Ako upravljate avionom, korisno je znati kako ga održavati na razini leta. Da biste to mogli, trebate biti sposobni očitavati instrumente.

Ako avion leti na razini leta, ali vi mislite da pada, možete povući kontrolnu polugu i naglo ga zaustaviti. Upravo bi se to moglo događati u današnje vrijeme s američkom trgovinskom politikom. U srži problema nalaze se dva pitanja: imaju li Sjedinjene Američke Države trgovinski deficit i, ako imaju, što se može učiniti po tom pitanju. Trumpova administracija kaže da SAD nema deficit i da rješenje leži u trgovinskom ratu koji je lako dobiti.

Ekonomisti obično teže osporavanju Trumpovog odgovora na drugo pitanje. Oni zagovaraju stajalište da su vanjske neravnoteže odraz domaćih neravnoteža. U svakoj transakciji ono što jedna strana naziva potrošnjom, druga naziva zarađivanjem. Stoga, suma zarade svih sudionika na tržištu mora biti jednaka njihovoj ukupnoj potrošnji. No, ako podijelite svijet u dvije vrste ljudi – rezidente i nerezidente – tada je jedini način na koji nerezidenti mogu zaraditi više nego što troše u vašoj zemlji ako rezidenti troše više nego što zarađuju.

Stoga vanjski deficit odražava potrošnju rezidenata koja premašuje dohodak – u kojem slučaju problem neće nestati kroz trgovinski rat, osim ako on ne primora rezidente na smanjenje potrošnje, recimo, putem njihovog oporezivanja kroz carine. Međutim, vlada čini sve što može kako bi postigla upravo suprotno: ona snižava poreze i povećava potrošnju u rekordnim iznosima, što dodatno pogoršava neravnotežu. Trgovinska politika nije odgovor na trgovinski deficit. 

Deficit postaje suficit
No, prvo pitanje ostaje: prije svega, postoji li uopće trgovinski deficit? Ide li avion prema dolje i iziskuje li djelovanje? To naposljetku postaje nezgodno pitanje. Jednom davno, većina međunarodnih transakcija uključivala je trgovinu robom, koja je kabasta, stoga je bilo lako carinskim zastupnicima u lukama, na aerodromima i kopnenim granicama izvijestiti o njima ured za statistiku. U godini do rujna 2017., američki saldo robne razmjene zabilježio je deficit od 789 milijardi ili oko 4% BDP-a. 

No, problem je u tome što se međunarodna trgovina u današnje vrijeme ne sastoji samo od robe. Ona također uključuje usluge, kao što su putovanja, turizam, telekomunikacije, transport, osiguranje i ostale. U istom je razdoblju SAD zabilježio suficit na računu usluga od 242 milijarde dolara, što podrazumijeva da, ako se on doda deficitu računa roba, SAD je u minusu od 547 milijardi dolara, ili 2,8% BDP-a. U slučaju bilateralnog odnosa s Kanadom, uključivanje usluga pretvara deficit u suficit. Ima i drugih ispravaka, kao što su kamate, isplaćene i zarađene dividende, kao i doznake. Kad se sve to uključi u ono što je poznato kao saldo tekućeg računa platne bilance, SAD je imao vanjski deficit 2017. godine od 450 milijardi dolara, ili 2,3% BDP-a. 

Stopa povrata
Računovodstvena implikacija tog deficita je da on mora biti plaćen ili kroz smanjenje financijske imovine ili povećanjem dugovanja – to jest, kroz povećanje neto duga (neto imovine). I kako se povećava dug, na njega se mora plaćati kamata, što ostavlja manje novca za potrošnju. Ako se ne obuzda, akumulacija duga prije ili kasnije primorat će na okončanje deficita.  Od 1999. do 2017., suma svih službenih deficita tekućeg računa platne bilance dosegla je 9,4 bilijuna dolara.

A 1999. godine neto kamate i prihodi od dividendi u Sjedinjenim Američkim Državama dosegli su 11 milijardi dolara. To bi bio dohodak generiran kroz vrijednost neto imovine od 275 milijardi dolara ako pretpostavimo stopu povrata od 4%. Međutim od tada, obzirom na procijenjeni deficit tekućeg računa platne bilance, Sjedinjene Američke Države su se trebale zadužiti, na neto osnovi, 9,4 bilijuna dolara. Ako se to doda na inicijalnu pozitivnu vrijednost neto imovine od 275 milijardi, SAD bi trebao biti u minusu za 9,1 bilijun dolara. A ako pretpostavimo da se SAD zadužio s 4%, tada bi trebao isplaćivati 364 milijardi dolara godišnje na neto osnovi svojim stranim vjerovnicima. 

Izvlači se poput bandita
No, SAD ne plaća ništa za svojih navodnih 9,1 trilijuna dolara neto duga. Umjesto toga, zaradile su 208 milijardi dolara u godini do rujna 2017., što predstavlja razliku od 572 milijardi dolara. Kad bi to bila posljedica vlasništva neke imovine čiji godišnji prinos iznosi 4%, značilo bi da su umjesto duga od 9,1 bilijuna dolara, Sjedinjene Američke Države akumulirale imovinu u vrijednosti 5,2 bilijuna dolara. To je razlika od nevjerojatnih 14,3 bilijuna.  Što se događa? Zašto Sjedinjene Američke Države mogu imati deficit, zaduživati se kod ostatka svijeta, ne plaćati za to, i umjesto toga izvlačiti se poput bandita? I što je ta neobična imovina koja vrijedi 73% BDP-a? Još 2005. godine u zajedničkom radu s Federicom Sturzeneggerom, trenutačnim guvernerom Centralne banke Argentine, nazvali smo tu neobičnu imovinu 'tamnom tvari'.

Poput svog kozmičkog ekvivalenta, ona se ne može izravno promatrati, ali njeni učinci se mogu osjetiti, ne kroz njenu silu gravitacije, već kroz njen financijski povrat. Naš je rad pokazao da ona uglavnom proizlazi iz međunarodne vrijednosti tehnologije svake zemlje, na načine koji se slabo odražavaju u metodama izrade statistika, ali ona je stvarna. Možemo ju vidjeti u izvanrednoj vrijednosti koja proizlazi iz međunarodnih aktivnosti tvrtki kao što su Amazon, Apple, Facebook, Google, Hollywood i Uber, koje jedva da su zabilježene kao izvoz bilo roba ili usluga. To je financijski povrat od uvođenja tehnologije u inozemstvu i povrat koji zapravo plaćaju. Kad se uzme u obzir 'tamna tvar', Sjedinjene Američke Države nemaju vanjski deficit.

Ako se održi sadašnja vrijednost i pozicija, neće biti realne akumulacije duga koja bi iziskivala povećanje u budućim neto isplatama ostatku svijeta. Ignoriranje stvarnosti tamne tvari podrazumijeva postupanje kao da avion pada s nosom prema dolje kad on zapravo leti visoko. Donald Trump zastupa stajalište da zemlja s deficitom lako dobiva trgovinske ratove, jer druga strana ima više za izgubiti. Razmislite ponovno. Nema nikakvog deficita. Na isti način kako se trgovina premjestila s roba na usluge i na znanje, može se dogoditi i s trgovinskim ratovima. Carina na čelik može izazvati porez na Amazon ili Google. Zapravo, Europska unija se iz drugih razloga već kreće u tom smjeru. Neznanje po pitanju tamne tvari u trgovini moglo bi dovesti svijet do doista mračnog mjesta. 

© Project Syndicate, 2018.