Hrvatska je u sezoni 2010./2011. proizvela rekordnu količinu vina od 1,43 milijuna hektolitara, a ta je količina u 2017. pala na samo 760.000 hektolitara.

Pokazuju to najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku objavljeni tijekom ovog tjedna.  Na opasne negativne trendove nedavno je upozorio i poznati vinar Ivica Matošević rekavši kako su nakon ulaska u EU kretanja na domaćem tržištu loša po domaće vinare; brže ulaze strana vina na hrvatsku scenu nego što naša izlaze. "Situacija je ozbiljna i postupno gubimo pozicije na domaćem tržištu, najprije u maloprodaji, a onda i u HoReCa kanalu. Danas već na dvije do tri naše boce stoji jedna strana, a u idućim će godinama pozicija stranih vina dodatno jačati", kaže Matošević.

Ne priznaju da je problem
Višegodišnji podaci DZS-a pokazuju izrazito loše trendove u gotovo svim segmentima hrvatskog vinarstva, a unatoč velikoj promociji, ogromnom broju manifestacija, dobivanju prestižnih nagrada na domaćim i svjetskim natjecanjima i svim drugim alatima kojima se nastoji potaknuti sektor, brojke nisu dobre. Analizom podatka vidljivo je da je Hrvatska u novo tisućljeće krenula s proizvodnjom od 1,26 milijuna hektolitara, potom došla do spomenute rekordne sezone 2010/11, da bi lani proizvodnja bila manja za nevjerojatnih 670.000 hektolitara, odnosno gotovo je prepolovljena. 

Ništa optimističniji nisu niti rezultati uvoza, izvoza, potrošnje, samodostatnosti i zaliha vina. Uvoz vina je, primjerice 2001. iznosio 64.410 hl, dok je izvoz tada bio na gotovo 100.000 hl. U 18 godina došli smo do uvoznih količina od čak oko 300.000 hl (u 2017.), dok je izvoz pao na 54.050 hl. Trendovi su nešto pozitivniji, ako se gledaju posljednje dvije tri godine, no ipak govore da se nešto čudno događa na tržištu.  Hrvatski stručnjaci o sektoru vina rijetko žele govoriti u negativnom kontekstu.

Većina ih smatra kako je Hrvatska zemlja koja se tek treba pozicionirati na svjetskoj vinskoj karti, zbog čega se ulaže ogroman novac u promociju i marketing (nedavno je, primjerice, HGK imao veliku promociju čak u New Yorku). Zasad ti snažni promocijski pothvati očigledno još uvijek ne daju prave rezultate.  Podaci DZS-a pokazuju i da je samodostatnost pala s 99,42 posto (iz 2001. godine), na samo 75,79 prošle godine, pri čemu je u jednom trenutku, 2008. godine, bila na čak 123 posto. Ako je vjerovati statistici, pada i potrošnja vina i sa 38,85 litara po glavi stanovnika iz 2013. godine pala je na 22,03 koliko je otprilike bila i 2001. godine. 

Na zalihi godišnja količina
Nekoliko analitičara koji dobro poznaju sektor smatra kako su manifestacije, prodaja na kućnom pragu te sivo tržište postali snažan generator loših rezultata u ovom sektoru.

Naime, tvrde kako se vina prodaju sve više na kućnom pragu, u kušaonicama, na manifestacijama jer su registracija i sva propisana pravila za stavljanje vina na tržište, postala preskupa za male vinare. S druge strane, bitno je i što su brojni pravilnici nakon ulaska u EU pooštrili standarde, a nije nevažno i to što je do ulaska u EU država subvencionirala proizvodnju grožđa i vina kroz izdašne potpore.  Ipak, kada se podvuče crta, stanje je alarmantno. To pokazuju i podaci o konačnim zalihama, kojih je, sudeći po DZS-u, na kraju prošle godine bilo 712.770 hl, ili cijela jedna godišnja domaća proizvodnja.