Potvrdom pravomoćnosti nagodbe vjerovnika Agrokora krajem listopada završio je najveći insolvencijski postupak u povijesti trgovačkog prava u Hrvatskoj, ali i najveći proces restrukturiranja u našoj povijesti. 

Spašavanje Agrokora bio je intenzivan proces koji je i gospodarski i medijski obilježio  posljednje dvije godine pa je prirodno među nominiranima za gospodarski događaj 2018. godine.

Tijekom više od 18 mjeseci dogovore među vjerovnicima obilježili su mnogi prevrati, novi instituti, politički pritisak na članove Vlade Andreja Plenkovića, afere i javna prepucavanja. Pod povećalom javnosti i politike Agrokor je morao i poslovati što je u mnogim trenutcima bilo izuzetno teško.

Ipak zahvaljujući povjerenju dobavljača u pozitivan ishod cijele priče, dogovorima među financijskim vjerovnicima i radu izvanredne uprave  Agrokor u kraj poslovne godine ulazi s povećanom profitabilnosti i stabiliziranim poslovanjem.

Dobit 1,5 milijardi kuna

Većina vjerovnika dugove  teške oko šest milijardi kuna naplatit će udjelima u novom Agrokoru- korporativnoj strukturi na koju se prenosi imovina starog Agrokora, a koja će se ustrojiti tijekom idućih nekoliko mjeseci implementacije dogovora svih vjerovnika.

Dobavljači su dio duga naplatili u novcu, a neke financijske institucije osigurale su naplatu dijela potraživanja refinanciranjem kroz roll-up aranžman težak milijardu eura. Agrokor, odnosno njegovih šesnaest najvećih kompanija, je nakon turističke sezone zabilježio prihode od 16 milijardi kuna na temelju kojih su imali i gotovo 1,5 milijardu kuna operativne dobiti.

Izvanredni povjerenik Agrokora Fabris Peruško istaknuo je da kompanija posluje bolje nego ranije, a podsjetio je i da je nagodba izglasana uz podršku vjerovnika koji u svojim rukama drže 80 posto ukupnog duga.

Široka podrška nacrtu nagodbe vjerovnika koju je predložila izvanredna uprava bila je cilj koji se početkom srpnja na ročištu i ostvario. Podsjetimo, udjeli su podijeljeni tako da su ruske banke Sberbank i VITB dobile udjel od 46,7 posto Agrokora. I dalje nije riješeno pitanje pozicije vlasnika obveznica, kojima je nagodbom rezervirano 25 posto udjela u Agrokoru, ali do te imovine mogu doći jedino ako na sudu dokažu svoja potraživanja koja su i dalje osporena.

Domaće banke dobile su oko 12 posto kompanije, a dobavljači su dio dugova naplatili i s pet posto udjela u novoj korporativnoj strukturi. Ipak, zahvaljujući svojim predstavnicima Marici Vidaković iz Kraša i Marinu Pucaru iz Podravke izborili su kvalitetne pozicije za nastavak poslovanja. 

U sklopu nagodbe imaju garantiran plasman robe na sve police maloprodajnog lanca Agrokora idućih pet godina, a to uključuje prisutnost u Konzumu, Konzumu BIH, Mercatoru i Idei. Dodatno ako Konzum bude poslovao s operativnom dobiti nešto manjom od 40 milijuna u iduće četiri godine naplatit će u novcu još 75 milijuna eura potraživanja za granični dug.

Implementacija nagodbe vjerovnika Agrokora ima preko 100 tisuća koraka i na njoj već radi tim od gotovo 500 ljudi. Potrebno je pripremiti kompaniju za ulazak novih vlasnika, a to znači na novu korporativnu strukturu i nove kompanije prebaciti svu imovinu, certifikate, koncesije, ugovore o radu, brendove…

Ipak najzahtjevniji posao koji stoji pred izvanrednom upravom je refinanciranje roll-up kredita. Naime, do kraja prosinca na taj milijardu eura težak aranžman plaćaju se kamate od osam posto, ali u siječnju one već ‘skaču’ na 10 posto, a Agrokor je obvezan i jednokratno platiti naknadu od 75 milijuna kuna svojim kreditorima. Ako se roll-up ne bi refinancirao u rujnu 2019. kamate bi skočile na 14 posto. U izvanrednoj upravi nadaju se da će refinancirati kredit krajem godine.

Uspješan proces

Izazova pred Agrokorom je ostalo još puno jer će se tek kad novi vlasnici preuzmu koncern, postave svoje ljude i odrede poslovnu strategiju moći procijeniti u kojem će smjeru poslovanje Agrokora utjecati na domaću ekonomiju.

No, bez obzira na budućnost Agrokora nagodbu vjerovnika koncerna možemo ocijeniti kao uspješan proces koji je kupio vrijeme za restrukturiranje čitavoj hrvatskoj ekonomiji. Uz pomoć tog procesa izbjegao se domino efekt koji bi izazvao krah najvećeg domaćeg sustava, zaustavljena je panika i stabilizirana prehrambena industrija.

Činjenica da je većina dobavljača Agrokora zabilježila uspješnu poslovnu godinu pokazuje da su velike kompanije iskoristile pruženu priliku da se konsolidiraju i prilagode novim okolnostima na tržištu.

Mnoge od njih jače su iskoračile na inozemna tržišta kako bi u budućnosti manje ovisile o potresu u domaćoj ekonomiji. Agrokor i nakon restrukturiranja ostaje jedna od najvažnijih kompanija u domaćoj ekonomiji.