Do prije nekoliko mjeseci plakali smo da imamo najgore stadione u Europi, a kako sada stvari stoje, za dvije godine čak bi tri od četiri najveća hrvatska grada mogla imati nove. Osijeku će stadion graditi Mađari, a Rijeka i Zagreb, točnije Velika Gorica, velebne stadione mogli bi dobiti na dar od Kineza, piše Večernji list.

Mnogi kažu da ne vjeruju u te priče dok ne vide prvu lopatu i bagere, no ovaj put priča je itekako realna. Pažnju javnosti pogotovo su privukle dvije kineske tvrtke koje su potpisale memorandum o gradnji stadiona na Kantridi i u Velikoj Gorici. Riječki bi prvoligaš velebni stadion trebao dobiti uz pomoć kompanije Top International Engineering Corporation, koja bi od Kantride za 50-ak milijuna eura trebala napraviti moderan stadion s popratnim sadržajima te s 10 do 15 tisuća sjedalica (sve bi bile natkrivene).

Dogovori su vrlo ozbiljni

Druga kineska kompanija, Z-Run, u Velikoj Gorici trebala bi sagraditi stadion s 20 do 35 tisuća mjesta, u sklopu kojeg bi bio i nogometni kamp te Akademija. A koliko je ozbiljna kompanija Z-Run, najbolje potvrđuje podatak da zapošljava više od milijun radnika! Stadion u Velikoj Gorici Kinezi bi gradili na prostoru uz sadašnji Goričin, a postoji i mogućnost da u sklopu stadiona bude i hotel te trgovački centar.

Ovisno o kapacitetu stadiona, cijena tog velebnog izdanja bila bi do 150 milijuna eura. Kinezi su spremni, sada je sve na našoj Vladi, jer dio zemljišta na kojem bi se gradilo u državnom je vlasništvu. Da stvar ide u dobrom smjeru potvrđuje to što su predstavnici Z-Run grupacije razgovarali s nizom ministara i državnih tajnika, a o stadionu razgovarali su i s dopredsjednikom Vlade, ministrom graditeljstva Predragom Štromarom.

Ukratko, naša država treba projekte gradnje stadiona proglasiti nacionalnim interesom. A Kinezi ionako u cijelu priču ulaze ne samo kako bi svjetskim doprvacima besplatno sagradili stadione, već i zbog nekih drugih, viših interesa. Uostalom, to je kineska praksa već više od 30-ak godina, a čak je dobila i ime “stadionska diplomacija”. Naime, Kinezi su još 80-ih besplatno počeli graditi stadione drugim zemljama, a prvo su to činili u zemljama Trećeg svijeta. Kina je u posljednjih 30-40 godina sagradila ili kompletno renovirala više od 60 stadiona diljem svijeta — većinu u subsaharskoj Africi, zatim u Srednjoj Americi i na Karibima, nešto u Aziji i Južnom Pacifiku. I baš u svim tim slučajevima većina ljudi koja je sudjelovala u gradnji bili su Kinezi, jer tako je cijena bila najmanja.

Zato, budu li gradili stadione u Velikoj Gorici i Rijeci, kineski će radnici stići u velikom broju, kao i u slučaju Pelješkog mosta. No, vratimo se još malo na “stadionsku diplomaciju”. Zanimljivo, Kina je financirala gradnju nogometnih stadiona za čak pet od posljednjih šest Afričkih kupova nacija. Kontinentalne smotre u Gani, Angoli, Gabonu i Ekvatorskoj Gvineji igrane su dijelom ili kompletno na “kineskim” stadionima. A nakon što su u Angoli sagradili četiri stadiona za Kup nacija 2010. godine, ta je država postala, nakon Saudijske Arabije, drugi po veličini dobavljač sirove nafte za kinesku industriju.

Ukratko, naša država treba projekte gradnje stadiona proglasiti nacionalnim interesom. A Kinezi ionako u cijelu priču ulaze ne samo kako bi svjetskim doprvacima besplatno sagradili stadione, već i zbog nekih drugih, viših interesa. Uostalom, to je kineska praksa već više od 30-ak godina, a čak je dobila i ime “stadionska diplomacija”. Naime, Kinezi su još 80-ih besplatno počeli graditi stadione drugim zemljama, a prvo su to činili u zemljama Trećeg svijeta. Kina je u posljednjih 30-40 godina sagradila ili kompletno renovirala više od 60 stadiona diljem svijeta — većinu u subsaharskoj Africi, zatim u Srednjoj Americi i na Karibima, nešto u Aziji i Južnom Pacifiku.

I baš u svim tim slučajevima većina ljudi koja je sudjelovala u gradnji bili su Kinezi, jer tako je cijena bila najmanja. Zato, budu li gradili stadione u Velikoj Gorici i Rijeci, kineski će radnici stići u velikom broju, kao i u slučaju Pelješkog mosta.

No, vratimo se još malo na “stadionsku diplomaciju”. Zanimljivo, Kina je financirala gradnju nogometnih stadiona za čak pet od posljednjih šest Afričkih kupova nacija. Kontinentalne smotre u Gani, Angoli, Gabonu i Ekvatorskoj Gvineji igrane su dijelom ili kompletno na “kineskim” stadionima. A nakon što su u Angoli sagradili četiri stadiona za Kup nacija 2010. godine, ta je država postala, nakon Saudijske Arabije, drugi po veličini dobavljač sirove nafte za kinesku industriju.

Novac preusmjeriti u Poljud

U svim zemljama u kojima su gradili stadione, Kinezi su si otvorili brojna vrata ekonomske suradnje. Zato ima logike da ulaganje u nogometnu infrastrukturu Hrvatske Kinezi vide kao ulaganje od kojeg će na kraju profitirati u područjima koja nemaju veze sa sportom. To je sad već pitanje države kako će se postaviti u cijeloj priči, no gledajući isključivo iz sportskog kuta, bilo bi šteta propustiti šansu da dobijemo stadione bez ijedne potrošene lipe državnih obveznika.

A kada bismo dobili nove stadione u Velikoj Gorici, Rijeci i Osijeku, onda bi Hrvatski nogometni savez novac koji je mislio potrošiti na stadion u Blatu, mogao preusmjeriti u Poljud. A hrvatska bi reprezentacija imala četiri stadiona na kojima bi u vrhunskim uvjetima mogla igrati utakmice.