Hrvatska je napokon počela graditi sustav integracije azilanata, i to je jedna od najboljih vijesti za budućnost našeg gospodarstva dosad. Znam, riječ je o vrlo polarizirajućoj temi u društvu. 

Tema je to koja se jako politizira i stoga izaziva vrlo opreka mišljenja. Na toj je temi, između ostalog, Donald Trump dobio prošle predsjedničke izbore u SAD-u. A ako je to tako veliko pitanje tamo, logično je da je i u Hrvatskoj. Međutim, za razliku od SAD-a, kod nas izostaje konstruktivne rasprave o migracijama, a to je važno, jer migracije više nisu hipotetsko pitanje za hrvatsko gospodarstvo.

Sve manje potrošača
Migracije više nisu pitanje za demografe već za poljoprivrednike, poslodavce u turizmu pa čak i za poslodavce u visoko-tehnološkim industrijama. Hrvatska, naime, ima rastući problem na domaćem tržištu. S padom broja stanovnika sve više nedostaje radnika, ali i raste rizik i teže je dosegnuti prag isplativosti za biznise koji se ovdje žele ovdje pokrenuti.

Nakon mirovinskih fondova, koji su već upozorili da se bez više radnog stanovništva teško može održati postojeći sustav, sada o tome problemu gospodarstvenici pričaju pojedinačno.  Prvi koji je to kratko i sažeto javno naveo je, ni manje ni više, nego državni telekom Odašiljači i veze (OiV). U svojoj Ponudi telekomunikacijskom regulatoru Hakomu broj 2019/0300-T za multiplekse M1, M2 i L1, a riječ je radio-frekvencijama preko kojih će se ubuduće emitirati HD televizijski programi, piše rečenica: "Hrvatska je relativno malo tržište koje se iz godine u godinu smanjuje."

Vrlo je to dobar opis situacije pred kojom se nalaze sve komunalne tvrtke u Hrvatskoj, sve tvrtke koje pružaju usluge na domaćem tržištu, sve tvrtke koje proizvode za domaće tržište i općenito, sve tvrtke koje su orijentirane na domaće kupce.  Paradoksalno, to se ne odnosi na turizam i poljoprivredu, jer oni prihod mogu vrlo lako namaknuti od izvoza. No, oni to već sad osjećaju kroz nedostatak radnika.

Ozbiljna upozorenja
Svi oni koji svoje usluge i proizvode prodaju građanima Hrvatske nemaju razloga za veselje. Jednom nas je bilo 4,5 milijuna pa onda 4,3 milijuna pa 4,1 milijun da bi se sada govorilo o tome da nas je oko 3,9 milijuna.

Izvješće UN-a "Perspektive svjetskog stanovništva", a koje je objavljeno ovog tjedna, se stoga može promatrati kao vrlo optimistično. UN navodi da bi tek 2030. godine u Hrvatskoj broj stanovnika trebao pasti na 3,88 milijuna, iako se neslužbeno nagađa da smo već sada blizu te brojke. Do 2050. godine, prema UN-u, broj stanovnika u Hrvatskoj trebao bi pasti na 3,37 milijuna, a kraj stoljeća, odnosno 2100. godinu Hrvatska će dočekati sa svega 2,18 milijuna stanovnika.

Migracije počele
Neću o izumiranju naroda/nacije i sličnom političkom kontekstu priče, već strogo ekonomskom.  Možemo pričati o tome da će se nek stvari riješiti zamjenom linearnog modela poboljšati kroz primjenu cirkularne ekonomije i sličnim poboljšanjima. Sve dok smo u kapitalizmu pitanje je jednostavno: Da li biste radije svoj novac uložili u biznis u zemlji čije stanovništvo smanjuje ili u onoj u kojoj se povećava?

Sve polazi od toga: nove tvrtke, novi poslovi, nova radna mjesta, novi porezni prihodi, nova potrošnja… pa u krajnjoj liniji i veće plaće za radnike. Činjenica da su povećane kvote za uvoz radne snage je tek početak. To što se u devet županija oprema prva 64 stana za prihvat azilanata je nastavak i pokazatelj da ipak idemo u dobrom smjeru. Takvih primjera ima još. U lipnju 2015. godine Emil Tedeschi izjavio je da u Hrvatsku do 2020. treba dovesti 100.000 studenata izvana, naplatiti im studij, ali im i omogućiti da ovdje rade, započnu život i integriraju se. 

Možda je to nekima i dalje radikalan primjer. No, ako vam je promaklo, barem trećinu studenata na privatnim fakultetima u Hrvatskoj već čine stranci.  Važno je to primijetiti, jer više ne govorimo hoće li se migracije u Hrvatsku uopće dogoditi već samo kojim će se tempom nastaviti. I to je za hrvatsko gospodarstvo dobra stvar.