Korejci su naciljali Europu. Naravno, govorim o automobilskoj industriji u kojoj već podulji niz godina proizvođači s Dalekog istoka za planiranje svojih bilanci itekako računaju na izdašne prihode od prodaje na Starom kontinentu.

Kia je primjer koji to možda i najbolje ocrtava, jer je tijekom tih godina na europskom tržištu uspjela otići prilično daleko u nakani da ju shvate ozbiljno. I kupci i konkurenti. Tko ne vjeruje, neka prouči podatke o prodaji i tržišnim udjelima koji za ovu marku na našem kontinentu kontinuirano donose trend s predznakom plusa. A upravo je model Ceed više od desetljeća ključna perjanica takva Kijina napretka. Tako tvrdi i sam izvršni direktor kompanije Michael Cole, najavljujući treću generaciju Ceeda neposredno prije nego li je lani u ovo doba taj automobil debitirao pod svjetlima Ženevskog auto showa.  

Europska prekretnica
"Ceed, koji je isključivo namijenjen europskim kupcima, 2006. označio je Kijinu prekretnicu", rekao je tada Cole. A da na benefite te prekretnice u Kiji i dalje računaju dokazuje i kompanijski marketing koji ne propušta priliku istaknuti da je Ceed Korejac, ali s europskim, preciznije frankfurtskim potpisom. Ceed je rođen upravo u tom njemačkom gradu u kojem je Kia strateški mudro smjestila svoj europski dizajnerski centar.

U njemu je Kijin glavni dizajner za europsko tržište Gregory Guillaume dirigirao kreiranje novog Ceeda. I to posve novog rekao je, pa precizirao: "Sve je novo. Zadržali smo samo međuosovinski razmak koji je i dosad bio dosta velik za ovaj segment, što nam je odgovaralo. Izuzev njega, praktično smo promijenili sve na Ceedu." Nije lagao. U novom Ceedu sve je drukčije od prethodnika. Sve je i bolje. Od ukupnog dojma, udobnosti, vožnje, računice….

Dokazao je to sedmodnevni test izvedbe 1.0 T-GDi  koji sa svim davanjima stoji 152.990,00 kuna, a ustupio ga je Kia Motors Adria Group. Uz najizdašniji opremu Fresh, testni je model imao najslabiji benzinac, turbo s tri cilindra, 998 cm3 obujma i 120 konjskih snaga. A upravo je ovako posložen motor detalj koji se može naviše komentirati. Radi izuzetno dobro, elegantno i elastično. Zapravo toliko uglađeno da ostavlja dojam kao da bi se, kad ga jednom pokrenete, mogao "vrtjeti" unedogled, bez imalo zamora.

Zapravo, toliko uhodano funkcionira da vas može zavarati onaj podatak o 120 KS pa da zbog njega zanemarite činjenicu da su pod haubom ipak tri cilindra. I zeru manje od 1000 kubika. U prijevodu – ipak je to "mala" mašina. Doduše, nema gotovo nikakve šanse da ćete tu "downsizing" caku primijetiti u gradskoj vožnji. Ma ni blizu! U njoj 1.0 T-Gdi funkcionira odlično – okretno, razigrano, a zavidno udobno i glatko. Baš onako kako se očekuje od idealnog gradskog automobila. Štoviše, sve to popratit će iznenađujuće vrckavim, gotovo sportskim zvukom motora.  

'Downsizing' je ostavio traga
No downsizing je na autocesti ostavio traga. Počnimo s ubrzanjem. Ovakvom Ceedu po deklaraciji do stotke treba nemala 11,1 sekunda. Moj je test pokazao i malkice više od toga. A kad već dosegnete stotku, pa ju i deblje premašite, a potom se poželite još malo zalaufati, bit ćete primorani sjetiti se onih tisuću kubika. Da ne bude zabune, maksimalac okretnog momenta od 175 Nm nikako nije za pokudu, niti su vam brzine više od za Ceed maksimalnih 187 km/h dozvoljene, ali eksplozivnosti u ovoj izvedbi nema mjesta. Ruku na srce, oni koji bi ga poželjeli kao primarno gradski automobil, za to ne moraju ni mariti, dok bi vozači kojima je žustrina ipak među prioritetima sigurno trebali ciljati na jačeg, benzinca 1.4 sa 140 konja. Kako spadam u drugu skupinu, pomalo žalim što se test nije odnosio na tu jaču izvedbu, ali to nipošto ne znači da mi 1.0 Ceed nije "legao".

Naprotiv. Jer, vratimo se onoj autocesti, na kojoj smo se Ceed i ja svakodnevno družili. Na njoj je perfektan, stavimo li prijašnju kritiku na stranu. Vožnja je lagana i bezbrižna, a udobnost izuzetna. Nema trešnje, nema lupkanja, nema nemile buke. No jedan detalj moram napomenuti. A tu sve počinje s volanom. Riječ je o jako osjetljivom upravljaču koji vrlo intenzivno reagira na vozačeve manevre, pa se zbog njega zna stvoriti dojam da ovaj Ceed cestu ne "drži" najbolje. No, srećom, dojam je lažan, jer Ceed je i pri većim brzinama i stabilan i pouzdan, pod uvjetom da volan držite čvrsto i maksimalno kontrolirate kretnje u svakom trenutku. I dok mu neki navodno zamjeraju blago naginjanje u zavojima, to u vožnji nisam osjetila. Istina, ovoga puta u test nisam uključila brdske rute, ali zavoje po kojima se jesmo vozili "krotio" je sasvim solidno.

Puno manje solidno funkcionira, pak, upozorenje prelaska u drugu kolničku traku, odnosno auto manevar vraćanja na putanju. Nažalost, ta je tehnologija ostala neizbrušena pa je automatika koja vas vraća na sigurnu putanju ipak prenagla, a samim tim i iritantna. Srećom, opcija se lako gasi i u mom je slučaju u "offu" ostala do kraja testa. No zato su sva druga high tech rješenja dobro odradila posao. A svoj posao i više nego dobro odrađuje 6-stupanjski ručni mjenjač.

Izvrsno je upren s elastičnim trocilindrašem i itekako daje obol tako pohvalnoj lakoći upravljanja ovim automobilom. Golem plus novi Ceed zaslužuje i za interijer. Od vozačke pozicije, do udobnosti sjedala i prostora za putnike na stražnjoj klupi, za pohvalu je sve. Ponajviše materijali i završna obrada. I na prvi pogled i na prvi opip sve u Ceedu nekako čak i sluti na višu klasu. Dizajnerskih revolucionarnosti nema, ali je ukupna slika vrlo skladna i dopadljiva. A je li tako i s eksterijerom? Svatko ima svoju teoriju.

Jednima je novi Ceed, a žene su tu ipak u većini, prelijep, drugima preobičan. Samoj mi se čini da je estetski mudro nenapadno usklađen, ali bi mu ipak dobro došlo malo paprenijeg karaktera. No, jasno je zašto su dizajneri igrali na sigurno – atletska građa bez forsiranja dramatičnosti i agresivnosti puno će se lakše dopasti masovnijoj publici, a masovnost bilda prodaju pa je tu računica jasna kao dan. A kako mu je glavni rival slavni Golf, jedno treba priznati bez ikakve zadrške: Od njega je i udobniji i ljepši.