U Hrvatskoj gotovo da i nema sektora koji nema problema s pronalaženjem dovoljno kvalificirane radne snage.

Stoga smo željeli provjeriti kakva je situacija u jednoj od specifičnih djelatnosti kakva je odvjetništvo gdje priroda stvari  uglavnom onemogućava domaće stručnjake da odlaze van, a isto tako i sprječava strance da rade u Hrvatskoj. O ovom problemu razgovarali smo s Davorom Lazićem, zagrebačkim odvjetnikom koji ima i višegodišnje iskustvo na međunarodnim sudovima, prije svega ICTY-ju u Haagu te CAS-u u Lausannei.  

Je li danas u Hrvatskoj jednostavno doći do zaposlenika-odvjetnika?
Usudio bih se reći da je, u odnosu na druge djelatnosti, u odvjetništvu kako za radnike tako i za poslodavce situacija ipak značajno povoljnija jer je studij prava zapravo dosta specifičan. Naime, sam studij je više orijentiran na nacionalni sustav odnosno na nacionalno pravo nego na međunarodno pravo ili pravo Europske unije pa je u konačnici za razliku od drugih djelatnosti objektivno manja opasnost da će kvalitetni kadar napustiti Hrvatsku. Stoga je malo vjerojatno da će pravnici napuštati Hrvatsku u većem broju, kao što to primjerice danas čine liječnici i drugi zdravstveni radnici, informatičari te općenito radna snaga. 

Koje su glavne prepreke za odlazak ili dolazak pravnika?
Naši pravnici se zbog specifičnosti studija i nacionalnog zakonodavstva puno teže inkorporiraju u nacionalne pravne sustave drugih zemalja članica EU, jer osim jezične barijere, a koja je u bavljenju odvjetništvom zasigurno značajnija komponenta nego u drugim djelatnostima, postoje i velike razlike uspoređujući naš pravni sustav s pravnim sustavima drugih zemalja unutar same EU, a pogotovo zemalja izvan EU.  Naravno, još veće razlike postoje između našeg pravnog sustava i onih država koje se oslanjanju na anglosaksonsko pravo, pa stoga i unatoč činjenici da se većina mladih pravnika izvrsno služi engleskim jezikom, postoje veliki problemi u procesu prilagodbe na pravni sustav primjerice Velike Britanije, SAD-a ili Australije. Pored toga, postoje i značajne razlike u samim pravnim fakultetima i programima, u konačnici i diplomama pa nije uvijek jednostavno niti steći formalne uvjete za bavljenje praksom na području potpuno drugog pravnog sustava, već u određenom broju slučajeva to iziskuje i prethodno polaganje značajnog broja ispita i samog pravosudnog ispita, što nije uvijek privlačno kolegama koji su tek završili pravni fakultet. Naravno, to ne znači nužno da će pravnici koji ostaju završiti isključivo u odvjetništvu.

Mijenja li se što po tom pitanju u zadnje vrijeme?
Za razliku od razdoblja prije 10-20 godina, danas je ipak pravnicima lakše naći posao izvan Hrvatske jer osim što smo ravnopravni građani EU, danas studenti u puno većem broju odlaze na studentske razmjene kroz Erasmus program razmjene studenata tijekom kojih stječu nova znanja i iskustva, ali i poticaj da se okušaju i u drugom okruženju. Također, iz istog razloga i na našim fakultetima prisutno je sve više stranih studenata i predavanja na engleskom jeziku. Ipak određeni broj, a zadnjih godina sve veći broj, pogotovo mlađih kolega, ostvaruje uspješnu karijeru pred različitim međunarodnim ili EU institucijama i sudovima. Rjeđa je pojava da se odluče na karijeru unutar nekoga drugog nacionalnog pravnog sustava, ali ima i takvih primjera. Dakle, složio bih se s tvrdnjom da naša diploma, kako za odvjetnike tako i za odvjetničke vježbenike, ipak vrijedi malo manje izvan granica naše zemlje, nego kod nas.  

Kako onda dolazite do odvjetničkih vježbenika?
Veliki broj vježbenika šalje otvorene molbe izravno odvjetnicima putem e-mail kontakata odvjetnika dostupnih na stranicama Hrvatske odvjetničke komore, temeljem kojih se dosta mladih kolega i zaposli, dok sami odvjetnici objavljuju oglase na istim stranicama, a što sve zajedno zapravo vrlo dobro funkcionira jer značajno skraćuje proces, kako odvjetnicima tako i odvjetničkim vježbenicima. Također, vježbenike je moguće naći i putem drugih internet stranica specijaliziranih za traženje posla, kao i putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a naravno da pri samom zapošljavanju pomažu i dobre preporuke preporuka kolega, bivših principala i profesora s fakulteta.

Znači li to da je lako naći vježbenika/radnika, odnosno odvjetnika/poslodavca?
Ne bih rekao da je lako, ali zasigurno je lakše nego u nekim drugim djelatnostima u kojima je odljev radne snage u inozemstvo trenutačno znatno veći. Naravno, treba istaknuti da postoje značajne razlike ako se i pri samom postavljaju određeni uvjeti. Tako je primjerice puno lakše naći odgovarajućeg odvjetničkog vježbenika bez položenog pravosudnog ispita, nego onog s položenim pravosudnim ispitom. Ako pored pravosudnog ispita uvedete još neki dodatni uvjet, poput poznavanja određenog stranog jezika ili prakse određene grane prava, izbor vam se značajno sužava. S druge strane, ako se kao odvjetnik, primjerice, bavite međunarodnim pravom, logično je očekivati da i vaš vježbenik poznaje isti strani jezik koji se koristi u konkretnoj grani prava ako se u tom istom smjeru želi razvijati. Ako se pri tome bavite nekom užom granom prava, primjerice medicinskim i/ili sportskim pravom s međunarodnim elementom, međunarodnim kaznenim pravom, onda je za očekivati da će se i vaši odvjetnički vježbenici barem dijelom baviti time. Međutim, niti rad u odvjetništvu sam po sebi nije jednostavan, poglavito ako je vezan uz veliki broj kratkih rokova i stres koji takav rad povlači sa sobom, pa se stoga određeni dio odvjetničkih vježbenika nakon odrađenog staža ili po polaganju pravosudnog ispita odluči napustiti odvjetništvo.