Uskršnji posjetitelji Londona vidjeli su da su neke ulice i zgrade zauzeli aktivisti ekološke skupine "Pobuna protiv izumiranja", koji upozoravaju na klimatsku katastrofu i odbacuju "propali kapitalistički sustav". Oni koji prate stavove središnjih banaka vidjeli su guvernere britanske središnje banke Bank of England i francuske Banque de France kako upozoravaju da rizici povezani s klimatskim promjenama predstavljaju prijetnju za korporativnu dobit i financijsku stabilnost.

Obje te intervencije naglašavaju ozbiljnost klimatskog izazova s kojim je svijet suočen. Ali sama upozorenja ne mogu riješiti taj problem ako vlade ne postave ambiciozne ali realistične ciljeve za ukidanje emisija ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova, potpomognute politikama koje će osigurati njihovo postizanje. Nulta neto stopa emisija CO2 najkasnije do 2050. godine trebao bi biti zakonski definiran cilj u svim razvijenim gospodarstvima.

Propise ne treba odgađati
Izjava guvernera središnjih banaka, zajedno s koracima kojima će se iziskivati od tvrtki jasnije priopćenje o rizicima povezanim s klimatskim promjenama, potaknula je optimizam u nekim krugovima, navijestivši slobodno tržište kao moguće rješenje. Budući da pad troškova obnovljive energije predstavlja prijetnju temeljem koje će tvrtke koje se koriste fosilnim gorivima završiti s bezvrijednom imovinom koja donosi gubitke, postoji nada da će dobro informirani investitori obustaviti financiranje tvrtki koje su još uvijek u potrazi za novim rezervama nafte ili plina ili automobilskih tvrtki koje su još uvijek predane SUV automobilima koji tamane plin.

No, sama bolja informiranost i dalekovidnost imaju ograničen potencijal. Isti taj kapitalistički dinamizam koji smanjuje troškove obnovljive energije također dramatično smanjuje troškove proizvodnje plina iz škriljevca, a fosilna goriva mogla bi uvijek biti jeftinija opcija za neke namjene ako vlade ne uvedu poreze na emisije ili propise koji pogoduju tehnologijama s nižom emisijom ugljikovog dioksida.

Ako se uvođenje tih poreza ili propisa predugo odgađa, cinični investitori usredotočeni na budućnost moći će profitirati od projekata koji doprinose približavanju klimatske katastrofe. Aktivisti "Pobune protiv izumiranja" u pravu su kada tvrde da, prepušten samome sebi, kapitalizam ne može riješiti taj problem.

Udarac na standard
Umjesto toga, aktivisti se zalažu za postizanje nulte neto stope emisija u javnim obvezama do 2025. Međutim, "nulta stopa do 2025." značila bi veliki udarac na životni standard i predstavljala bi prijetnju javnoj podršci manje ekstremnom, no još uvijek učinkovitom, djelovanju. Velika Britanija trebala bi ukloniti plinsko centralno grijanje iz preko 20 milijuna domova, a bilo bi gotovo nemoguće dovoljno brzo izgraditi dostatne solarne kapacitete ili kapacitete za energiju koji bi mogli isporučiti jednaku količinu energije u obliku električne energije.

Nulta stopa emisija također bi značila da nema benzina niti automobila s dizelskim motorom. Gradsko stanovništvo moglo bi se snaći bez njih, no ljudi koji žive u ruralnim područjima i malim gradovima ne bi to mogli sve do 2025. godine. Koliko nam je onda vremena preostalo? Prema najboljim znanstvenim dokazima, izloženim u najnovijem izvještaju Međuvladinog odbora za klimatske promjene, cilj bi trebao biti ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5°C iznad predindustrijskih razina. To bi iziskivalo da globalne emisije CO2 dosegnu razinu nulte stope do 2050. godine ili odmah iza toga.

Prema svijetu bez benzina
Postizanje tog cilja iziskivat će velika ulaganja u nove energetske izvore i poboljšanje energetske učinkovitosti. Međutim, to je nesumnjivo moguće s tehničkog aspekta, kao što je utvrđeno u najnovijem izvještaju pod nazivom "Moguća misija" Povjerenstva za energetsku tranziciju.  Obzirom na razdoblje od 30 godina, umjesto pet, i još znatno ranije u razvijenim gospodarstvima, mogli bismo napredovati prema svijetu bez benzina ili vozila s dizelskim motorom.

Mogli bismo također dekarbonizirati proizvodnju čelika i cementa, otpremu i zrakoplovstvo i postići ogromna povećanja proizvodnje električne energije bez emisija ugljika neophodne za pomirenje višeg životnog standarda u razvijenim zemljama s održivim planetom. Kada investitori postanu svjesni da se o cilju nulte neto stope emisija do 2050. godine ne može pregovarati, tada će doista napustiti svaku tvrtku čiji planovi nisu kompatibilni s tim ciljem. Samo jasni ciljevi mogu preobraziti racionalan osobni interes iz potencijalno katastrofalne sile u moćan pokretač blagotvorne promjene.

© Project Syndicate, 2019.