Osnivač O'Hare, jedne od najboljih pizzerija u Hrvatskoj, Marin Vanjak je na svom Facebook profilu napisao status kojim je zorno i detaljno prikazao kako funkcioniraju određene institucije te kako se mali obrtnik može vrlo lagano naći na udaru prevaranata nakon čijih će "akcija" najvjerojatnije sam ispaštati. Najavio je da ukoliko stvarno ispadne kriv stavlja ključ u bravu i kao mnogi Hrvati, bez razmišljanja, odlazi u drugu državu.

Njegov status prenosimo u cjelosti:

Poslovne muke (primjer x)

Prije nekoliko mjeseci zvoni telefon. Dobar dan, dobar dan…

– Zovem iz firme za zbrinjavanje otpada… Gdje vi odlažete otpad?
– Gospođo, mi već 5 godina sortiramo otpad i sami ga vozimo na reciklažno dvorište…
– Imate li popratnicu za to?
– Kakvu popratnicu?
– Po novom zakonu ne možete sami sortirati otpad na reciklažno dvorište, a kazna je 1000000000000 nečega!
-Da, i? Što nam je činiti?
– Sklopite ugovor sa nama i mi to radimo…
-Ok. Može!

Za dva dana dođu neki kriminalci i u stilu Al Pacina nam objasne kako mi to ne moramo, ali da bi bilo dobro upravo s njima napraviti ugovor od 1200,00 Kn i oni će sve srediti tri puta na tjedan.

Aj dobro! Izreketarili ste me, ali bar neću imati problema sa odvozom i pokriven sam zakonski.

I tak. Prolaze tjedni, a oni dolaze ne tri puta nego dva ili jedanput. Kartoni se gomilaju. Reko, idem sam odvest turu na reciklažno. Kad ono ne može! Samo za građanstvo! Uf, al' ajde…

Zvoni telefon. Dobar dan, dobar dan…

– Ja sam vlasnik zemljišta u Velikoj Gorici na koje ste vi istovarili svoj komunalni otpad!
– Molim?!
– Da. Na svakoj kutiji i najlonu piše O'Hara Zagreb i evidentno je da ste vi to bacili na moje zemljište. Ja vas moram prijaviti sanitarnoj inspekciji…

Objasnim Gospodinu situaciju, on razumije, ali ne želi se raspravljati i prijavljuje i nas i onu mafijašku firmu. U kontaktu s njima oni ne priznaju da su upravo oni iskipali smeće na privatnu parcelu. I to bez separacije sve skupa zajedno! Kaže mafija da postoji mogućnost da smo mi sami odvezli to smeće mimo njih ( 25km daleko, a reciklažno dvorište nam je na 500 metara). Aj dobro… sad već njušim jebene probleme…

Zvoni moj privatni broj. Dobar dan, dobar dan…

– Ovdje sanitarna inspektorica. Dobila sam prijavu i moram doći kod vas u lokal u nadzor…
– Ok. Dođite…
– Ne mogu! Ja radim do 16 sati, a vi otvarate u 18, pa bih vas molila da dođete u lokal u moje radno vrijeme.
– Pa dođite u subotu… radimo cijeli dan
– Ne mogu, jer ne radim…
– Ok. I šta sad?
– Bilo bi najbolje da dođete vi ili netko od odgovornih, pa da to rješimo?
– Ne može!
– Zašto?
– Ne želim se družiti s vama izvan mog radnog vremena kao ni vi u svoje slobodno vrijeme!
– Dobro. Onda ćemo drugačije… ja imam instrumente kako da vas prisilim ( MUP i ta sranja…)

E sad tu meni pada roleta, pokušavam biti maksimalno pristojan. Između ostalog spominjem kako imamo sve papire i dozvole kao i kako porez i sve ostale obaveze podmirujemo u rokovima i savjesno. Na to ona veli kako nema ona veze s tim što ja porez uredno plačam… E tu sam tek popizdio. Nema veze?! Ma nemoj!

Eto sad čekam daljnje zavrzlame…

Ali budite uvjereni da prvi put kad najebem od lihvara i reketara bilo koje vrste ni kriv ni dužan stavljam ključ u bravu!
Pa nek vam netko drugi plaća ovakve debilne situacije koje su samo kap u moru svakodnevnog poslovanja svih nas u Hrvatskoj!

To mogu i hoću! Ima još poslovne snage u meni, a postoje i neke druge države. Možda i Venezuela. Sigurno nisu ovakvi debili!? Garant!