Velika količina hrane u svijetu nepotrebno se baca i često završi kao otpad. Kada bismo bacanje hrane smanjili samo za jednu četvrtinu, ne bi bilo gladi u svijetu, tvrde stručnjaci, stoga bi gospodarenje hranom i doniranje hrane trebalo svakako postati imperativ u koji treba uključiti donatore, trgovačke lance i proizvođače. Prema izvještaju Europskog parlamenta za smanjenje bacanja i povećanje sigurnosti hrane, do 2030. godine Hrvatska treba prepoloviti količinu bačene hrane. Situacija nije bajna ni u Europskoj uniji u kojoj, prema podacima Eurostata, oko 23 posto stanovništva živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok se istovremeno godišnje baci oko 88 milijuna tona hrane.

Još 2015. godine u Hrvatskoj je ukinut PDV na donacije zdravstveno ispravne hrane i donesen je Pravilnik o doniranju u Hrvatskoj, no izostalo je očekivano povećanje donacija, a podaci su poražavajući. Kako je izvijestila Porezna uprava, ukupna nabavna vrijednost donirane hrane bez PDV-u 2018. godini bila je 9.936.882 kuna što je, u odnosu na prošlu godinu, pad od gotovo milijun kuna u donacijama. Naime, 2017. godine prijavljeno je 10.757.848 kuna, što je pak u odnosu na 2016. godinu bio napredak, no sada ponovno stagniramo. Da je stanje poražavajuće govore i podaci da se godišnje baci 380.000 tona hrane, većinom iz kućanstava.

Olakšati doniranje trgovcima

Prije manje od pola godine Europska agencija za sigurnost hrane, na zahtjev Europske komisije, razvila je novi pristup upravljanja sigurnošću hrane kako bi se malim trgovcima olakšalo doniranje. Tako bi se smanjilo i bacanje hrane, što na kraju i jest prioritet Europske unije. Pristup obuhvaća radnje poput kontrole roka trajanja hrane, održavanja hladnog lanca i osiguravanja komunikacije između donatora i primatelja donacija. Problem bacanja hrane odvija se u cijelom proizvodnom lancu, uključujući dakle i proizvođače i potrošače. Prema neki analizama, najviše otpada od hrane nastaje u kategorijama voća i povrća, što je otprilike 16,2 milijuna tone godišnje, odnosno 33 posto. Nakon tog se najviše bacaju pekarski proizvodi, čak 10,5 milijuna tona ili 21 posto, od mesa se najviše baca perad i riba – oko 4,8 milijuna tona godišnje ili deset posto, te mliječnih proizvoda, što je otprilike 4,7 milijuna tona godišnje, odnosno deset posto.

Praćenje i distribucija

Posrednici u lancu doniranja hrane najčešće se suočavaju s preprekama poput odgovornosti za doniranu hranu, nedostatak infrastrukture – prihvat, skladištenje i prijevoz donirane hrane, nemogućnost identifikacije posrednika i zakonodavni okvir, koji uključuje propise o hrani, odnosno sljedivost i higijenu. Djelatnošću posredovanja hranom bave se uglavnom socijalne samoposluge koje su mnogima preskupe, a redovi ispred pučke kuhinje su predugi. Njihove police često zjape prazna dok se istovremeno baca velika količina hrane. Tvrtke poput Konzuma i Dukata pokazale su važnost doniranja hrane kroz društveno odgovorno poslovanje, kojim nastoje na isto potaknuti ostale gospodarske subjekte i izgraditi sustav doniranja. To uključuje centre za distribuciju hrane, supermarkete, pubove, restorane i druge male trgovce. Donatorima su potrebni poticaji, a posrednicima podrška kako bi se povećalo doniranje hrane, što često ističe Biljana Borzan, izvjestiteljica Europskog parlamenta za povećanje doniranja i smanjenje bacanja hrane. Ministarstvo poljoprivrede trenutačno radi na ‘banki hrane’ koja bi mogla unaprijediti cijeli sustav. Riječ je o uredu koji bi trebao pratiti situaciju na terenu, skupljati informacije od donatora i socijalnih samoposluga te sukladno tome preusmjeravati doniranu hranu. U tu svrhu Ministarstvo je predstavilo i IT sustav uz pomoć kojeg dionici sustava lakše funkcioniraju, višak hrane prijave u sustav, a upravitelj sustava raspodjeljuje hranu odabranim posrednicima koji potom hranu podijele potrebitima.

U tijeku je javna rasprava za oblikovanja što boljeg prijedloga Plana koji bi u svibnju trebala usvojiti Vlada RH, s ciljem ostvarivanja Agende UN 2030. Planom za smanjenje i sprječavanje nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske postigao bi se cilj smanjenja otpada od hrane za 50 posto na razini maloprodaje i potrošača, i općenito smanjenja otpada od hrane i gubitaka hrane duž cijelog lanca prerade, od polja do stola.