U Hrvatskoj se godišnje baci oko 380 tisuća tona hrane, od čega 53 posto u kućanstvima, pa je sustav njezina doniranja nužno unaprijediti, poručeno je sa skupa u Osijeku što ga je u sklopu Svjetskog dana hrane organizirala Hrvatska agencija za hranu (HAH).  Prema podacima Eurostata, oko 23 posto stanovništva Europske unije živi u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, a istodobno se u EU godišnje baci otprilike oko 88 milijuna tona hrane.

Na razini Hrvatske, otprilike 28 posto stanovništva živi u riziku od siromaštva.  Na globalnoj razini se baci čak oko trećina hrane godišnje, a prema podacima FAO-a to iznosi oko 1,3 milijarde tona. Količine bačene hrane podjednako su velike u industrijaliziranim zemljama kao i u zemljama u razvoju.  Kada se malo dublje uđe u analizu onda je vidljivo da se u zemljama u razvoju 40 posto gubitaka hrane događa nakon žetve i tijekom proizvodnje hrane (loša mehanizacija i tehnologija), dok se u industrijaliziranim zemljama preko 40 posto gubitaka hrane događa na razini prodaje i od strane potrošača. 

Pravilno gospodarenje
Hrana se baca u cijelom proizvodnom lancu – od proizvođača do potrošača – i zbog različitih razloga. Neke analize su pokazale kako najviše otpada od hrane nastaje u kategorijama voća i povrća (16,2 milijuna tona/god. tj. 33%), pekarskih proizvoda (10,5 milijuna tona ili 21%), mesa uključujući ribu i perad (4,8 milijuna tona/god. ili 10%), te mliječnih proizvoda (4,7 milijuna tona/god. tj. 10%).

Očito hrana danas nije cijenjena kao nekad, iako si milijuni siromašnih ljudi u svijetu svaki dan ne mogu priuštiti dostojan obrok. S druge strane, velika količina hrane nepotrebno se baca i završava kao otpad, pri čemu zaboravljamo koliko je potrošeno za njezinu proizvodnju i koliko će se još potrošiti za tretiranje otpada koji završi na odlagalištima.  Zato bi stalno trebalo isticati i poticati na doniranje hrane, čime se čini dobro i plemenito djelo i skrbi o okolišu. 

Stručnjaci tvrde da ako bi se bacanje hrane smanjilo samo za jednu četvrtinu u svijetu ne bi bilo gladi, ali kako neke procjene govore da hrane neće biti dovoljno s obzirom na očekivani porast svjetske populacije u idućih 20-ak godina, važno je da već sada svi naučimo pravilno gospodariti hranom.

Nužno dobro upravljanje
Iako sve gore navedene kako globalne tako i naše brojke zabrinjavaju, Hrvatska još uvijek nije pronašla najbolji model doniranja hrane iako to pokušava već gotovo desetak godina, dok u brojnim zemljama EU postoje dobri i razrađeni modeli kako se to učinkovito radi (primjer Danske ili Italije).  Prethodne su Vlade najavljivale da će pokrenuti osnivanje Banke hrane, no do sada to nitko nije uspio napraviti.

Nekoliko dana prije obilježavanja Svjetskog dana hrane Tolušićevo ministarstvo je objavilo poziv za dostavu ponuda za izradu Studije izvodljivosti Banke hrane u Hrvatskoj.  U Ministarstvu kažu kako je pregledom dostupne literature, utvrđeno da postojanje Banke hrane mijenja živote stanovništva i potiče razvoj zajednice smanjenjem gladi, stvaranjem radnih mjesta te osnaživanjem pojedinca. Postoji više strukturno-organizacijskih modela banke hrane, od kojih je najrašireniji tzv. centralizirani sustav. 

Međutim, nema jedinstvenog načina funkcioniranja rada banke hrane, kao što i ne postoji najbolji model koji je primjenjiv za sve države koje imaju ili iskažu interes za uspostavom takvog sustava. Stoga je, kako tvrde, potrebno istražiti koji bi bio najbolji funkcionalni model za Banku hrane u Hrvatskoj vodeći se pri tome postojećim infrastrukturnim stanjem i kapacitetima te najboljim međunarodnim praksama. 

Vrlo je važno, tvrde, da banka hrane bude primjereno strukturirana, uređena i upravljana kako bi se održala, a njen rad bio transparentan i društveno prihvatljiv. Nadamo se da će ova studija izvodljivosti biti kvalitetno napravljena i da će se ovaj proces pomaknuti s mrtve točke, te da Banka hrane neće biti poligon za zapošljavanje podobnih ili birokratizirana institucija koja će samo dodatno zakomplicirati ionako težak način doniranja hrane kod nas. 

Logistički problemi
U međuvremenu kod nas postoje posrednici u lancu doniranja hrane koji se susreću s viškovima hrane, koje se najčešće rješavaju tako da ih preusmjere na partnerske udruge.  Istraživanjem su utvrđene brojne prepreke na putu doniranja hrane, od kojih se po učestalosti izdvajaju: odgovornost za doniranu hranu, nedostatak infrastrukture (skladištenje, prijevoz) kod donatora i posrednika, nemogućnost identifikacije posrednika od strane donatora te zakonodavni okvir (propisi o hrani – higijena, sljedivost). 

Posrednik u lancu doniranja hrane obično je fizička ili pravna osoba koja su upisana u Registar posrednika pri Ministarstvu poljoprivrede i koja prikuplja hranu dobivenu od donatora te je daje krajnjem primatelju. U našem Registru posrednika trenutno je upisan 101 posrednik.  Postoje brojne organizacije (posrednici) uključujući Hrvatski Crveni križ, gradska društva Crvenog križa, Hrvatski Caritas, nadbiskupijski i biskupijski Caritasi, udruge civilnog društva i dr., koje pojedinačno posreduju između donatora i krajnjeg primatelja. 

Mreža socijalnih samoposluga prepoznata je kao inicijativa udruživanja posrednika u doniranju hrane, međutim zasad ne postoje značajnija udruživanja posrednika u cilju povećavanja infrastrukturnih ili kadrovskih kapaciteta. Objekti u kojima se odvija djelatnost posredovanja hranom su uglavnom socijalne samoposluge, pučke kuhinje i skladišta donirane hrane. Međutim, provedenom analizom kroz terenske posjete i pismenu korespondenciju, utvrđen je problem logističkih kapaciteta za prihvat, skladištenje i prijevoz donirane hrane.