Vijest da je stopa fertiliteta u Sjedinjenim Američkim Državama 2017. godine pala na 1,75 uzrokovala je iznenađenje i zabrinutost. Uspješno gospodarstvo SAD-a u 1990-ima i ranim 2000-ima bilo je popraćeno stopom fertiliteta od 2,00 do 2,05 rođene djece po ženi u plodnom razdoblju života, što je predstavljalo porast u usporedbi s 1,8 do 1,9 rođene djece po ženi, stope zabilježene tijekom 1980-ih.

No, kontinuirano snažan gospodarski oporavak zabilježen tijekom posljednjih pet godina popraćen je padom nataliteta. Čini se da to nagoviješta dugoročni nedostatak radnika i neodrživ omjer radnika i umirovljenika, kao i ozbiljan financijski pritisak na mirovinske fondove i pružanje zdravstvene skrbi. Međutim, pretpostavka da snažniji rast i gospodarsko povjerenje moraju dovesti do više stope fertiliteta – dok niske stope nataliteta odražavaju pesimizam po pitanju budućnosti – nije opravdana dokazima. Povrh toga, stopa fertiliteta otprilike jednaka trenutnoj razini fertiliteta zabilježenoj u SAD-u ne predstavlja ozbiljne probleme, a donosi i određene koristi. 

Nestaje učinak imigranata
U svim velikim razvijenim gospodarstvima, zabilježen je pad stope fertiliteta tijekom 1960-ih i 1970-ih, dosegnuvši razine ispod zamjenske stope od oko 2,05 rođene djece po ženi. Stopa fertiliteta je u SAD-u dosegla 1,77 djece u kasnim 1970-ima, u usporedbi s 1,8 rođene djece po ženi u Sjevernoj Europi i 1,65 rođene djece u Zapadnoj Europi. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi, no u najboljem slučaju može se očekivati da će ovo biti trajni pomak na stopu fertiliteta značajno nižu od zamjenskih stopa, uz privremene preokrete uzrokovane određenim jednokratnim čimbenicima.

Neki su smatrali da je povratak na donekle više stope fertiliteta u SAD-u u 1990-ima bio posljedica veće gospodarske dinamike i povjerenja u gospodarstvo, za razliku od "stare Europe". No, u posljednjih 30 godina, stopa fertiliteta među bijelim i crnim Amerikancima značajno je ispod zamjenske razine. Rast i pad nataliteta u SAD-u tijekom tri desetljeća objašnjava se primarno kroz višu stopu fertiliteta zabilježenu kod Hispanaca, koja odražava uobičajeni fenomen gdje je stopa fertiliteta prve generacije imigranata obično nalik stopi fertiliteta zabilježenoj u njihovoj siromašnijoj zemlji podrijetla.

To također objašnjava zašto je Kanada – u kojoj imigranti navode pretežno azijske zemlje s niskom stopom fertiliteta kao vlastite zemlje podrijetla – zabilježila značajno nižu stopu fertiliteta od oko 1,6. No, uslijed činjenice da stopa fertiliteta u Latinskoj Americi trenutno bilježi oštar pad nestaje učinak imigranata, a SAD se vraća na stopu fertiliteta tipičnu u bogatim razvijenim zemljama.

Poticaj rastu produktivnosti
Uslijed izostanka privremenih učinaka uzrokovanih migracijom, stopa fertiliteta u svim velikim razvijenim gospodarstvima zabilježila je pomak od 1,2 do 2.0, dok se kod većine kreće između 1,3 i 1,9. Dok postoje naznake da iznenadne duboke recesije rezultiraju privremenim padom fertiliteta, iza kojih slijedi oporavak, usporedba među državama ne donosi dokaze o bilo kakvoj pozitivnoj ili negativnoj korelaciji između srednjoročnog gospodarskog uspjeha i preciznih stopa fertiliteta unutar tog raspona.

Kanada, sa svojom nižom stopom fertiliteta, bilježi otprilike jednaku razinu uspjeha i povjerenja u gospodarstvo kao SAD. Snažan rast njemačkog gospodarstva tijekom posljednjih 20 godina zabilježen je u kombinaciji sa stopom fertiliteta od 1,4 do 1,5, što je znatno ispod stope od 1,98 zabilježene u manje uspješnoj Francuskoj. Južna Koreja održala je gospodarsku ekspanziju uz stopu fertiliteta od samo 1,2 do 1,3. Čile, najprosperitetnije gospodarstvo u Latinskoj Americi, bilježi stopu fertiliteta od 1,76, što je znatno ispod stope od 2,27 zabilježene u manje uspješnoj Argentini.

Stoga, nedavni pad fertiliteta zabilježen u SAD-u nije iznenađujući, i pod uvjetom da se ne spusti na znatno niže razine, nema razloga za zabrinutost. Naravno, dugoročno gledano, niža stopa fertiliteta, u kombinaciji s porastom očekivanog životnog vijeka, rezultirat će višim omjerom starijih od 65 godina naspram stanovništva koje se konvencionalno etiketira kao "radno sposobno". Međutim, dok ljudi žive dužim i zdravijim životom, dob umirovljenja mogla bi se i trebala povisiti.

U svijetu radikalnog potencijala automatizacije, koja predstavlja prijetnju povećanju rasta niskih plaća i donosi povećanje nejednakosti, brzo rastuća radna snaga nije niti potrebna niti korisna. Stoga bi lagano smanjenje ponude radnika moglo stvoriti korisne poticaje za poboljšanje produktivnosti i podržati rast realnih plaća. 

Kako do djece i karijere?
U bogatim razvijenim društvima s modernim stavovima prema ulozi žena, stopa fertiliteta koja se nalazi malo ispod zamjenskih razina mogla bi stoga biti istovremeno neizbježna i uvelike dobrodošla. No, stupanj jest važan i iznimno niska stopa fertiliteta, kao što je slučaj Japana koji bilježi stopu od 1,4, rezultirat će ozbiljnijim problemima ako se trajno održi. Prema projekciji Ujedinjenih naroda, očekuje se da će medijan ukupnog broja stanovnika Sjeverne i Južne Amerike, nakon dodatnog rasta od 15 do 20% do 2050. godine, ostati otprilike stabilan tijekom ostatka dvadeset prvog stoljeća.

S druge strane, predviđa se da će broj stanovnika Japana pasti s današnjih 125 milijuna na oko 80 milijuna. Demografska kontrakcija takvih razmjera ozbiljno će ugroziti sposobnost Japana za hvatanje u koštac sa starenjem stanovništva. Stoga bi inteligentna politika trebala prepoznati i ukloniti sve prepreke koje nepotrebno smanjuju natalitet, kao što je diskriminacija na tržištu rada, ograničeni roditeljski dopust ili neadekvatne ustanove za skrb o djeci koje otežavaju ženama kombiniranje karijere sa željenim brojem djece. 

© Project Syndicate, 2018.