Trgovinski pregovori između SAD-a i Kine u punom su zamahu, a nedavna odgoda tarifa koje su trebale stupiti na snagu u ožujku (25% na uvoz kineske robe u protuvrijednosti oko 200 milijardi dolara) stigla je kao dobrodošla naznaka pozitivnog ishoda. 

Prema nedavnim medijskim objavama Kina bi mogla popustiti pod ambicioznim američkim zahtjevima jer su se prema prvim procjenama dosadašnje mjere već uvelike odrazile na pad izvoza u SAD (-3,5% u prosincu), pri čemu im niti trenutna ekonomska ranjivost – usporavanje ekonomskog rasta, pad poslovnih očekivanja (PMI indeksi), te velika zaduženost javnih poduzeća ne ide u korist.  Drugim riječima, američkoj pregovaračkoj poziciji puno toga ide u prilog i što god mi osobno mislili o tome možda ćemo se ipak morati složiti da je Trumpova ucjenjivačka politika zasad prilično uspješna. 

Kina će popustiti SAD-u?
Od raznih mogućih scenarija kao najizgledniji se trenutno nameće onaj u kojem će Kina pristati na smanjenje trgovinskog viška s SAD-om povećanjem uvoza američkih poljoprivrednih, industrijskih i energetskih dobara. Moguće je da će dozvoliti i jače otvaranje svog tržišta američkim proizvođačima, poljoprivrednicima i ostalim poslovnim sektorima, a ne samo financijskoj industriji kao što je do sada bio slučaj.  Amerikanci će zasigurno zahtijevati veću neutralnosti u poslovanju poduzeća u državnom vlasništvu, te manje uplitanja u tečajnu politiku u smislu njenog korištenja u svrhu ostvarivanja konkurentskih prednosti u trgovini.

Inzistirat će i na većoj zaštiti intelektualnog vlasništva, i iako se Kinezi čine voljnim popustiti pritisak u dijelu transfera tehnologija i tehnoloških znanja, pitanje je kako će to izgledati u stvarnosti obzirom na kinesku strategiju "Made in China 2025" kojom se žele pozicionirati kao svjetski tehnološki lider. Cijeli će paket vjerojatno zaokružiti svojevrsni nadzorni mehanizam u kojem će prijetnja od tarifa nastojati osigurati podršku implementaciji dogovorenih mjera.

'Prijetnja iz Europe'
Nakon NAFTA-e i Kine, Europa je sigurno slijedeća. Nedavno je američki je Odbor za trgovinu predstavio predsjedniku Trumpu izvještaj u kojem je uvoz automobila iz Europe proglašen prijetnjom, uz prijedlog protumjera u rasponu od uvođenja djelomičnih tarifa do tarifa od 25%. Uvođenje tarifa svakako bi najviše pogodilo Njemačku čije je gospodarstvo iznimno ovisno o automobilskoj industriji.

Naime, automobilska industrija sudjeluje u bruto dodanoj vrijednosti njemačke ekonomije s oko 4%, a ako se tome dodaju prateće industrije i dobavljači udio se penje na visokih 10%. Njemački su proizvođači već puno investirali u američko tržište i lokalnu proizvodnju automobila i dijelova što ih djelomično štiti od uvođenja tarifa, no na domaćem bi terenu mogli dosta izgubiti. U protekloj je godini vrijednost izvezenih automobila i auto dijelova u SAD iznosila 25 milijardi eura, čime se SAD pozicionirao kao njihova prva izvozna destinacija s udjelom od čak 12%.  

Moguće smanjenje rasta
Prema studijama koje je proveo njemački Ifo Ekonomski institut, najgori mogući scenarij s dugotrajnim tarifama od 25% prepolovio bi navedenu vrijednost izvoza, bez obzira što su kupci njemačkih automobila u SAD-u generalno manje osjetljivi na cjenovne promjene. No ako se svemu pridoda i utjecaj kroz povezane industrije, cijela bi se priča mogla odraziti na smanjenje nominalnog gospodarskog rasta od otprilike 0,6%. 

Najvjerojatnije su prijetnje uvođenjem tarifa na europske automobile tek tipično pregovaračko pozicioniranje. Amerikanci bi među ostalim zasigurno htjeli bolji pristup europskom tržištu usluga, dok ih tradicionalno ipak najviše žulja visoko zaštićeni poljoprivredni sektor u EU zbog kojeg ne uspijevaju iskoristiti svoje kompetitivne prednosti. Zato bi prvo mogli udariti tamo gdje najviše boli.