U tužbi podnesenoj 2009. stoji da temelj za potraživanje Jugobanke proizlazi iz Aneksa G ugovora o pitanjima sukcesije, odnosno o odredbama "o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima i drugim poslovima iz sporazuma s vladama članicama Pariškog kluba".

Navodi se i da je tužitelj pravni sljednik Jugobanke – osnovne banke Slatina, Zagreb i Rijeka nakon čega je donesena odluka o  o osnivanju Jugobanke kao jedinstvene banke sa sjedištem u Beogradu, a dotadašnje osnovne banke stekle su status podružnica. U tužbi stoji da su nakon toga sklopljeni ugovori na temelju korištenja inozemnog kredita iz kojih je vidljivo da se Jugobanka Beograd zadužuje kod inozemnih kreditora te da se novci iz kredita plasiraju krajnim korisnicima 3. Maj, Varteks i Duhan.

U tužbi se navodilo i kako Jugobanka svoja potraživanja prema krajnjim korisnicima u Hrvatskoj deklarira kao potraživanja osnovnih banaka u Zagrebu, Splitu, Rijeci koje su, kao pravni prednik Jugobanke, odobrile kredite hrvatskim pravnim osobama iz kreditne linije Pariškog kluba vjerovnika. U tužbi stoga zaključuju kako je upravo po tim kreditima Republika Hrvatska preuzela obvezu vraćanja na temelju Zakona o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima i drugim poslovima iz sporazuma s vladama članicama Pariškog kluba. Prema tužbi, potraživanja se odnose na kredit od 2,6 milijuna švicarskih franaka za Duhan, 2,5 milijuna eura za Varteks i 18,3 milijuna eura za 3. Maj.

U odgovoru Državnog odvjetništva na tužbu stoji da Hrvatska nije preuzela obvezu vraćanja kredita koje su ugovorile tadašnje osnovne banke kao podružnice koje su poslovale u sastavu Jugobanke – Udružene banke Beograd niti je preuzela obvezu na temelju dugova koje je ugovorila Jugobanka d.d. Beograd kao subjekt s teritorija Hrvatske.

"Republika Hrvatska nije niti dvostranim sporazumima sklopljenim s Vladom Savezne Republike Njemačke i Vladom Švicarske konfederacije preuzela takve obveze", stoji u odgovoru na tužbu.

Zagrebački Trgovački sud je tužbeni zahtjev Jugobanke odbio kao neosnovan.

"Sama činjenica što su krajnji korisnici kredita za koje se Jugobanka – Udružena banka Beograd zaduživala u inozemstvu imali sjedište u Republici Hrvatskoj ne znači da je Republika Hrvatska bila obvezna državama članicama Pariškog kluba platiti iznose za koje se Jugobanka – Udružena banka Beograd zadužila. Obveza Republike Hrvatske prema državama članicama Pariškog kluba proizlazi isključivo iz međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska sklopila sa Saveznom Republikom Njemačkom i Švicarskom konfederacijom", stoji se u obrazloženju presude.