Tko o čemu, europske institucije o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom. Nepoštene trgovačke prakse prepoznate su kao jedan od ključnih problema europskih poljoprivrednika, a to je i jedan od razloga zbog kojeg su u sektoru poljoprivrede najniži prihodi u usporedbi s onima u drugim sektorima gospodarstva. Već nekoliko godina EU institucije kao da se vrte u začaranom krugu u kojem pokušavaju zaštiti sve siromašnije poljoprivrednike. 

A oni su izloženi jakim trgovačkim lancima, ali i prehrambenoj industriji, koji na sve moguće načine nastoje na teret poljoprivrednika ubrati što već profit i dodatno osiromašiti ionako sve siromašniji sektor proizvodnje hrane. Problem je očito nerješiv i neće biti bez snažne akcije i radikalnih koraka, a svi dosadašnji pokušaju čini se ne daju učinkovite rezultate.   Tako su i na sjednici Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta, održanoj početkom listopada, članovi velikom većinom glasova podržali Prijedlog direktive Europskog parlamenta o nepoštenim trgovačkim praksama u odnosima među sudionicima u lancu opskrbe hranom.

Proizvođačima mrvice 
Europski poljoprivrednici tvrde da u prosjeku dobivaju 21 posto od ukupne vrijednosti poljoprivrednog proizvoda, dok 28 posto odlazi prerađivačima, a čak 51 posto ostaje trgovcima. Zbog toga su Poljska, Mađarska, Slovačka i Češka, udružile snage s Bugarskom, Rumunjskom, Hrvatskom i Slovenijom i usprotivile se ovom prijedlogu EK, navodeći da on "osigurava" samo djelomičnu zaštitu poljoprivrednika, kao i malih i srednjih tvrtki od kupaca koji su uglavnom velike kompanije i veliki trgovci.

Oni su objavili da bi prioritet europske direktive trebala biti zaštita svih poljoprivrednih proizvođača. Europska komisija je još u travnju ove godine predstavila prijedlog zakonske regulative o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom zbog žalbi poljoprivrednika da dobivaju samo "mrvice" dok najveća zarada u lancu ostaje trgovcima.  Komisija je ovim prijedlogom namjeravala otkloniti ovu neravnotežu koja trenutno ide u korist velikih kompanija, a na štetu njihovih partnera koji imaju slabiju pregovaračku moć.

Međutim, problem je nastao kada je postalo jasno da direktiva koju je predložila EK ne obuhvaća multinacionalne kompanije, što poljoprivredni sektor smatra diskriminirajućim. Drže da bi daljnje narušavanje ravnoteže u korist bogatih multinacionalnih kompanija dovelo do povećanja cijena na štetu kupaca, bez ikakvog dokaza da bi dio dodatne zarade velikih industrijskih kompanija stigao do poljoprivrednika.

Čak 678 amandmana
EK je uvjerena da će njihov prijedlog ponovno uspostaviti ravnotežu u sustav osiguranja hranom tako što će zaštititi i osnažiti poljoprivrednike koji su do sada bili najslabija karika u ovom lancu. Zbog toga je, kao što je već spomenuto, predložila direktivu, nakon što su se sve druge metode dokazale neuspješnima.  Međutim, zastupnici u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj podnijeli su čak 678 amandmana na predloženu direktivu Komisije na temelju kojih je izvjestitelj predložio 42 kompromisna amandmana.

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir u više je navrata ukazivala na probleme koje nepoštene trgovačke praske u lancu opskrbe hranom donose hrvatskim poljoprivrednicima, a i ona sama je podnijela čak 58 amandmana na prijedlog direktive Komisije, što samostalno, a što u suradnji s drugim kolegama iz Europske pučke stranke. Neki od njenih usvojenih prijedloga odnose se na dobro definiranje uloga u lancu opskrbe hranom.

Svjesna situacije u Hrvatskoj i značaja poljoprivrednih zadruga u trenutku kada je uspostavljanje priznatih proizvođačkih organizacija usporeno, prijedlog definicije "dobavljača" proširila je i na poljoprivredne zadruge. Tako bi trebala biti ojačana njihova uloga u lancu u odnosu na "trgovce".  Predložila je i dopunu popisa zabranjenih nepoštenih trgovačkih praksi kojima su izloženi poljoprivrednici u Hrvatskoj pa je tekst dopunjen s desetak takvih među kojima je, primjerice, i praksa kojom kupac naplaćuje dobavljaču naknadu za čuvanje i manipulaciju nakon isporuke poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda ili pak traži naknadu od dobavljača za usluge koje nisu pružene, odnosno za usluge koje su pružene iako nisu ugovorene između ugovornih strana.

Nakon usvajanja izvješća u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj slijedi rasprava i usvajanje stava na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta i otvaranje pregovora o konačnom tekstu zakonskog prijedloga s Vijećem i Komisijom. Postavljanje minimalnih uvjeta koji će vrijediti za sve na razini Unije djeluje kao dobro rješenje, a države članice moći će propisivati i strože uvjete ako se to pokaže potrebnim, smatraju EU parlamentarci, koji drže da je ovo jedan od najvažnijih zakonodavnih akata o kojem Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj odlučuje, nakon onog o reformi Zajedničke poljoprivredne politike.

Neprovedivo u praksi?
Treba podsjetiti kako je i u Hrvatskoj prošle godine Sabor usvojio Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi, a tijekom ove godine Agencija za tržišno natjecanje, koja je nadležna za provedbu zakona, poslala je i nekoliko priopćenja o prijavama koje su dobili na račun pojedinih trgovaca ili otkupljivača.

No, još nije bilo niti jedne sankcije, pa se čini da je i kod nas zakon dobro zamišljen ali u praksi neprovediv i vrlo kompliciran. A kada se o tome povede priča s poljoprivrednicima, udrugama, pa čak i predstavnicima institucija stječe se dojam, da zakon načelno svi razumiju, ali praksa i dalje pokazuje da je on neprovediv i da trgovci i otkupljivači i dalje imaju mehanizme i alate da od poljoprivrednika uzimaju robu kako to oni hoće i pod uvjetima koji njima najviše odgovaraju.