Juliette Albiac prvo je lice Fire Safe Europe, lobističke udruge proizvođača građevinskog materijala, vatrogasaca i vatrogasnih stručnjaka, s ciljem povećanja sigurnosnih standarda kada je u pitanju zaštita od požara u zgradama. Nakon katastrofalnog požara u neboderu Grenfell u Londonu koji je odnio 72 života 2017. zbog neadekvatnih materijala korištenih u gradnji, ta je tema naposljetku izbila u prvi plan. Budući da i Hrvatska do kraja 2020. u nacionalno zakonodavstvo treba ugraditi propise koji se tiču zaštite od požara, ističe da je sada idealna prilika da se osvijesti njezina važnost prilikom energetskih obnova zgrada, ali i da su nam za to na raspolaganju europska sredstva.

Koliko je Europa svjesna problematike zaštite od požara?

Požar u Grenfell Toweru u Londonu potaknuo je brojne zemlje Europe da revidiraju svoje sigurnosne procedure i dokumente, iako su primjerice zemlje istočne Europe s time krenule već i ranije. Mislili smo da je Velika Britanija jedna od predvodnica u standardima zaštite od požara pa nas je ta tragedija izuzetno iznenadila. Znali smo da postoje problematična pitanja jer europska regulativa nije bila usklađena, a sadašnji modeli testiranja ne mogu do kraja predvidjeti kako će se fasade ponašati u požaru, ali nikad ne bismo rekli da će se tako nešto dogoditi. To je bio poziv na buđenje.

Da li je Grenfell bio prekretnica?

Prije svega treba imati na umu da je regulativa vezana uz zaštitu od požara u ingerenciji svake pojedine članice, baš kao što je to sigurnost u prometu. Nekoliko zemalja nakon Grenfella revidirala je svoje propise, ali ne sve. U Francuskoj je stupio na snagu novi zakon, dok u Belgiji upravo traju razgovori o definiranju visokih zgrada odnosno nebodera jer je u njima evakuacija u slučaju požara otežana i dulje traje.

Za razliku od zrakoplovnih nesreća o kojima se govori u medijima i o kojima se puno čuje, a analizom puno nauči, to nije slučaj kod požara u zgradama. U Europi godišnje od njih pogine oko 4000 ljudi, a oko 200.000 ljudi bude ozlijeđeno. Zato je Europska komisija prošle godine uspostavila platformu za razmjenu informacija o požarima Fire Information Exchange Platform (FIEP) kako bi članice mogle dijeliti najbolja iskustva i podatke.

Što je s Hrvatskom?

Za razliku od Europe koja je učila na tragediji, Hrvatska je srećom učila drugim putem, na primjer nakon što smo proveli znanstveno ispitivanje fasada u požaru u partnerstvu sa Zagrebačkim sveučilištem, rezultati su utjecali na promjenu propisa za jačanje zaštite od požara. Usporedili smo kako se tri tipa fasada s različitim materijalima drugačije ponašaju u požaru. Pokazalo se da se zbog visokog udjela zapaljivih materijala unutar zgrade vatra vrlo brzo proširi i izvan nje, a brzina širenja požara ovisi o materijalima koji su korišteni s vanjske strane zgrade. To je bila prijelomna točka u kojoj se prepoznala važnost zaštite od požara; eksperiment smo proveli 2014. a regulativa u Hrvatskoj je promijenjena 2015.

Inače, sve istočne zemlje u Europi poduzimaju strože obvezne mjere nego što su trendovi u zapadnoj Europi. Među njima su Hrvatska i Bugarska koje su prilagodile propise o energetskoj učinkovitosti preskriptivnim mjerama. Uzmite, na primjer, definiranje visokih zgrada i nebodera; u istočnim zemljama su granice niže nego u zapadnoj Europi, a to je iznimno važno za zaštitu od požara. Dogodi li se požar, vrijeme evakuacije iz takvih zgrada je duže. Ne postoji jednoznačan odgovor koja je najbolja zaštita od požara, na primjer nije dovoljno samo ugraditi prskalice s vodom, jer je bit u cjelovitom pristupu.

Sve se ipak svodi na novac i na troškove gradnje. Koliko je u prosjeku skuplje ugraditi u zgradu spektar vrhunskih, negorivih materijala?

Nije to samo stvar novca, problem je u nedovoljnoj edukaciji. Često ljudi, a pritom mislim na vlasnike zgrada i najmodavce, smetnu s uma zaštitu od požara kada grade energetski efikasnu zgradu. U Fire Safe Europe radimo na osvješćivanju da korištenjem neadekvatnih materijala ili ugradnjom materijala bez certifikata, možete povećati rizik od požara. Razgovarajte sa svojim arhitektima i projektantima, to nije samo stvar novca. Gradnja je danas fragmentirana pa je i odgovornost u konačnici fragmentirana. To je problem. Uzmite samo primjer s požarima usred turističke sezone u Splitu prošle godine kada je požar ušao u grad i građani i turisti su se morali evakuirati. I zato treba razmišljati da se prilikom renovacija zgrada u kojima je u jednom trenutku veliki broj ljudi koriste negorivi materijali kako bi se širenje požara zaustavilo odnosno usporilo, a ne suprotno.

Uskoro na snagu stupaju nove promjene. O čemu se radi?

Hrvatska, kao i ostale EU članice, uskoro donosi novu dugoročnu regulativu vezanu uz energetsku obnovu zgrada zbog EPBD direktive (Energy Performance Building Directive) koja je modificirana ove godine i koja prvi puta spominje zaštitu od požara u čak dva članka, a u kojima se od država članica traži da se prilikom smanjenja potrošnje energije u zgradama vodi računa i o zaštiti od požara. Nova regulativa mora se uključiti u nacionalno zakonodavstvo za dvije godine, a o čemu su u Hrvatskoj već počeli razgovori. Bitno je naglasiti da su za one koji zgrade žele učiniti energetski učinkovitima, i učiniti ih sigurnijima u slučaju požara, na raspolaganju europska sredstva.

Koja je vaša ključna poruka?

Istraživanja pokazuju da ljudi često o požarima razmišljaju tek nakon što čuju da se negdje nešto zapalilo ili izgorjelo. Drugim riječima, često se o zaštiti od požara ne razmišlja preventivno odnosno prilikom energetske obnove i to je nažalost činjenica. Hrvatska sad ima fantastičnu priliku dodatno poboljšati standarde zaštite od požara u okviru energetske obnove zgrada. I zato je bitno da ljudi o zaštiti od požara razmišljaju svaki put kad se govori o energetskoj učinkovitosti. Zamislite, sada prilikom dobivanja energetskog certifikata uopće nije uključena zaštita od požara, odnosno mi znamo koliko energije ona troši ali ne znamo kako će se ona ponašati u požaru. Osobno mi nije jasno kako zgrada može biti održiva, a istovremeno moći izgorjeti do temelja.