U devetnaestom stoljeću preko 70% američkih radnika bili su farmeri. Do 2017. godine ta je brojka bila ispod 2%. Godine 1970. oko 32% radnih mjesta u privatnom sektoru bilo je u segmentu proizvodnih industrija. Do 2018. godine ta je brojka iznosila 13,5%. Dinamični sektori američkog gospodarstva su oni u uslužnom sektoru, iako se čini da američki predsjednik Donald Trump, sa svojom fiksacijom na stare proizvodne industrije, nije još to dokučio.

Mnogi, a moguće je da to uključuje i Trumpa, misle da se uslužni sektor sastoji od onih koji se bave čišćenjem stana i kuća, osoblja zaduženog za održavanje i radnika u restoranu. No, uslužni sektor između ostaloga uključuje transport, IT, financije, profesionalne i poslovne usluge, obrazovanje i sektor zabave.  U Sjedinjenim Američkim Državama, najveći broj zaposlenika u uslužnom sektoru otpada na zaposlenike u sektoru transporta i komunalnih usluga, obrazovanja i zdravstvene skrbi te poslovnih usluga.

Tu čak nisu uključeni ni samozaposleni.Godine 2017. u cijelom američkom proizvodnom sektoru bilo je 12,4 milijuna radnika, dok ih je 20,6 milijuna bilo zaposleno samo u sektoru poslovnih i profesionalnih usluga. Većina promatrača svrstava najmodernije i najdinamičnije gospodarske djelatnosti, kao i brojna dobro plaćena radna mjesta, među potonje djelatnosti. Sve u svemu, na radna mjesta u uslužnom sektoru otpadalo je 70% ukupnih radnih mjesta u privatnom sektoru.

Brzi rast izvoza usluga
Razlozi pomaka s robe na usluge prilično su isti kao i prethodni razlozi pomaka s poljoprivrede na industriju: usporedno s vlastitim bogaćenjem, ljudi su trošili veći udio dohotka na nepoljoprivrednu robu i manji udio na hranu. Istovremeno, produktivnost u poljoprivredi premašivala je potražnju te su se kapital i radna snaga usmjerili prema sektorima koji su proizvodili ono što se u to vrijeme smatralo modernom robom. Isti se trend nastavlja, iako se trenutačno veći udio dohotka troši na usluge.

Usporedno s rastom dohotka i produktivnosti po stanovniku, ljudi troše sve veći udio vlastitih sredstava namijenjenih potrošnji na turizam i putovanja, zabavu, obrazovanje, zdravstvenu skrb i još mnogo toga. Tvrtke troše više na financije i poslovne usluge. Sjedinjene Američke Države imaju sreću biti predvodnicima u nizu usluga na globalnoj razini. Vrijednost američkog izvoza usluga 2017. godine iznosila je 798 milijardi dolara, dok je vrijednost uvoza bila 542 milijardi dolara. Izvoz usluga bilježi ubrzan rast, do 275% od 2000. godine, premašujući rast izvoza robe od 192%.

Podrška ranjivim skupinama
Obzirom na taj trend, glavni izazov za sva napredna gospodarstva je pružanje podrške onim radnicima u proizvodnom sektoru čija se radna mjesta zatvaraju i olakšavanje njihove tranzicije vezano uz zapošljavanje u uslužnom sektoru. Dok tehnološke promjene ubrzavaju smanjenje broja radnih mjesta u proizvodnom sektoru, odgovarajuća politička reakcija sastoji se od pružanja podrške ranjivim skupinama radnika i olakšavanju ekspanzije novih rastućih industrija u kojima će potražnja i zapošljavanje zabilježiti najveći rast. Nakon Drugog svjetskog rata, uspješna gospodarstva bila su ona u kojima su donositelji politika pružali podršku realnom sektoru gospodarstva kroz ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje i stručno osposobljavanje te zdravstvenu skrb, kao i kroz jačanje sposobnosti privatnih tržišta da naprave odabir među potencijalnim industrijama.

Gubitnici su se nalazili tamo gdje su se donositelji politika borili s tržištem i podržavali industrije u silaznoj putanji. Nije iznenađujuće da Trumpova administracija slijedi put gubitnika. Trump oplakuje "trgovinsku bilancu", koja mjeri trgovinu robom, ne uzimajući u obzir usluge i osudio je zatvaranje tvornica čak i u slučajevima kad je proizvodnja stagnirala ili bila u padu. Carine koje je uvela njegova administracija na uvoz čelika zasigurno će rezultirati većim gubitkom radnih mjesta u industrijama koje upotrebljavaju čelik nego što će biti "spašeno" kroz zaštitu resursa u nekoj staroj industriji.

Deficit tekućeg računa platne bilance odražava činjenicu da izdaci premašuju proizvodnju. No, ono što je doista važno jest višak robe i usluga. Putovanja stranaca u zabavni park Disney World, visoka inozemna potražnja za pohađanjem sveučilišta u SAD-u te izdaci stranaca za usluge tvrtki kao što su Google, Amazon i ostalih tvrtki u uslužnom sektoru odražavaju američko vodstvo u novim industrijama. Uvođenje carina na uvoz u cilju pružanja podrške starim proizvodnim industrijama zanemaruje dinamiku rasta i ne čini ništa kako bi pomoglo novim brzo rastućim sektorima.

Doista, protekcionizam ih potkopava. Očito, suprotstavljanje silama promjena nije put koji treba slijediti. Deficit tekućeg računa platne bilance nastaje djelomično uslijed činjenice da stranci žele ulagati više u SAD nego što Amerikanci žele ulagati u inozemstvo. To je simptom američke vitalnosti. To također može djelomično odražavati činjenicu da Amerikanci troše iznad svojih mogućnosti. Ako je tako, onda odgovarajuća politička reakcija uključuje monetarnu i fiskalnu politiku, ali ne u cilju zaštite starih industrija, koje ionako neće smanjiti vanjski deficit. 

Nesposoban za nove ideje
Novinar Washington Posta, Bob Woodward, izvještava u svojoj knjizi o Trumpovoj administraciji, pod nazivom Strah, da je Gary Cohn, koji je tada bio Trumpov glavni ekonomski savjetnik, pokušao nagovoriti predsjednika da se usredotoči na usluge pitajući ga misli li da bi radnici više voljeli stajati cijeli dan u tvornici ili sjediti za radnim stolom u klimatiziranim uredima.

Isto pitanje može se postaviti na drugi način: bi li Amerikanci više voljeli sporiji rast i više cijene robe koju proizvodi "stara industrija" ili brži rast, pad cijena robe i dodatni dohodak za potrošnju na turizam, putovanja, zdravstvo, IT, zabavu i ostale uslužne djelatnosti koje toliko obećavaju u budućnosti? Woodward izvještava da se Trump, koji se doima nesposobnim za nove ideje, čvrsto drži svojih starih uvjerenja. Ako predsjednikove opsesije nastave prevladavati tijekom duljeg razdoblja, SAD će to skupo platiti.

© Project Syndicate, 2018.