelikvidna financijska tržišta osjetljiva su na "nagle padove" i ostale poremećaje. Jedan takav poremećaj mogao bi uzrokovati američki predsjednik Donald Trump, koji bi mogao doći u iskušenje stvaranja krize vanjske politike sa zemljom poput Irana. To bi moglo povećati njegovu potporu na izborima, no moglo bi također potaknuti naftni šok.

Izvan SAD-a, krhkost rasta u Kini opterećenoj dugom i na nekim drugim tržištima u nastajanju ostaje problem, što je također slučaj s rizicima u Europi. Diljem naprednih gospodarstava, paket instrumenata politike namijenjen za reakciju na krizu ostaje ograničen. Monetarne i fiskalne intervencije te zaštitni mehanizmi privatnog sektora upotrijebljeni nakon financijske krize 2008. godine jednostavno se u današnje vrijeme ne mogu upotrijebiti s istim učinkom. Deseti čimbenik koji smo razmotrili bila je politika kamatnih stopa američkih Federalnih rezervi.

Nakon podizanja kamatnih stopa kao reakcija na prociklički fiskalni stimulans Trumpove administracije, u siječnju je američka središnja banka Fed promijenila smjer. Izglednije je da će Fed i ostale najveće središnje banke smanjiti kamatne stope kako bi upravljale različitim šokovima globalnog gospodarstva.

Tvrtke će smanjiti ulaganja
Dok trgovinski ratovi i potencijalni rast cijena nafte predstavljaju rizik s aspekta ponude, oni su također prijetnja agregatnoj potražnji te time i rastu potrošnje, jer carine i više cijene goriva smanjuju raspoloživi dohodak. Uslijed tolike neizvjesnosti, izgledno je da će se tvrtke odlučiti za smanjenje kapitalnih izdataka i ulaganja. Pod takvim uvjetima, dovoljno ozbiljan šok mogao bi biti uvod globalnoj recesiji, čak i ako središnje banke brzo reagiraju.

Naposljetku, u razdoblju od 2007. do 2009. godine, američka središnja banka Fed i ostale središnje banke reagirale su agresivno na šokove koji su potaknuli globalnu financijsku krizu, ali nisu spriječile Veliku recesiju. U današnje vrijeme, Fed započinje s referentnom stopom od 2,25-2,5%, za razliku od 5,25% u rujnu 2007. U Europi i Japanu, kamatne stope središnjih banaka već se nalaze na negativnom području i suočit će se s ograničenjima vezano uz koliko dalje ispod nulte donje granice mogu ići.

S napuhanim vrijednostima u bilanci stanja uslijed uzastopnih rundi kvantitativnog popuštanja (QE), središnje bi se banke suočile sa sličnim ograničenjima kad bi se vratile na kupnju vrijednosnih papira velikih razmjera. Među rizicima koji bi mogli potaknuti recesiju u 2020. godini, trgovinski i tehnološki rat između Amerike i Kine zaslužuje posebnu pažnju.

Trumpova administracija mogla bi odlučiti proširiti carine na izvoz kineske robe u vrijednosti od 300 milijardi dolara koja njima još nije bila obuhvaćena. Ili bi zabrana tvrtki Huawei i ostalim kineskim tvrtkama da upotrebljavaju komponente iz SAD-a mogla potaknuti sveobuhvatan proces deglobalizacije, dok se tvrtke trude osigurati vlastite lance opskrbe. Kad bi došlo do toga, Kina bi imala nekoliko opcija za osvetu SAD-u, kao što su zatvaranje vlastitog tržišta multinacionalnim tvrtkama iz SAD-a.

Sve više se udaljuju
Prema takvom scenariju, šok na tržištima diljem svijeta bio bi dostatan za izazivanje globalne krize, bez obzira na postupanje glavnih središnjih banaka. Uslijed trenutačnih tenzija koje već ostavljaju traga na poslovnom povjerenju, kao i povjerenju potrošača i ulagača, usporavanjem globalnog rasta, daljnja eskalacija gurnula bi svijet u recesiju. Obzirom na razmjere privatnog i javnog duga, izgledno je da bi uslijedila još jedna financijska kriza.

I Trump i Xi Jinping znaju da je izbjegavanje globalne krize u interesu njihovih zemalja, stoga imaju poticaj za pronalaženje kompromisa u sljedećih nekoliko mjeseci.  Ipak, obje strane još uvijek potiču nacionalističku retoriku i provode mjere po principu "oko za oko, zub za zub". Dok se te dvije strane sve više udaljuju, smanjuje se prostor za kompromis, a rizik od globalne recesije i krize u već ionako krhkom globalnom gospodarstvu raste.

© Project Syndicate, 2019.