Na pozornici Motor Showa u najvećem australskom gradu novi Mini bio je 2001. godine jedna od najvećih zvijezda. A otkrivanje te trendy automobilske minijature jednom je fasciniranom tinejdžeru poslužilo kao početni poligon s kojeg će se njegova dizajnerska karijera zakotrljati prema globalnom bumu 2015., kada je na sličnoj pozornici, ovoga puta frankfurtskoj, svijetu predstavljeno njegovih ruku djelo. Australac kineskog porijekla Calvin Luk predstavniku Minija “tutnuo” je one 2001. pismo za glavnog dizajnera BMW-a kojim ga moli savjete o tome kako postati kreator automobila tog njemačkog maga. I čudo je htjelo da mu veliki Chris Bangle odgovori.

Zvijezda je rođena

Mladi Luk savjete je poslušao i sedam godina kasnije postao je službeni dizajner za marku kojoj se cijeloga života divio. A kada je u Frankfurtu dokazao da, barem u automobilskom svijetu, “kopija” itekako može nadmašiti original, profesionalno je zasjao baš poput onog Minija podno Sydney opere. Upravo tu njegovu kreaciju, drugu generaciju BMW-ova kompaktnog SUV-a X1 odabrala sam za veliki ljetni test tijekom kojeg sam taj najmanji BMW-ov model iz “terenske” ergele suočila sa svim izazovima koje dvotjedno putovanje duž pola države jamči. No, osim po trajanju, ovaj je test poseban po još nečemu. Testni BW X1 sDrive 18d nije salonski model. Dio je rent-a-car flote. Na takav sam se potez odlučila iz jednostavnog razloga: Bum koji hrvatsko automobilsko tržište već neko vrijeme proživljava kroz dvoznamenkast rast prodaje novih automobila u najvećoj je mjeri rezultat zahuktalog poslovanja rent-a-car kuća koje su posljednjih godina na domaćem terenu zaslužne za živahna zbivanja u segmentu najma vozila. Za poslovne flote hrvatske kompanij sve se više okreću upravo tom izvoru, a dugoročni najam i individualnim poduzetnicima postaje uobičajena operacija.

Zašto rent-a-car?

U takvim okolnostima, testiranje rent-a-car ponude nameće se gotovo samo po sebi. Testni BMW ustupio nam je Carwiz, rent-a-car kompanija koja se ubraja u mlađe, ali već velike igrače u ovom segmentu. U špici turističke sezone, kada sam i odrađivala ovaj test, njihova je flota brojala oko 1400 vozila i u njoj je s više od 60 modela bilo zastupljeno 14 automobilskih marki. O tome koliko je sezona važna za poslovanje rent-a-car kuća najbolji govori podatak da su Carwizu u udarnim ljetnim mjesecima prihodi skočili 100%, a prosječna iskoristivost flote je od lipnja do rujna iznosila čak 95 posto. Izbor na X1 pao je smisleno jer baš takve modele klijenti najčešće traže, dok se za dugoročni najam u najvećoj mjeri odlučuju za vozila srednje klase, poslovne limuzine te luksuznije urbane “terence”.

Najveći broj korisnika, kažu u Carwizu, dolazi iz Njemačke, V. Britanije, Francuske, SAD-a i skandinavskih zemalja. No, posljednjih godina rapidno raste potražnja domaćih korisnika.

Prvijenac pada u zaborav

A o kojem god od njih da je riječ, malo je vjerojatno da mu se ovaj X1 ne bi dopao. Prije svega, nasljednik prvog primjerka iz 2009. u apsolutno je svakom pogledu nadmašio prethodnika. Dizajnerskom ponajprije za što je, zaslužan mladić s početka priče. Neupečatljivom i dosadnjikavom eksterijeru prve X jedinice nema ni traga, auto je sada robusniji, moćniji i usklađeniji, a dizajnom interijera i prostranošću stao je u bok i nekim primjercima više klase. No, i kad estetiku stavim po strani, nakon 15 dana višesatnog svakodnevnog druženja, mogu jamčiti – ovo je zaista odličan automobil. Pouzdan, agilan, zabavan i onako baš BMW-ovski “mišićav”. Mada nosi oznaku 18d, pogoni ga dizelski dvolitraš s četiri cilindra i 150 konjskih snaga uz najveći okretni moment od 330 Nm pri 1750 o/min. Ono što me se u takvoj konfiguraciji najviše dojmilo je činjenica da i sa “samo” 150 KS vuče perfektno i juri bez zadrške. Kada se pridoda zavidan BMW-ov ovjes i upravljački sustav putem kojeg preko volana na dlanovima nepogrešivo osjećate svaki manevar koji vozilo čini, rezultat je vrhunski doživljaj vožnje tijekom kojeg se ne možete dovoljno nadiviti činjenici da kontrolirate svaki prijeđeni metar puta.

No, lako je tako hvaliti automobil koji vozi autocestom, to dobro znam. Zato sam ga odvela na puteve od kojih se pomalo ježe mnogi koji su njima vozili – ceste i divlje staze Brača. Na otoku na kojem pravilne zavoje ni satelitom ne biste našli X1 me, na moje iskreno čuđenje, nije iznevjerio. Makar što! Samo je zacementirao prvotni dojam automobila koji i bez “steroida” pod haubom, stoički podnosi sve zadatke. Zavoje prolazi sigurno i glatko, bez pretjeranih cukanja i zanošenja, čak i po borovim iglicama prekrivenom asfaltu. Po divljim i makadamskim putevima, čak i onima uz same rubove provalija na izrazitim strminama, zahvaljujući bespogovornim amortizerima, funkcionira bez iti jedne zamjerke. No ni to mi nije bilo dovoljno.

Krajnji test izdržljivosti dočekao ga je u – kamenolomu. Ideja da fotoshoot automobila na Braču 
posvetimo i onome po čemu je taj otok najpoznatiji – kameni, sinula je mome vodiču, šefu supetarske Turističke zajednice Ivi Cvitaniću. A ideja nije mogla biti bolja. Jer, ako se ovakav, ipak urbani automobil, uspije uspeti na 400 m nadmorske visine i voziti između masivnih kamenih blokova koje vrijedni manovali Jadrankamena, iako su u stečaju, od jutra do noći režu i vade te šalju po cijelom svijetu, znači da BMW za njega lovorike ne bere bez pokrića. U kakav sam opasan “kolač zagrizla” shvatila sam, doduše, tek kadi mi je voditelj Jadrankamenova kamenoloma Dragonjik, dokazani meštar svog zanata Stipe Bezmalinović, objasnio da je područje s golemim stijenama uz samu cestu među koje smo isprva ugurali X1, zapravo “mala beba” naspram kamene oaze na vrhu brda na kojem brački majstori buše i pilaju blokove, nekad teške i više desetaka tona. A do vrha, a kako bi drukčije, vodi opasna uzbrdica. Da bi mi dočarao o kako je “brutalnom” terenu riječ, šjor Stipe me njime proveo grdosijom koja je mezimac radnika ovog kamenoloma jer se njime po njemu kreću i u njegovoj utovarnoj korpi prenose teške kamene blokove. Riječ je o Caterpillar utovarivaču 966, hardcore građevinarskoj “mrcini” koja je testnom BMW-u utabala put do vrha kamenoloma. I tu sam, naravno, napravila grešku.

Jer kad u jedan poslijepodne na temperaturi višoj od 40 i kusur stupnjeva, utabate debeli sloj kamene prašine na velikoj strmini, automobilu ste zapravo napravili sklisku stazu, gotovo nalik poledici. A nemate pogon na sva četiri kotača.

Je li bilo gusto? Ooo, itekako. A je li X1 sDrive 18d savladao prepreku? Bogme, je. Zato i velim da mogu jamčiti da je to stvarno odličan auto.