Kad je prije nekih devet mjeseci zbog slučaja Agrokor stigao na razgovore u Zagreb, drugi čovjek ruskog Sberbanka Maksim Poletaev novinarima je citirao poslovicu da je "bolje mršava nagodba nego debela tužba". Poletaev je i ovih dana u Zagrebu, a jučer je, među ostalim, pohodio Banske dvore i Pantovčak.  Premijera Andreja Plenkovića je, kako je rekao, informirao o pozicijama te ruske banke u nagodbi.

Uz kurtoaznu ocjenu da je sastanak bio konstruktivan, novinarima je na Markovu trgu rekao tek da Sberbank svoj udio u novom Agrokoru planira zadržati dugoročno te da je "postizanje kompromisa i nagodbe blizu". Ipak, ne očekuje je baš do kraja tjedna, već do kraja mjeseca jer to je, kaže, stvar kompromisa. Što znači blizina kompromisa i nagodbe i što danas podrazumijevaju mršave nagodbe vs. debele tužbe, ostaje nagađati. Od prošle jeseni pozicija Rusa se stubokom promijenila; prema nacrtu nagodbe dvije bi njihove banke koje su koncern svojedobno kreditirale s oko 1,5 milijardi eura u tzv. novom Agrokoru trebale vlasnički dominirati. 

Jučerašnjom objavom na e-oglasnoj Trgovačkog suda potvrđeno je da je izvanredni povjerenik Fabris Peruško povukao i preostalih 3,4 mlrd. kuna od izvanredne uprave osporavanih tražbina Sberbanka. No, dok na toj relaciji očito više nema uvjetovanih koraka, njegove tražbine i dalje ostaju u cijelosti osporene od strane Agram Investa, zbog jamstava. Agram grupa u dosadašnjem se tijeku procesa pokazala kao tvrd orah, a u neko doba Sberbank je (kao i Knighthead) zaključio da bi problem jamstava i s njima povezanih osporenih tražbina svakako htio riješiti mimo parničenja.

To je bio i glavni kriterij po kojem se s pojedinim vjerovnicima krenulo u zasebne pregovore.  Međutim, imajući u vidu niz spornih elemenata i povreda zakona na koje su i u nedavnim podnescima TS-u nakon objave nacrta nagodbe ukazali (i) vjerovnici s kojima se pregovara, čini se da se pregovarački posao ne može suziti samo na kompromis oko apetita dotičnih vjerovnika.  Minimum principijelnosti nalaže i preispitivanje najvažnijih spornih dijelova nagodbe. Pored toga, slijedom načela jednakopravnosti položaja vjerovnika kao temeljnog postulata insolvencijskih postupaka pregovori s jednim vjerovnikom otvaraju i pitanje (većeg) namirenja nekih drugih vjerovnika s tražbinama istoga statusa (ne)osiguranosti.  Na to su, nakon upornog negodovanja Francka, ovaj tjedan upozorili i iz Medike, vodeće veledrogerijske kompanije u Hrvatskoj.

"Svi vjerovnici moraju imati ista prava, ne mogu neki imati privilegiranu poziciju u tom procesu", poručio je čelni čovjek Medike Jasminko Herceg. Drugim riječima, to što je trenutno u kontekstu izglasavanja nagodbe zbog sudskih poteza postao nezaobilazan ne može biti opravdanje za različit tretman tražbina.   Inače, jučerašnji pregovori vjerovničkog vijeća s Franckom, Alcom i Saponija nisu donijeli pomake. Doznajemo da povjerenik Fabris Peruško i banke koje imaju regresna prava nude 65% otpisa za takve slučajeve. Očekujem da u četvrtak potvrde da imaju dogovor ili ne. Ovi vjerovnici dodatno traže da Agrokor odustane od tužbe kojom se osporavaju zalozi ugovoreni zadnja dva mjeseca prije Lexa", kaže naš izvor upućen u tijek pregovora.

S druge strane, poruke Poletajeva o dugoročnoj zainteresiranosti za ostanak u Agrokoru snažno su odjeknule, pa tako su i potencirana nagađanja jesu li ruske banke stavile pod svoju kontrolu i one rizike koji bi novi vlasnicima (vjerovnicima ustupljenih tražbina u nizozemskom holdingu), ali moguće i RH, prijetili u pogledu eventualnih pravnih postupaka ako bi ih radi naplate svojih založnih prava pokrenuli imatelji PIK obveznica. Po tumačenjima pojedinih pravnika rizik od toga potencijalno može tangirati i RH jer se, kako tumače, kroz pisanje lexa na svojevrsni način umiješala u odnose između vjerovnika domaćeg koncerna i založnih vjerovnika krovne tvrtke u Nizozemskoj.

Kako bilo, PIK kreditori od 4. lipnja imaju mogućnost aktivirati svoje zaloge, no nisu se još uključili i to zato što bi u uvjetima procesa u kojem još nije sklopljena nagodba stekli vlasnička prava nad subjektom u čijem je vlasništvu Agrokor čiji je kapital negativan. No, pritom je zanimljivo i da je dio naših sugovornika skloniji tezi o kojoj se neslužbeno već duže priča, a vezana je ne samo uz pitanje rizika, već i statusa vjerovnika po osnovi PIK kredita. Tako neki idu jako daleko, pa nagađaju da je njihov status predviđen i usuglašen unaprijed. To ne smatra neobičnim primjerice jedan konzultant koji je u suradnji s dijelom PIK vjerovnika svojedobno izradio analizu vrijednosti njihova portfelja.

Kaže da je posljedica toga bila odluka da ih prodaju na 'trash' tržištu za 25% jer su to smatrali isplativijim potezom od eventualnih tužbi za nerealno iskazivanje vrijednosti imovine.  Obveze iz PIK kredita jedan su od rizika, tvrde, kojima je polazište da lex npr. nije dovoljno dobro strukturiran. Uvijek postoje pravnici koji mogu pronaći uporište čak i za podizanje tužbi protiv Vlade i zatražiti odštetu, mišljenje je jednog poznatog ekonomskog analitičara koji dodaje da je osigurač protiv takvih akcija samo redovan sudski mehanizam, što ovdje nije bio slučaj.

"Bilo bi racionalno da su Rusi otkupili veći udjel PIK obveznica, tim više što su se prodavale po niskoj cijeni. Biznis intelligence odavno nije pitanje prisluškivanja, nego logike, a ona govori u prilog mogućnosti da su interesi PIK obvezničara ugrađeni u nagodbu. Kada bih bio ruski bankar, ne bi bez kontrole tih obveza ulazio u dodatne rizike s Agrokorom. Slikovito rečeno, to je ista stvar kao odluka da se gradi kuća bez temelja", kaže naš sugovornik.

U prilog velike usredotočenosti Rusa na jačanje vlastitih pozicija u nagodbi tako se sagledava i njihova recentna odluka o zamjeni 18% udjela u Mercatoru za stjecanje većeg udjela u novom Agrokoru (46,5%), kao i odustanak od sudjelovanja u roll-upu. "Time jačaju svoju poziciju u procesu odlučivanja. Valja reći da je to racionalno ponašanje velikih ruskih vjerovnika usmjereno kako bi mogli suvereno odlučivati o budućnosti Agrokora", kaže naš sugovornik koji je želio ostati anoniman (podaci poznati redakciji).