Nove članice Europske unije zagovaraju tvrd stav prema imigrantima, no politika je jedno, a realnost i ekonomski procesi nešto sasvim drugo. Svaki peti stanovnik Češke i svaki deveti zaposleni radnik u najuspješnijoj tranzicijskoj državi je stranac. Poljska je posljednjih godina primila više od milijun Ukrajinaca, a kao odgovor na odlazak vlastitog stanovništva Ukrajina je liberalizirala vizni režim s nekim južnoameričkim državama.

Broj zaposlenih stranaca u Slovačkoj početkom ove godine premašio je 69 tisuća te je dvadesetak tisuća viši nego što je bio prije godinu dana. Vodeći strani radnici u Slovačkoj su Srbi, a slijede ih Ukrajinci, Rumunji i Mađari. Mađarski premijer Viktor Orban krenuo je i u nove izbore za Europski parlament s neprijateljskim i krajnje populističkim stavovima o migracijama, no svejedno je pred kraj prošle godine potpisao odluku kojom se broj radnih dozvola za strance povećao više od pet puta, s 11 tisuća u 2018. godini na 57 tisuća radnih dozvola u ovoj godini.

Tko god je u prilici dobiti prve susjede, njima daje prednost, tko ne može, ide dalje. Većina stranaca u Mađarskoj su Kinezi, no znatan je broj doseljenika i s afričkog kontinenta. Sličan rekordni broj radnih dozvola kao u Mađarskoj za ovu je godinu odobren i u Hrvatskoj. Broj stranaca koji bi 2019. godine mogli raditi kod nas premašio je broj stanovnika Pule (56.540), ali pitanje je ima li toliko slobodnih radnika u susjedstvu? Stoga ne čudi da su se svi poslodavci iz tranzicijskih zemalja okrenuli prema Dalekom istoku, jer su radno aktivno stanovništvo u najbližem okruženju probrale bogatije ekonomije.

Rumunjska bi ove godine trebala zaposliti oko 20 tisuća stranih radnika, a prema podacima tamošnje službe za zapošljavanje glavninu stranih radnika čine radnici iz Moldavije te Azije i Afrike, kojima je Rumunjska vjerojatno prva stepenica na putu za bogate zapadnoeuropske zemlje. Bugarska također pokušava gubitak više od petine vlastitog radno aktivnog stanovništva nadoknaditi radnicima s istoka, kamo se postupno okreću i neke hrvatske tvrtke. Susjedstvo je i dalje prvi izbor.

Prošle se godine privremeno u Hrvatsku doselilo oko 43 tisuće stranaca, od kojih 20 tisuća čine građani Bosne i Hercegovine, još desetak tisuća njih potegnulo je s ostalih prostora nekadašnje zajedničke države, dok je broj useljenika iz azijskih zemalja i dalje simboličan. Iz Indije se lani privremeno doselilo 220 ljudi, s Filipina 156, Koreje 135… Susjedstvo dominira jer su plaće u Hrvatskoj gotovo upola više nego u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu ili Bugarskoj, a prema Moldaviji su tri i pol puta veće.

Velika Indija spas je za pojedine građevinske i metalske tvrtke, posebno za ljude koji dolaze iz siromašnijih dijelova Indije gdje se dnevnica kreće od 15 do 30 kuna. Filipini su, tvrdi poduzetnik i veliki zagovornik te zemlje u Hrvatskoj Davor Štern, dušu dali za sezonsko zapošljavanje u turizmu, jer ta zemlja kontrolirano “izvozi” svoje stanovništvo, odnosno dopušta im da se zaposle izvan Filipina nekoliko mjeseci na godinu.

Filipinci su, kaže Štern, radišni i skromni i njihova se očekivanja kad je o plaći riječ uklapaju u domaću tarifu za sezonske poslove u turizmu. No, ako se u cijenu uključe trošak smještaja i avionske karte, tada se tvrtkama više isplati okrenuti se domaćim radnicima ili osobama na sličnom govornom području. U prvih mjesec i pol MUP je izdao oko 3500 radnih dozvola za strance, a procedura je pokrenuta za još 4500 tisuće dozvola, tako da su odjeli za strance postali odjeli s najviše gužvi i najduljim čekanjem.