Kao što Mark Twain nikada nije rekao, "Ne upadneš u probleme zbog onoga što ne znaš. Već zbog onoga što misliš da znaš, ali to jednostavno nije tako". Tijekom ove i sljedeće godine, pojavit će se najveći ekonomski rizici u onim područjima u kojima ulagači misle da nije vjerojatno da će doći do promjena u recentnim modelima. To će uključivati recesiju po pitanju rasta u Kini, povećanje globalnih dugoročnih realnih kamatnih stopa i crescendo populističkih ekonomskih politika koje potkopavaju kredibilitet neovisnosti središnje banke, što će rezultirati višim kamatnim stopama na "sigurne" državne obveznice u naprednim zemljama.

Značajno usporavanje rasta kineskog gospodarstva možda već postaje jasnije. Trgovinski rat koji je pokrenuo predsjednik SAD-a Donald Trump poljuljao je povjerenje, ali to je samo dodatno usmjerilo silaznom putanjom gospodarstvo čiji se rast već usporavao tijekom njegove tranzicije od rasta temeljenog na izvozu i ulaganjima prema održivijem rastu koji se temelji na domaćoj potrošnji. U kojoj mjeri će usporiti rast kineskog gospodarstva ostaje otvoreno pitanje; ali, obzirom na inherentnu kontradikciju između nikad centraliziranijeg političkog sustava predvođenog komunističkom partijom i potrebe za decentraliziranijim ekonomskim sustavom temeljenom na potrošačima, moglo bi doći do prilično dramatičnog pada dugoročnog rasta.

Amerika manje ovisna o Kini
Nažalost, niti opcija izbjegavanja tranzicije prema rastu temeljenom na potrošačima i kontinuirano promicanje izvoza i ulaganja u nekretnine nije suviše privlačna. Kina je već sada dominantan globalni izvoznik i nema niti tržišnog prostora niti političke tolerancije koji bi joj omogućili da održi svoj prethodni tempo izvozne ekspanzije. Poticanje rasta ulaganjima, osobito u rezidencijalne nekretnine, također predstavlja veći izazov nego ikada. Pritisak na sniženje cijena, osobito izvan gradova koji su u kategoriji Tier-1, sve više otežava navođenje obitelji na ulaganje još većeg udjela njihovog bogatstva u stanovanje.

Iako je Kina možda znatno bolje pozicionirana od bilo kojeg zapadnjačkog gospodarstva po pitanju socijaliziranja gubitaka koji zahvaćaju bankarski sektor, prihvaćanje oštre kontrakcije cijena u sektoru stanovanja i građevinarstvu moglo bi se pokazati ekstremno bolnim. Svaka značajna recesija vezana uz rast u Kini znakovito bi pogodila ostatak Azije, zajedno s gospodarstvima u razvoju i u nastajanju koja se bave izvozom robe široke potrošnje.

Ne bi bila pošteđena niti Europa, a osobito Njemačka. Iako su Sjedinjene Američke Države manje ovisne o Kini, trauma za financijska tržišta i politički osjetljiv izvoz učinila bi usporavanje kineskog gospodarstva znatno bolnijim od onoga što u ovom trenutku misle američki vođe.

Posljedice populizma
Manje vjerojatan, ali čak još traumatičniji vanjski rizik, materijalizirao bi se kad bi, nakon niza godina trenda pada, globalne dugoročne realne kamatne stope promijenile kurs i značajno porasle. Ne govorim samo o značajnom prekomjernom stezanju kojega su provele američke Federalne rezerve u 2019. godini. To bi bilo problematično, ali uglavnom bi utjecalo na kratkoročne realne kamatne stope te bi se u principu moglo s vremenom poništiti.

Daleko ozbiljniji rizik je šok za vrlo dugoročne realne kamatne stope, koje su niže nego u bilo kojem trenutku tijekom modernog doba. Dok se kontinuirani rast dugoročnih realnih kamatnih stopa smatra malo vjerojatnim, daleko od toga da je on nemoguć. Iako postoje brojna objašnjenja za dugoročan trend pada, neki čimbenici mogli bi biti privremeni i teško je empirijski odrediti razmjere različitih mogućih događaja. Jedan čimbenik koji bi mogao uzrokovati rast kamatnih stopa na globalnoj razini, s benignog aspekta, bio bi nagli porast produktivnosti, primjerice kad bi takozvana Četvrta industrijska revolucija počela utjecati na rast znatno brže nego što se to trenutačno predviđa.

To bi naravno bilo općenito dobro za globalno gospodarstvo, ali bi moglo uvelike iscrpiti regije i skupine koje kaskaju za ostalima. No, uzlazni pritisak na globalne kamatne stope mogao bi proizaći iz manje benignog čimbenika kao što je trend oštrog pada rasta u azijskim gospodarstvima koji pretvara dugotrajne vanjskotrgovinske suficite u toj regiji u deficite. Međutim, možda eksplozija populizma diljem većeg dijela svijeta predstavlja najvjerojatniji uzrok viših globalnih realnih kamatnih stopa.

U mjeri u kojoj populisti mogu preokrenuti tržišno orijentirane ekonomske politike primjenjivane tijekom nekoliko proteklih desetljeća, oni mogu posijati sumnju diljem globalnih tržišta po pitanju stvarne "sigurnosti" duga razvijenih zemalja. To bi moglo povisiti premije rizika i kamatne stope, i u slučaju spore prilagodbe vlada, došlo bi do povećanja proračunskog deficita, tržišta bi još više sumnjala u vlade i događaji bi mogli eskalirati.

Sumnjičava tržišta
Većina se ekonomista slaže da današnje niže dugoročne kamatne stope omogućavaju naprednim gospodarstvima održivost znatno većih iznosa duga nego što bi to inače bio slučaj. Međutim, ideja o dodatnom dugu koji se poistovjećuje s besplatnim ručkom budalasta je. Visoke razine duga otežavaju vladama da agresivnije reagiraju na šokove. Nemogućnost agresivne reakcije na financijsku krizu, kibernetički napad, pandemiju ili trgovinski rat značajno povećava rizik od dugotrajne stagnacije i smatra se važnim objašnjenjem razloga zbog kojih najozbiljnije akademske studije tvrde da su vrlo visoke razine duga povezane sa sporijim dugoročnim rastom.

Ako se donositelji politika suviše pouzdaju u dug (umjesto u više poreze za bogate) u cilju provođenja progresivnih politika koje preraspoređuju dohodak, lako je zamisliti kako tržišta počinju sumnjati u to da će zemlje pronaći način na koji će se izvući iz vrlo visokih razina duga. Skepticizam ulagača doista bi mogao podignuti kamatne stope na neugodne razine.

© Project Syndicate, 2019.