Grčka će ovog tjedna okrenuti novu stranicu u svojoj mukotrpnoj dužničkoj odiseji, ali eurozona ostaje ranjiva na buduće krize. Ekonomisti su posebno zabrinuti situacijom u Italiji. 

Nakon osam dugih godina i tri "bailouta" uvjetovanih mjerama štednje, Atena u ponedjeljak službeno napušta sustav mjera za financijsko spašavanje koji su joj nametnuli kreditori iz Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). 

Europski i lokalni političari su grčki povratak na financijsko tržište prozvali "povijesno" dobrim vijestima, ali ispred ostalih 19 članica koje koriste jedinstvenu valutu i dalje stoje ozbiljni izazovi.

Grčki bumerang

"Grčka kriza nije riješena, samo je odgođena", smatra Charles Wyplosz, profesor međunarodne ekonomije sa sveučilišta IHEID u Ženevi. 

Atena do 2032. neće ni započeti s plaćanjem većeg dijela svog ogromnog duga koji trenutno iznosi kolosalnih 180 posto BDP-a. A do tada je nemoguće odrediti kamo će se ekonomski i politički kretati ta zemlja. 

MMF je proteklih mjeseci izdao niz upozorenja oko dugotrajne održivosti grčkog duga usprkos posljednjim aranžmanima eurozone za njegovo smanjivanje.

Wyplosz kritizira "spektakularni cinizam" EU-a tijekom krize. "Problemi nisu riješeni nego se pretvaralo da jesu". 

"Ovako ili onako, to će eksplodirati. Grčka će ponovno biti u krizi puno prije 2032.", upozorava ekonomist. 

Planina europskog duga 

"Nismo nimalo riješili problem javnog duga koji je i dalje na visokoj razini u Grčkoj, Italiji (132 posto BDP-a) i Portugalu (126 posto) unatoč njihovim naporima", upozorava Anne-Laure Delatte, zamjenica direktora francuske organizacije za istraživanje svjetske ekonomije CEPII. 

I europski "teškaši" poput Španjolske (99 posto BDP-a) i Francuske (98 posto) imaju značajnu razinu duga koje bi mogli dodatno poremetiti eurozonu.

"Dug je faktor ranjivosti koji se može preliti na tržišta", dodaje Delatte. 

No postoji i niz država koje su prihvaćanjem eura smanjile svoj dug, pa je područje jedinstvene valute sve snažnije podijeljeno na "dobre učenike" i one druge. A one imaju različite interese. 

Dok prva skupina podržava proračunsku disciplinu i štedljivost, druga poziva na više solidarnosti. 

Hrvatski javni dug iznosi 78 posto BDP-a i u padu je treću godinu zaredom.

Talijanska prijetnja

Italija postaje ozbiljan rizik za eurozonu zbog duga, krhkih banaka i populističke vlade koja djeluje spremna za sukob s Bruxellesom, tvrde ekonomisti. 

"Imate državu s dugom koji iznosi 130 posto BDP-a, s ogromnim unutarnjim problemima, prljavim bankarskim sustavom, koju sad k tome vode ljudi koji ne znaju što će poduzeti. Prijetnja je vrlo jasna", ističe Charles Wyplosz. 

Ekonomska strategija nove talijanske vlade i dalje je nejasna, a iz Rima stižu kontradiktorni znakovi. 

Prošlotjedno smrtonosno urušavanje vijadukta u Genovi ponovno je pokrenulo sukobe oko gornje granice rashoda između Bruxellesa i Italije, posebno njezinog ministra unutarnjih poslova i čelnika Lige Mattea Salvinija. 

"Eurozona trenutno nema alate i institucije kojima bi se nosila s ozbiljnom talijanskom dužničkom krizom", upozorava Philippe Martin, profesor s pariškog sveučilišta Sciences Po.  

Budućnost eurozone

Dužnička kriza je potaknula eurozonu da se ojača, naročito stvaranjem Europskog stabilizacijskog mehanizma, fonda EU-a za moguće buduće "bailoute", te jačanjem takozvane bankarske unije koja traži jednaka pravila za sve banke diljem saveza. 

No te su reforme nedovršene, a Macronova inicijativa prema daljnjim koracima koji uključuju uvođenje namjenskog proračuna eurozone nailazi na otpor sjevera Unije koji je sklon štednji i strahuje da će morati plaćati južnjačke dugove. 

"Nisam sigurna hoće li biti dogovora o budućnosti eura", rekla je Nathalie Janson iz poslovne škole NEOMA iz francuskog Rouena.

"Euro je u konačnici postao kaotična valuta koja je u stalnoj turbulenciji, a originalno je zamišljena kao garancija stabilnosti".