Velika prašina digla se proteklih dana oko državnog poljoprivrednog zemljišta koje obrađuje koncern Agrokor i sastanka koji je održan u Ministarstvu poljoprivrede, a na kojem se pokušalo uvjeriti i "nagovoriti" načelnike općina da priznaju "status quo" kada je riječ o zemlji koju trenutno u zakupu i koncesiji imaju poljoprivredne tvrtke Agrokora. Iako je novi zakon propisao da su JLS-i ti koji trebaju izraditi nove programe za podjelu državne zemlje na svom području.

Ovaj pokušaj Ministarstva poljoprivrede naišao je na otpor čak i dijela načelnika vladajućeg HDZ i ponovno pokazao da i ovaj model i novi zakon po kojem se državno poljoprivredne zemljište želi podijeliti očito još jednom nije dobar i vjerojatno ćemo vrlo brzo doživjeti neke njegove izmjene.  Sastanak u Ministarstvu poljoprivrede postao je kamen spoticanja i kao da je u zamku uvukao ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, koji je svoj zakon prošle godine prikazao kao jedan od najboljih do sada, koji je trebao biti okrenut malim proizvođačima – OPG-ima, stočarima koji imaju stoku a nemaju zemlju, a znamo da nam je stočarstvo na izdisaju, mladim poljoprivrednicima i sl.

I onda se samo nakon nekoliko mjeseci pojavila informacija da se načelnike općina želi nagovoriti da stave svoj potpis na dokument kojim bi tvrtke iz sustava Agrokor – a radi se o Belju, PIK Vinkovci, Vupiku, koji prema nekim procjenama obrađuju oko 35.000 hektara državne zemlje, nastavile obrađivati državno poljoprivredno zemljište, u potpuno novim okolnostima u kojima se ne zna tko će biti vlasnik Agrokora i kakva će biti njegova daljnja sudbina.

Nove podjele 
Može li Agrokorova poljoprivreda biti uspješna bez poljoprivredne zemlje? Hoćemo li kroz davanje zemlje nekim budućim vlasnicima tvrtki iz sustava Agrokor dati i "svetu hrvatsku zemlju" u ruke mrskih stranaca, iako se sve vlade zaklinju kako zemlju i vodu stranci neće moći dobiti. I konačno, tko će u nekom budućem procesu privatizacije ili restrukturiranja Agrokora htjeti kupiti poljoprivredne tvrtke iz sustava koje nemaju zemlju?

Koja je vrijednost Belja, Vupika, PIK-a Vinkovci bez zemlje? Kolika se vrijednost ukupne hrvatske poljoprivredne proizvodnje ostvaruje kroz ovaj sustav, te zbog čega bi se sada zemlja opet usitnjavala i dijelila po novim kriterijima, koji će samo utjecati na daljnji pad proizvodnje.  Jako je puno pitanja na koje nitko u državi nema odgovor i opet smo se podijeli na velike i male, tvrtke i OPG-ove, ratare i stočare, JLS i državnu upravu… I sve to u trenutku kad se hrvatska poljoprivreda nalazi u takvom stanju da neki procjenjuju kako je zapravo na izdisaju. 

Svi nezadovoljni
Hrvatska poljoprivreda je na svom povijesnom minimumu, posebno se to odnosi na stočarstvo i mljekarstvo. Aktualna Vlada donosi zakone koji se ne provode, a najnoviji slučaj provedbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu pokazao je da ovakav način vođenja poljoprivredne politike ne vodi nigdje. Od tri obroka u Hrvatskoj dva su iz uvoza, a iako smo uložili ogroman novac, proizvodnja nam je manja za 40 posto odnosno za pet milijardi kuna u odnosu na prije deset godina.

Postali smo zemlja ovisna o uvozu hrane i pitanje je što bi nam se moglo dogoditi da dođe do velikih globalnih poremećaja na tržištu hrane. Ovako je nedavno dramatično upozorio Vladimir Margeta, predsjednik Udruge OPG-a Hrvatske Život. Ova udruga za sebe tvrdi da je najbrojnija u Hrvatskoj, pa bi njihove apele i poruke trebalo uvažavati i smatrati ozbiljnima. Nedavno je o problemima u provedbi zakona održan i okrugli stol, a u zanimljivoj raspravi se pokazalo kako su svi – i veliki i mali, nezadovoljni.

Većina se složila da je zakon donio neizvjesnost dosadašnjim korisnicima koji su pokrenuli svoje proizvodne procese investicijama, ušli u EU fondove, u kredite i zaposlili ljudi.  Svi su pozdravili želju Vlade da se zemlja da stočarima koji su bili zapostavljeni, kao i mladim poljoprivrednicima, no kako su naglasili predstavnici vodećih poljoprivrednih tvrtki morat će se razmisliti što dalje i prilagođavati procesima koji dolaze jer će nedostatak zemljišta prouzročiti smanjenje radne snage i zaustavljanje investicija, što će dovesti do daljnjeg smanjenja proizvodnje. 

Stalno novi zakoni 
A upravo su tvrtke posebno zabrinute iako su nositelji preko 50 posto vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, a imaju manje od 10 posto zemlje. Saša Breznik, predsjednik Uprave PP Orahovica, objasnio je kako su oni zaustavili sve investicije i čekaju rješenje sudbine koja im prijeti gubitkom 25 posto zemljišta. Plan im je bio u sljedeće dvije-tri godine investirati oko 27 mil. kuna u različite projekte, no postavlja se pitanje kako će organizirati proizvodnju s ograničenjem od 50-70 hektara.

Breznik je zato postavio pitanje koja je strategija ovog zakona. S druge strane i proizvođač Jakša Liović iz Donje Bebrine koji zapošljava 20 osoba na svojoj farmi od 60-70 ha koje obrađuje uspio je, kako kaže, stvoriti pet-šest milijuna kuna, a sada mu prijeti opasnost da ostane bez dijela zemlje. "Kod nas je načelnik općine propisao maksimum od 65 hektara, ali Vijeće je to poništilo i donijelo odluku o maksimalno 30 hektara. A u Vijeću su tri umirovljenika, dva studenta i dvije osobe koje rade u javnim službama.

Oni od poljoprivrede znaju samo da je trava zelena", kazao je Liović koji se isto upitao kako će naš poljoprivrednik biti konkurentan s 30 hektara zemlje. I konačno ova stalna previranja oko državne zemlje, a valja ponoviti kako smo do sada imali 16 ili 17 različitih zakona, samo nas udaljavaju od onoga što je najvažnije. Kako biti konkurentan i proizvoditi dovoljno hrane za sebe, a ne biti ovisan o uvozu. A o iseljavanju i bijegu mladih sa sela da i ne govorimo.