Povodom Međunarodnog dana žena, Zagrebačka je burza organizirala skup “Zazvoni za ravnopravnost spolova”, u suradnji s UN Global Impact Network Croatia i Hrvatskom udrugom poslodavaca, kako bi zajedno skrenuli pažnju na neravnopravan položaj žena u hrvatskom društvu i gospodarstvu.

Tim povodom na Burzinom briefu donosimo govor koji je Ivana Gažić, predsjednica Uprave ZSE, održala povodom Međunarodnog dana žena:

U razgovoru o pitanju prava žena, možemo krenuti od jednostavnih dokazanih tvrdnji da puna participacija žena povećava političku stabilnost, smanjuje vjerojatnost sukoba i povećava BDP. U ekonomskom smislu, prema dostupnim istraživanjima, zastupljenost žena u upravljačkim tijelima povećava profitabilnost (ROE) za 35 posto, te kreira 34 posto veću vrijednost za dioničare.

Međutim, naša stvarnost potpuno je drugačija: zaposlenost žena u EU je porasla za 6 posto u proteklih 10 godina i trenutno iznosi 66 posto, razlike po zemljama članicama su velike. Primjera radi, u Hrvatskoj, osim što je aktivnost stanovništva niska (51 posto ukupnog aktivno, od toga 45 posto žena i 57 posto muškaraca), niža je i zaposlenost, te iznosi 58 posto za žene, dok je u Sloveniji taj postotak čak 73 posto. Međutim, za svoj rad U EU žene su plaćene 9 posto manje za ista radna mjesta nego muškarci. Svjetski prosjek je 16 posto niža plaća za isto radno mjesto.

Glavni pokazatelji u kojima žene zaostaju su participacija u ranoj snazi i zaposlenost, zastupljenost u tehničkim i profesionalnim poslovima, te vodećim pozicijama, jednakost plaće i  neplaćeni rad. Kao glavne prepreke većoj zaposlenosti ne ističu se nedostupnost obrazovanja, već manjak fleksibilnosti radnog vremena, rada od kuće te skrbi o djeci. Bitno je napomenuti da hrvatski radni propisi uopće ne percipiraju potrebu fleksibilnosti radnog vremena, pa su modeli poput rada od kuće u potpunosti nepokriveni. Skrb od djeci i dalje je neprimjerena uvjetima u kojima se poslovanje danas odvija.

Što se tiče žena u hrvatskom društvu, podaci su također zabrinjavajući. Sutkinje su na sudovima u Hrvatskoj zastupljene kako slijedi: 73 posto općinski sudovi, 63 posto županijski sudovi, 40 posto Vrhovni sud, te 23 posto Ustavni sud. U Saboru nas predstavlja 12 posto zastupnica, a u Vladi 20 posto ministrica. Od svih liječnika koji nas liječe, 62 posto su žene, a na 55 ravnateljskih pozicija, tek ih je 8. Žene su podzastupljene ili krivo predstavljene u medijima, pa na primjer kada se govori o ekonomskim ili političkim temama, u svega 12 posto slučajeva govore žene.

McKinsey je u svojem velikom istraživanju iz 2015. godine izračunao da bi se do 2025. godine punom uključenošću žena u radnu snagu, svjetski BDP mogao povećati za 28 bilijuna dolara što je ekvivalent američke i kineske ekonomije zajedno. U skromnijoj varijanti, kada bi sve zemlje dosegle status najbolje u svojoj regiji po uključenosti žena, ekonomija bi do 2025. godine mogla porasti 12 bilijuna dolara, što bi bilo dvostruko povećanje u odnosu na scenarij po trenutnim stopama rasta.

Ono što se međutim ističe, jest da je nemoguće postići  veću uključenost žena u poslovni svijet bez mjera koje uključuju sve aspekte njihovih života, njihovo sudjelovanje u društvu i političku aktivnost.

Da bi se ovo postiglo, mjere trebaju biti fokusirane na 4 područja, od kojih je samo jedno vezano uz radno okruženje.

Jednakost u radnom okruženju gdje je najvažnije riješiti probleme nesvjesne nepristranosti kod zapošljavanja, unaprjeđivanja i nagrađivanja. Primjer je sudjelovanje žena u filharmonijskim orkestrima u Americi 1970. godine od svega pet posto. Kada su uvedene „slijepe“ audicije iza zavjese, vjerojatnost da žena bude primljena u orkestar povećala bi se za 50 posto, te je do danas participacija žena u orkestrima povećana na 30 posto.  Brojna su istraživanja provedena vezano uz fenomen: „The only one experience“ odnosno činjenice da ako je žena sama vrlo teško može promijeniti način odlučivanja u kompaniji. Istraživanja su pokazala da je „čaroban“ broj tri – odnosno kada se na najvišim upravljačkim pozicijama nalaze barem tri žene, one tvore kritičnu masu potrebnu da se stvari zaista promijene. I u konačnici, više od 50 posto žena izjavljuje da su svakodnevno izložene diskriminaciji ili mikroagresiji kao što je npr. obraćanje ženama kao niže rangiranima nego što zaista jesu, percepcija više rangiranih žena kao agresivnih i nametljivih i slično. Primjeri su bezbrojni, a doživjela sam ih i sama u svojem poslovnom životu.

Danas smo se okupili da bi naglasili važnost prisutnosti žena u poslovnom okruženju, međutim bez brige o pravima žena u našem društvu pomaci u poslovnom okruženju bit će na razini slučajnosti.

Ono što je beskompromisno potrebno u našem društvu je: jednakost u dostupnosti usluga i jednake ekonomske mogućnosti kao što su planiranje obitelji, zastupljenost u tehničkim zanimanjima, financijska i digitalna inkluzija; jednaka razina pravne zaštite i politički glas; te fizička sigurnost i autonomija koja podrazumijeva i nultu stopu tolerancije na nasilje nad ženama.