Čak 53 posto hrvatskih srednjoškolaca smatra da je za njih najpoželjnije mjesto za život i rad negdje izvan Republike Hrvatske. Njih 39,3 posto priželjkuje odlazak u neku od EU zemalja, dok ih 13,7 posto želi otići izvan granica EU. U mjestu u kojem pohađa srednju školu i u budućnosti se vidi 19,2 posto, a u nekom drugom hrvatskom mjestu 27,8 posto ispitanika, doznalo se na predstavljanju rezultata znanstveno-razvojnog istraživanja pod nazivom Analiza stanja i potreba u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju vezanih uz informiranje o visokoškolskim izborima i postupcima upisa na studijske programe, održanom u ponedjeljak u Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) u Zagrebu, koja je i naručitelj projekta. 

U sljedećih 20 godina, čak 43,9 posto ispitanih učenika budućnost Hrvatske vidi pesimistično, pri čemu 27,6 posto vidi kao "negativnu" a 16,3 posto kao "vrlo negativnu". Pritom su pesimističniji oni učenici koji postižu viši uspjeh u školi. Po pitanju budućnosti Europe, pozitivnom ju ocjenjuje njih 39,4 posto.  Učenici su iskazali visoku razinu osobnog optimizma, pa vlastitu budućnost vide  puno svjetlije  –  čak 86,5 posto vidi ju pozitivno, a svega 2,3 posto negativno.  Istraživanje u kojem je sudjelovao 13.301 sudionik iz 59 strukovnih škola i gimnazija provela je krajem 2017. istraživačka skupina predvođena Borisom Jokićem i Zrinkom Ristić Dedić s Instituta za društvena istraživanja. 

"Riječ je o vjerojatno najvećem istraživanju u povijesti u RH na toj populaciji. Želimo artikulirati glas mladih od 15 do 18 godina, onih u čije se ime često govori. Političke strukture u ovom društvu trebaju obratiti pažnju na njih, što je važnije i od pitanja demografije i od sudbine velikih korporacija. Ovakvi, pesimistični rezultati trebaju nam biti alarm, veliko upozorenje da moramo radikalno promijeniti odnos prema mladima i napraviti zaokret u načinu na koji se surađuje i tretira njihov glas", rekao je Jokić. Pokazalo se i da znatan dio sudionika ankete ne zna svrhu državne mature, te nemaju osnovnih znanja o razlici između stručnih i sveučilišnih studijskih programa, kao niti o razlici izmeću redovnog i izvanrednog studiranja. 

"Šteta što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odustalo od cjelovite kurikularne reforme, jer bi mladi puno bolje znali što i zašto upisuju", dometnuo je Jokić.  Visokoškolsko obrazovanje postalo je u RH normativno očekivanje pa 81,3 posto učenika želi studirati, ne želi svega njih 3,9 posto, a još uvijek ne zna 14,3 posto. Čak i više od pola učenika s vrlo niskom školskim uspjehom iskazuju želju za studiranjem i po tome se RH približava najrazvijenijim zapadnim zemljama. "Veseli me što su ti mladi ljudi spremni učiti, studirati, i prepoznaju važnost visokog obrazovanja. Mladima je danas cijeli svijet na dlanu, nemaju više barijera. Moramo ih poticati da se ne boje mijenjati stvari, a ovi podaci nam daju šansu da se približimo novoj generaciji. Naša sveučilišta se trebaju marketinški postaviti i prezentirati svoje programe. Ako mladi i odu u inozemstvo, vratit će se. Neka vide svijet i donesu svoja iskustva ovdje", rekla je Jasmina Havranek, ravnateljica AZVO-a.

Igor Drvodelić, pomoćnik ravnateljice AZVO-a dodao je da RH ima visoku stopu odustajanja od studija, zbog krivih odabira studijskih programa. "Mladi odlaze, pa mi moramo u Hrvatsku privući mlade iz drugih zemalja EU", pragmatično je zaključio. Među učenicima njih 74,3 posto misli da je bez fakulteta teško naći dobar posao u RH. Jedan od važnijih čimbenika pri odabiru studija za 71,9 posto anketiranih bila je mogućnost zapošljavanja ili nastavak obrazovanja u drugim zemljama. U prosjeku, mladi očekuju da će se zaposliti s 22 godine, s 23 planiraju završiti školovanje i početi živjeti samostalno, a s 28 zasnovati obitelj. Svega 51,3 posto smatra da se obrazovanje u RH cijeni a 63,9 posto smatra da su učitelji i nastavnici nedovoljno cijenjeni.

Unatoč antikorupcijskim mjerama, čak 61,1 posto učenika smatra da je "za upis na fakultet u RH važnije snalažljivost, osobne veze i roditelji, nego sposobnost učenja" pa se u analizi zaključuje da obrazovanje nije percipirano kao prevladavajuća vrijednost u RH.  Savjetnik u HGK Davorko Vidović kaže da ne bi pridavao dramatične konotacije namjerama mladih. "Poželjno je da mladi vide svijet i druge kulture, no migracije trebaju biti cirkularne. Problem je što Hrvatska po svim parametrima nije zanimljiva imigrantima, a to su isti faktori koji potiču iseljavanje. Hrvatska je rastom na začelju EU i zato treba promijeniti ekonomsku paradigmu", kaže Vidović. Ekonomski analitičar Erste banke Alen Kovač kaže da negativan migracijski saldo ne čudi.

"Već danas imam situaciju deficitarnosti radne snage u pojedinim zanimanjima što u narednom periodu sugerira određeno dinamiziranje rasta plaća. Dugoročne reperkusije za održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava su jasno nepovoljne", ističe Kovač. Prve iole pouzdane brojke tome koliko je građana emigiralo iznijeli su istraživači HNB-a u radu koji je u ponedjeljak izložen na Dubrovačkoj ekonomskoj konferenciji. U tri godine nakon ulaska u EU, između 2013. i 2016., iz RH se odselilo 230.000 ljudi, starih između 31 i 37 godina, izračunali su Ivana Draženović, Marina Kunovac i Dominik Pripužić. HNB-ov trojac koristio se zrcalnim statistikama europskih zemalja koje bilježe imigrante, budući da Državni zavod za statistiku nema precizne evidencije. Naime, državni statističari vode se MUP-ovim brojem odjavljenih osoba, a poznato je da se najveći broj emigranata ne odjavljuje jer time zadržavaju određena prava.

Val iseljavanja iz RH u prosjeku je 2,6 puta veći od službenih brojki, a sličan (relativni) postotak odljeva zabilježen je u Rumunjskoj i Bugarskoj nakon ulaska u EU. Većina se uputila u Njemačku (71%), Austriju (8%) te Irsku (7%). Premda je sloboda kretanja najvažniji faktor pri iseljavanju, na trend utječu karakteristike populacije, ekonomski razvoj, kratkoročni gospodarski pokazatelji i kvaliteta institucija kroz percepciju korupcije, kako matične zemlje, tako i destinacije. Iseljavanje znači neosporan gubitak ljudskog kapitala, no ukupne efekte treba tumačiti s oprezom. Izloženost internacionalnoj konkurenciji znači poboljšanje znanja i vještina emigranata i u slučaju obrnute migracije može rezultirati "priljevom mozgova". Efekt na domaće tržište rada je višestruk: prilike za zapošljavanje rastu, nezaposlenost se smanjuje i aktiviraju se dugotrajno nezaposleni, no manjak radne snage direktno ugrožava mirovinski sustav i socijalne usluge, zaključuju u HNB-u.