Globalni gospodarski rast je tijekom 2018. postupno slabio kako je rasla neizvjesnost zbog intenziviranja protekcionističkih trgovinskih mjera i jačanja političkih rizika. Usporavanje gospodarske aktivnosti posebno je bilo izraženo u europodručju, uz stalne revizije očekivanja na niže, dok su u SAD-u tekuća kretanja i dalje vrlo povoljna.  Na pojedina tržišta u nastajanju djelovalo je i postupno zaoštravanje globalnih financijskih uvjeta kroz rast dolarskih kamatnih stopa i slabljenje tečajeva većeg broja valuta prema dolaru.

Nestabilnost je eruptirala u Argentini i Turskoj, za sada bez naznaka da bi se mogla proširiti na druge zemlje. Nepovoljna globalna kretanja djelovala su, uz slabost pojedinih domaćih industrijskih poduzeća, i na hrvatsko gospodarstvo, koje se blago usporilo u  odnosu na 2017. godinu. To bi usporavanje bilo i nešto snažnije da jačanje osobne potrošnje, koja je pod utjecajem rastuće zaposlenosti i plaća postala glavni motor rasta, nije donekle nadomjestilo slabljenje izvoza i investicijske aktivnosti. U narednoj se godini može očekivati vrlo blago ubrzanje gospodarskog rasta zbog povoljnog utjecaja porezne reforme na osobnu potrošnju i investicije, ali rast ni u 2019. ne bi trebao nadmašiti tri posto. Investicijama bi trebalo pridonijeti i nešto bolje povlačenje sredstava iz europskih fondova. 

Povoljna kretanja na tržištu rada obilježena rastom zaposlenosti i padom stope nezaposlenosti trebala bi se nastaviti i u 2019. godini, premda nešto sporijim intenzitetom zbog slabije dostupnosti radne snage i pojave sve više 'uskih grla' na tržištu rada. Poticaj rastu plaća moglo bi dati i smanjenje radno sposobnog stanovništva zbog nepovoljnih demografskih kretanja i iseljavanja iz Hrvatske, a na potrošačke mogućnosti povoljno će djelovati i pad inflacije. Nakon što se u 2018. prosječna godišnja stopa inflacije ubrzala na otprilike 1,5 posto, i to ponajviše zbog znatnog rasta cijena energije, u sljedećoj bi se godini mogla ponovo spustiti na razinu od otprilike jedan posto. Na pad inflacije djelovat će porezna reforma, kao i očekivano zadržavanje cijena nafte ispod ovogodišnje razine.

Inozemna zaduženost domaćeg gospodarstva nastavlja se smanjivati u svjetlu povoljnog salda platne bilance. Višak na tekućem i kapitalnom računu, nakon što i ove godine premaši četiri posto BDP-a, smanjit će se pod utjecajem nastavka usporavanja inozemne potražnje za hrvatskim izvoznim proizvodima. No, rast prihoda od turizma i dodatno intenziviranje korištenja EU fondova usporit će to pogoršanje. U okružju niske inflacije, solidnog viška na tekućem i kapitalnom računu platne bilance te umjerenog rasta kredita, ne bi trebalo biti razloga za promjenu ekspanzivnog karaktera monetarne politike, uz održavanje stabilnosti tečaja kune prema euru.

Povoljni uvjeti financiranja poduprti visokim i rastućim viškovima likvidnosti u financijskom sektoru trebali bi u narednoj godini ubrzati rast plasmana poduzećima preko četiri posto, dok bi se rast plasmana stanovništvu mogao blago smanjiti s očekivanih šest posto u ovoj godini U prognozi za narednu godinu izraženiji su i negativni rizici za rast. To se prije svega odnosi na spomenute rizike koji proizlaze i iz vanjskog okružja, kao što su jačanje globalnog protekcionizma te usporavanje rasta hrvatskih vanjskotrgovinskih partnera.

Eventualno dodatno zaoštravanje financijskih uvjeta bi moglo imati znatnije posljedice na neka tržištima u nastajanju, osobito ako se aktivira kanal zaraze koji je do sada bio odsutan, ili ojača averzija investitora prema riziku. Također, ako se rastući fiskalni rizici nepovoljno odraze na rast u Italiji, najvažnijem hrvatskom trgovinskom partneru, to će se preliti i na domaće gospodarstvo.  Iako su se rizici povezani s financijskim problemima u koncernu Agrokor usvajanjem nagodbe većine njegovih vjerovnika zamjetno smanjili, najavljeno operativno restrukturiranje koncerna moglo bi imati negativan učinak na kretanje realnog BDP-a, kao i problemi u brodogradilištima Uljanik i 3. maj.

Postoje i određeni pozitivni rizici za rast, ali su oni manje izraženi od negativnih rizika. Porezne izmjene i, općenito, povoljna kretanja na tržištu rada mogli bi dodatno ojačati pouzdanje potrošača te bi rast osobne potrošnje mogao biti snažniji od očekivanog. Također, pozitivan bi učinak mogao bi doći i od snažnijeg povlačenja sredstava iz EU fondova.  Stope rasta ni u srednjoročnom razdoblju ne bi trebale nadmašiti tri posto, što je relativno niska razina u odnosu na usporedive zemlje srednje i istočne Europe. Veći potencijal rasta podrazumijeva provedbu većeg broja reformi, o čemu smo već puno govorili.