Stopa urbanizacije diljem svijeta dovela je do povećane potražnje za dobrim, pristupačnim nekretninama, analizira World Economic Forum.

Nedavno istraživanje pokazalo je da bi se od 200 gradova diljem svijeta čak 90% smatralo nedostupnim kada bi se primjenjivao široko korišteni standard prosječne cijene kuća, koji je više od tri puta veći od prosječnih prihoda.

Priuštivost nije samo mogućnost kupnje ili iznajmljivanja nekretnine, nego i mogućnost da si možete priuštiti da živite u njoj. Ova definicija priuštivosti nadilazi troškove sastanaka vezanih uz operacije i održavanje, uzimajući u obzir prijevoz, infrastrukturu i usluge. Ako je dom dovoljno ekonomičan za kupnju i održavanje, ali se nalazi predaleko od posla ili škole, ne može se reći da je pristupačan.

Čimbenici koji pridonose nedostatku priuštivosti variraju od grada do grada, ali općenito uključuju troškove stanovanja koji rastu brže od prihoda, ponude nekretnina koja ne prati potražnju, nedostatak zemljišta i demografske promjene poput rasta stanovništva, starenja i promjene u sastavu kućanstva.

Kako bi razumio izazov sveobuhvatnije, Svjetski gospodarski forum 6. lipnja je izbacio novo izvješće, Making Affordable Housing a Reality for Cities. Ono pruža sveobuhvatan pregled izazova dostupnih stambenih objekata u cijelom lancu vrijednosti stambenog prostora. Izvješće identificira čimbenike koji utječu na dostupnost stambenog prostora izvan izravnih troškova kupnje i održavanja – uključujući lokaciju, vrstu stambenog prostora, pristup društvenoj infrastrukturi, zakonsko i regulatorno okruženje i stanje financijskih tržišta.

U izvješću se preporučuje sustavan pristup rješavanju krize stambenog pitanja s pristupačnim cijenama, ističući i kako niz gradova pronalazi rješenja. Evo deset načina pomoću kojih se gradovi diljem svijeta nose s izazovima priuštivog stanovanja:

1. Kupnja zemljišta: Kvote zemlje s kojima se može trgovati – Chengdu i Chongqing

U Kini, lokalne vlasti imaju ograničena ovlaštenja za eksproprijaciju ruralnog zemljišta za nove stambene blokove. Chongqing i Chengdu eksperimentiraju s "kvotama kojima se može trgovati", kroz koje se graditeljima dopušta izgradnja novih stambenih jedinica na periferiji grada u zamjenu za otvaranje dodatnih zemljišta za uzgoj izvan gradskih granica.

2. Korištenje zemljišta: Program Plus za zajednice – Sydney, Novi Južni Wales

Državna vlada New South Walesa, Australija, surađuje s privatnim sektorom, nevladinim udrugama i grupama za stanovanje u zajednici kako bi razvila ili obnovila 23.000 društvenih stambenih jedinica u naseljima kojima je potrebna obnova, uz 500 priuštivih i 40.000 privatnih stanova. Prihodi se ponovno ulažu u socijalne stanove, društvene objekte i javni prostor. Pomoć u stambenim odnosima povezana je sa sudjelovanjem u obrazovanju, osposobljavanju ili lokalnom zapošljavanju.

3. Ponovna namjena praznog zemljišta: Ugovor o konverziji motela – Los Angeles

Los Angeles je nedavno usvojio zakon kojim se moteli mogu pretvoriti u "stalni stambeni smještaj" za beskućnike, bez obzira na trenutačne uvjete prostornog uređenja. To je obično brže i jeftinije od nove gradnje, jer uključuje samo dodavanje malih kuhinja u motelske sobe.

4. Financiranje: Fond za urbano bogatstvo – Hamburg i Kopenhagen

Hamburg i Kopenhagen poboljšali su opskrbu stambenim prostorom udruživanjem sredstava u javnom vlasništvu u “Urban Wealth Fund” koji surađuje s privatnim sektorom u projektima. Dijeljenje rizika i koristi usklađuje interese tih dionika i može pojednostavniti razvoj infrastrukture, planiranje i propise o korištenju zemljišta.

5. Graditeljska produktivnost: Gradonačelnička graditeljska akademija – London

Nedostatak građevinskih vještina može povećati troškove rada, a time i troškove izgradnje stanova. London je osnovao Gradonačelničku graditeljsku akademiju za akreditaciju pružatelja obuke, jačanje koordinacije između pružatelja usluga osposobljavanja i građevinskih poslodavaca te osiguravanje sredstava za nadogradnju opreme i prostora za obuku – čineći gradsku obuku korisnijom za građevinsku industriju i privlačnijom za mlade ljude.

6. Dizajn: Inicijativa zelenog krova – Denver

Denverova inicijativa "Zeleni krov" zahtijeva od zgrada većih od 25.000 četvornih metara da imaju zelene krovove ili solarne panele – uključujući i priuštive stambene projekte. Iako će se kratkoročno povećati troškovi, zajednice s nižim dohotkom dugoročno bi trebale imati koristi od niže razine onečišćenja zraka i vode, kao i jeftinije račune za energiju.

7. Građevinski materijal: Gips sa staklenim vlaknima – Indija

Nakon deset godina istraživanja, Indijski tehnološki institut u Madrasu predložio je sustav izgradnje pomoću panela od gipsanih ploča ojačanih staklenim vlaknima – jeftinih, montažnih panela izrađenih od gipsanog otpada iz postrojenja za proizvodnju gnojiva – s minimalnom upotrebom betona, čelika i cigle. Indijska vlada odobrila je gradnju objekata do 10 katova pomoću spomenutog materijala. Toplinska otpornost materijala smanjuje potrebu za klimatizacijom. Ujedinjeni narodi su materijal okarakterizirali kao ‘zeleni’.

8. Kvalificiranost: Kriteriji za socijalno stanovanje – Dupnitsa, Bugarska

Dupnitsa, Bugarska, izgradila je 150 socijalnih stambenih jedinica za građane koji ne posjeduju imovinu i ostvaruju prihod do određene granice. Kandidati su rangirani na temelju radnog statusa, stupnja obrazovanja, dobi i broja djece.

9. Sustavi zakupa: Višestruki zakupi za stanovanje – Bristol, UK

Bristol, Velika Britanija, gradi 161 kuću na mjestu nekadašnje osnovne škole sa šest različitih vrsta zakupa. Stambena udruga, društvo za investiranje u zajednicu i privatni investitor su zajedno radili na stvaranju ovog modela, u kojem će se neke kuće prodavati po tržišnoj cijeni, a druge će biti dostupne putem zakupa, uključujući zajedničko vlasništvo i rent-to-buy sustav (najam s mogućnošću kupnje). Program je usmjeren na vitalne radnike koji se tjeraju iz grada previsokim cijenama.

10. Vlasništvo doma: Melbourne Apartment Project – Melbourne, Australija

Melbourne Apartment Project – The Barnett Model Development u Sjevernom Melbourneu je privatni projekt financiran od strane Sveučilišta Melbourne, Melbourne City Mission-a, Resilient Melbournea i grada Melbournea. Kao dio ovog programa, šest od 34 stana prodaju se po tržišnoj stopi kako bi se subvencionirala prodaja ostalih 28 stanova za socijalno stanovanje putem modela „odgođene druge hipoteke“ koji smanjuje potreban depozit i otplate. Sličan projekt u Torontu, „Opcije za domove“, isporučio je više od 6.000 priuštivih domova tijekom 20 godina.

Preporuke

Rješavanje problema dostupnosti stambenog prostora zahtijeva sustavne promjene. Gradske vlasti moraju racionalizirati svoju regulativu i omogućiti transparentno stjecanje zemljišta, pojačati važnost imovinskih prava u odnosu na vlasništvo, razviti regulatorni okvir za najam kako bi zaštitili stanare, kao i stanodavce, omogućiti inovativnije modele financiranja novih domova ili nadogradnju postojećih domova te poticati izgradnju vještina u građevinskoj industriji.

Privatni sektor mora obuhvatiti inovativne mehanizme za financiranje razvoja i pomoći uspostaviti kreditnu sposobnost onih koji žele poboljšati svoju stambenu situaciju. Poslodavci moraju surađivati ​​sa zajednicama kako bi osigurali povoljno stanovanje za zaposlenike ili pomogli u troškovima stanovanja putem kredita, subvencija ili hipotekarnih dogovora. Privatni developeri moraju ulagati u održive koncepte dizajna kako bi stvorili energetski učinkovito stanovanje i poboljšali produktivnost uvođenjem 3D ispisa, predfabrikacijskih komponenti i korištenjem alternativnih materijala i napredne automatizirane opreme.

Neprofitni sektor također ima ključnu ulogu u radu s pružateljima usluga stanovanja kako bi implementirao alternativne modele stanovanja, dok zastupa, formulira politiku i pruža tehničku podršku, informacije i know-how developerima i vlasnicima domova.