Velika Britanija će 29. ožujka 2019. u ponoć po srednjoeuropskom vremenu službeno prestati biti dio Europske unije. Bit će to skok u nepoznato koji bi trebao biti ublažen sporazumom o prijelaznom razdoblju, ocjenjuju analitičari.

Britanska premijerka Theresa May započela je "brakorazvodnu" proceduru s EU-om krajem ožujka 2017, ali je odmah shvatila da u dvije godine neće moći postići sporazum o budućim odnosima sa svojim bivšim partnerima te je zatražila i ishodovala prijelazno razdoblje. Tako je dobila na vremenu i osigurala ponešto pravne sigurnosti britanskim tvrtkama.

"Ne moramo biti spremni već dogodine jer imamo prijelazno razdoblje", kazao je profesor političke ekonomije na King's Collegeu u Londonu Anand Menon.

"Prekid je odgođen", dodaje njegova kolegica Catherine Barnard, profesorica europskog prava na Sveučilištu Cambridge.

Pravo pitanje je, dodaje Barnard, "hoće li dva tabora biti dovoljno spremna 31. prosinca 2020., kada završi prijelazno razdoblje".

Tijekom prijelaznog razdoblja London više neće sudjelovati u donošenju odluka EU-a, ali će i dalje imati pristup jedinstvenom tržištu, no morat će izvršiti svoje obveze unutar već dogovorenog višegodišnjeg financijskog okvira.

Zadržat će se također i sloboda kretanja europskih građana, što je bio zahtjev Bruxellesa s kojim se premijerka May morala složiti.

Konačni sporazum nepoznanica – tvrtke oprezne

No, suočene s nepoznanicom oko sadržaja konačnog sporazuma, ako ga uopće bude, britanske su tvrtke u tom ozračju nesigurnosti već počele poduzimati određene mjere.

Prema istraživanju pravnog savjetnika Pinsenta Masonsa, više od pola velikih tvrtki u Ujedinjenom Kraljevstvu već je usvojilo hitne mjere, a jedna od njih predviđa selidbu zaposlenika na kontinent. One koje to još nisu učinile, pripremaju se na taj korak do kraja godine.

Ministarstvo financija osiguralo je više milijardi eura za pripremu Brexita.

Tranzicijsko razdoblje neće biti zapečaćeno ukoliko se London i blok dvadesetsedmorice ne dogovore oko odredbi razlaza do listopada, kada bi se trebao postići sveobuhvatni dogovor o izlasku.

Budući odnosi trebali bi biti definirani deklaracijom koja isto mora biti potpisana do listopada.

Ili, kako poručuju europski dužnosnici, "ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori".

London želi izaći iz jedinstvenog tržišta i carinske unije, ali i zadržati najtješnje moguće veze s Unijom, no taj film, odlučan je za sada Bruxelles, London neće gledati.

"Iako dvije strane žele minimalizirati negativni učinak na ekonomiju (…), EU je jasno dao do znanja da uvjeti ponuđeni Velikoj Britaniji ne mogu biti bolji od onih koje nudi članstvo u EU", ističe Magdalena Frennhoff Larsen sa sveučilišta u Westminsteru.

Imigracija

Pitanje granice između britanske pokrajine Sjeverne Irske i Republike Irske, koja će u budućnosti biti jedina kopnena granica između Ujedinjene Kraljevine i EU-a, i dalje je bolna točka između dviju strana.

Iako nevoljko Britanci su u okviru sporazuma o povlačenju prihvatili opciju "zajedničkog regulatornog prostora" koji uključuje EU i Sjevernu Irsku, barem dok ne se na stolu ne pojavi neki drugi prihvatljivi prijedlog. Naime, sjevernoirska unionistička stranka DUP, o čijoj većini u parlamentu ovisi Theresa May, na to ne gleda blagonaklono.

Ali, bez obzira na sveopće ozračje nesigurnosti i negativnog utjecaja Brexita na gospodarstvo, poput pada vrijednosti funte i rasta inflacije, čini se da britanski glasači ne žale zbog svog izbora.

"Puno više ih je glasalo za izlazak iz EU-a zbog političkih, a ne ekonomskih razloga", pojašnjava Larsen, posebice stavljajući u prvi plan volju Britanaca da vrate kontrolu nad svojim zakonima i povuku kočnicu na europsku imigraciju.

Posljednje statistike pokazuju pad useljavanja iz članica EU-a.

"Ako se taj pad imigracije nastavi, Brexit je već sada postigao željeni učinak", zaključuje Larsen.