Muka mi je slušati o digitalizaciji Hrvatske i najavljenom e-Poslovanju, jer kada znate da su iduće godine izbori za predsjednika RH, a najkasnije godinu nakon toga za Hrvatski sabor, jasno je, i to na temelju 28 godina primjera iz prakse, da je s reformama gotovo. Nije ih baš ni dosad bilo, a sada ih sigurno neće biti. Barem ne do kraja 2020. godine. U Hrvatskoj ima mnogo problema. Mladi nemaju posla, skupo je graditi kuće ili kupiti stanove, a na Zapadu se nude mnogo bolje plaćena radna mjesta.

Stanovništvo je sve starije, uskoro će nedostajati mnogo radnika, a oni koji odlaze u mirovinu, ili su tu, već sada žele veće mirovine. Gospodarstvo nam se temelji na turizmu, poljoprivredi i uvozu, a ostale industrije, koje se i izbore za svoje mjesto pod suncem, nemaju institucionalnu podršku. Izvoz je, unatoč svim političkim litanijama i dalje sporedna stvar i u diplomatskom i u konkretnom poreznom smislu. Vlada ni Sabor nisu na čisto kako bi trebalo opisati standard hrvatskih građana i onda na temelju toga odrediti smjernice porezne politike, primjerice kroz uvođenje poreza na nekretnine.

Kako upravljati promjenama
Naša digitalizacija i s njom povezano e-Poslovanje kao da su nešto izvan vremena i prostora. Sada ćemo to raditi, jer nam dolaze bespovratna sredstva iz EU, jer je to bila iduća točka na PowerPoint prezentaciji, jer netko vidi prostor za dogovor u nabavi, jer je to način da se ICT tvrtke uključi u politički život… Mnogo je razloga. No, svi odreda su krivi.

Nedostaje onaj jedan, ključan i ispravan razlog: motiv koji bi dao smisao toj digitalizaciji za cijelo društvo. Može taj razlog biti bilo što, ali recimo da je povezan s radnim mjestima.  Recimo, da želimo da Hrvatska bude mjesto gdje bi se na svjetskoj razini radilo najviše istraživanja po pitanju poslova budućnosti! Dakle, da Hrvatska bude globalni showcase za testiranje poslova budućnosti. Razlog bi mogao bi biti taj da želimo djeci i mladima u Hrvatskoj odgovoriti na pitanje – u kojim će područjima u budućnosti pronaći "sigurna" radna mjesta. Da želimo tvrtkama dati odgovore u kojem se smjeru najbolje transformirati kada govorimo o upravljanju ljudskim resursima. Da želimo radnicima odgovoriti na pitanje kako će evoluirati zaštita njihovih prava itd. 

Trenutno odgovore baš na ta pitanja traže svi i to po cijelom svijetu. Europska unija povlači cijeli niz poteza kojima pokušava upravljati tom promjenom, a Hrvatska je idealna za takve testove, jer nas ima malo i na malom prostoru svatko od nas bi radio nešto potpuno deseto. To je jedan od razloga zašto i nemamo jako gospodarstvo, jer se Vlada cijelo vrijeme boji ubiti određene industrije, koliko god da su trule i nepopravljive, da bi umjesto njih poduprla neke druge industrije, koje pak brzo rastu i nude odličnu perspektivu. 

Mogućnosti jedne aplikacije
U kontekstu Hrvatske kao globalnog showcasea za istraživanja o poslovima budućnosti najavljena digitalizacija i uvođenje e-Poslovanja na možda najjednostavniji način mogli bi se pretvoriti u jednu aplikaciju. S 18 godina preuzmete tu aplikaciju, u njoj je vaš OIB, ime, prezime, e-mail i mogućnost da jednim klikom isprobate novu uslugu države: da besplatno otvorite obrt ili jdoo na godinu dana i zatim ga besplatno zatvorite, ako se to pokazalo neuspješnim.

Odmah u aplikaciji dobijete OIB obrta, odmah dobijete mogućnost da nabavite neku fiskalnu blagajnu i počnete izdavati račune te odmah dobijete informaciju koliko će vas to poreza stajati. U prvoj godini, nadajmo se, ništa. Aplikacija bi imala nastavak. Kad bi pola godine od početka rada vašeg biznisa vidjeli da ste blizu višeg poreznog praga, država bi vam ponudila da pređete u viši pretplatnički model. U startu bi imali veća davanja, ali bi ukupan odbitak od poreza i druge porezne stimulacije bile tolike da bi vam se isplatilo rasti.

Danas se, naime, mnogim biznisima u Hrvatskoj ne isplati rasti. Također, u istoj biste aplikaciji, ako želite prodati tvrtku to mogli jasno naznačiti, a mogli biste je staviti i na mirovanje i otići raditi za nekoga ili iskoristiti neko vrijeme odmarajući se. Država bi vam usto mogla financijski pomoći kada vam to stvarno treba, a bilo kakve nesuglasice u radnim odnosima pomoću ovakve aplikacije mogle bi se lakše adresirati. Ova bi aplikacija donijela mnogo smisla i samoj državi.

Trenutno su svi oblici davanja na plaću značajan prihod države. Ovako bi se kontrolirano moglo taj porezni pritisak smanjiti. Ali glavna stvar je da bi već jedna takva mala aplikacija pokrenula cijeli niz promjena u samoj državi.  Da bi bilo moguće tako otvarati tvrtke i tako ih porezno pratiti bilo bi nužno transformirati pravosuđe, poreznu politiku itd. Hrvatska bi usto, mogla potaknuti svjetsku industriju upravljanja ljudskim potencijalima da kroz niz regulatornih promjena u okviru sandboxa ovdje otvaraju različita radna mjesta, kroz globalna partnerstva s najvećim korporacijama, i istražuju kakve će to imati utjecaje. Iz postojeće perspektive to se možda čini pomalo i suludo.

Još stojimo po strani
No, u vrijeme kada kompanije na Zapadu sve više debatiraju o utjecaju tehnologije na društvo, zbog umjetne inteligencije, blockchaina, IoT-a, kvantnog računarstva i drugih tehnologija, izvjesno je da će se u idućim godinama otvoriti još pregršt novih radnih mjesta.  Ne znamo kakva će to radna mjesta biti u turizmu, ali znamo da nam već sada nedostaje radnika u turizmu,  kao i u poljoprivredi – i tako redom.

Znamo i da će se dosta poslova automatizirati, kao i da će EU sasvim sigurno određene automatizacije ili porezno opteretiti ili označiti i proglasiti ilegalnima. To se već polako događa s Facebookom. Nažalost, mi u svemu tome stojimo po strani i čekamo digitalizaciju i e-Poslovanje, koji će po svemu sudeći biti podjednako kvalitetno obavljeni kao i sadašnji e-Građani. Pa tko ih god koristio. Uglavnom, trebali smo u ovih 28 godina naučiti da se bilo kakvo uvođenje ICT-a ne radi samo zato da bi se uveo ICT.