Regulativa koja regulira investicije u Hrvatskoj je zadovoljavajuća i po opsegu i po sadržaju, no problem je birokracija koja procese oteže unedogled te se u međuvremenu promijene i regulativa i uvjeti pa mnoge investicije ostanu nerealizirane, rečeno je na panelu Sektor energetike u sklopu konferencije InvestCro u Zagrebu.

Ivan Andročec, rukovoditelj Službe za investicijske strategije i nove tehnologije Sektora za strategiju i razvoj Hrvatske elektroprivrede (HEP) ističe da je HEP napravio scenarij koji podrazumijeva usmjerenost na obnovljive izvore energije i to ono što Hrvatska ima – hidropotencijal, vjetar i sunce.

"Hidropotencijal je dobro iskorišten, a ostalo treba vidjeti gdje je optimalno ići i krećemo ulagati u sunce i vjetar. To je ciklus koji će ići u sljedećem razdoblju. Dosad su u vjetru bili aktualniji mali privatni investitori, ali sada kad su pali poticaji, tu će primat zauzeti veliki koji će i bez poticaja moći ulagati u takve tehnologije. Ako će biti moguće koristit će se i bespovratna sredstva. Četvrti model su kogeneracije (toplina i električna energija) posebno zanimljive za velike gradove – u Zagrebu je realizirano, a kreće se u Osijek", kaže Andročec.

Iako Hrvatska nema energetsku strategiju i bez nje je smjer jasan jer tržište govori što treba. "U konačnici je sve pitanje brojki – cijene. Strategija bi nam mogla pomoći oko pojednostavljenja procedura i regulative te da se lakše planirane investicije i ostvare. Potreban je partnerski odnos pri energetskim projektima. Hidroelektrane nisu samo energetski projekti nego je tu i zaštita od poplava, revitalizacija zemljišta, zaštita okoliša. Proces razvoja velikih projekta kakve su HE je dugotrajan i složen, barem pet godina traje projektiranje i onda još pet gradnja. I ako se stalno mijenjaju pravila i regulativa, onda nismo nigdje", smatra Andročec. Naša naftna industrija Ina je zadnjih 10-ak godina godišnje ulagala 1-2 milijarde kuna što ih čini jednim od najznačajnijih investitora u Hrvatskoj.

Hrvoje Glavaš, direktor Strateškog poslovanja i javnih poslova Ine pojašnjava da su i oni napravili strategiju koja uključuje i Istraživanje i razvoj i Rafinerije i marketing i Maloprodaju. Planirane investicije od 4 milijarde kuna u Rafinerije i marketing, uglavnom u Rafineriju Rijeka dok će u Sisku biti industrijski centar izvrsnosti. Suradnja s državom po pitanju investicija oscilira, no sada smo u mirnijem razdoblju. Bitno je ubrzati procedure. Ako npr. pri istraživanju pronađete polje koje ima kapaciteta da bude nalazište nafte ili plina, u svijetu se procedura za to napravi i polje, ako je odgovarajuće za 6-12 mjeseci, a u Hrvatskoj 3,4 ili 5 godina", ističe Glavaš koji dodaje da i Ina ide u projekt obnovljivih izvora i očekuje da će biti ozbiljni igrač.

Claudio Canaccini, direktor Butan plina za Hrvatsku, BiH i Sloveniju naglašava da dekarbonizacija predstavlja veliku priliku za hrvatsku industriju i društvo. "LNG terminal na Krku je samo jedan od takvih projekata. U Hrvatskoj postoji 13 tisuća transportnih tvrtki koje su cestom prevezle 17 milijuna tona robe. "Problem jačoj dekarbonizaciji je potpora države nužna da bi i privatni sektor mogao rasti. Bitna je proaktivnost privatnih igrača koji moraju razgovarati s državnim tijelima kojima se mora pojasniti zašto je to dobro, za same tvrtke i za društvo. Imam osjećaj da kad radim u Hrvatskoj nije problem u prereguliranosti sustava, već u birokraciji koja je spora i neučinkovita. Ako vam je potrebno 4-5 godina da realizirate projekt, u međuvremenu može doći do velikih promjena regulative i pravila igre", požalio se Canaccini. 

Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske konferencije SZ Hrvatske Regea ističe da je bitno mijenjati percepciju društva o filozofiji investicija. "EU fondovi nisu svrha nego sredstvo da se nešto napravi. I privatni sektor će tu nešto zaraditi, to im je svrha. Javni sektor je tu da pruža javne usluge, a ne da stvara profit. To se mora promijeniti u glavama ljudi", kaže Domac.