Mora li Fincantieri kupiti riječki 3. maj da bi tamo gradio?

Autor: Marija Brnić , 22. ožujak 2018. u 15:23
Jedno od brodogradilišta talijanske grupacije Fincantieri/FINCANTIERI

Vijest da postoji mogućnost da Fincantieri kupi 3. maj prvi je bio lansirao župan Zlatko Komadina.

Umjesto kao strateški partner u pulskom Uljaniku, talijanski brodograditelj Fincantieri mogao bi se prema neslužbenim informacijama koje kolaju iz Pule pojaviti kao kupac riječkog 3. maja.

Da Uljanik razmišlja o tome da svoje terete riješi i prodajom riječkog škvera prvi je najavio prije nekoliko dana primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, no sudeći prema šutnji koja je uslijedila, očigledno oko takvog mogućeg rješenja postoji načelan politički kompromis, od lokalne do nacionalne razine.  O samom scenariju kojim će se voditi daljnje planiranje restrukturiranja u Uljaniku više detalja se očekuje nakon što za par dana, ne bude li novog prolongiranja, bude zatvoren "data room".

Iz dosad poznatih informacija, Fincantieri nije dubinski snimao Uljanik, ali su s vodstvom Uljanika vodili razgovore o mogućoj suradnji.  Izlazak Uljanika iz 3. maja sa stajališta države i potpora koje je dala za restrukturiranje, 845 milijuna kuna u proteklih pet godina, nije sporan, jer je vremenski okvir u kojem se provodio taj postupak istekao i nema nikakvog osnova da Uljanik ne proda svoje drugo brodogradilište.

Pravo pitanje je koliko je izgledno da bi Fincantieri kupio 3. maj i uz koju cijenu. Talijanska grupacija, naime, ima problema s time što ne mogu ugovarati nove brodove jer za narednih pet godina imaju popunjene knjige narudžbi velikih putničkih brodova i poznato je da konstantno pregovara sa svim hrvatskim brodograditeljima da kod njih grade sekcije za svoje kruzere. 

Kupnja 3. maja, pak, ne može se smatrati punim zgoditkom, jer tvrtka je u proteklih pet godina inkorporirana s majkom u Puli, nedostaju joj važni odjeli i kadrovi, njezini kapaciteti nisu ojačani i unaprijeđeni, a najosjetljivija su potraživanja po pozajmicama koje je 3. maj dao Uljaniku, a koje on nema snage vratiti. Koliko je poznato, riječkom škveru duguje 527 milijuna kuna, a ako će još Uljanik inzistirati na cijeni za vlasnički udjel, pitanje je računice kojom će se voditi Fincantieri.

"Za poslove za koje Fincantieri treba hrvatska brodogradilišta ne treba kupovati škver", kažu znalci u ovoj branši. Uljanik ima u svom portfelju i udjele u drugim poduzećima koje bi mogao prodati, primjerice najveći je pojedinačni dioničar u Viktoru Lencu, a u karlovačkom Adriadieselu s 28 posto udjela suvlasnik je s Dankom Konačrom, vlasnikom trogirskog brodogradilišta i vjerojatnim budućim strateškim partnerom u restrukturiranju. 

Komentirajte prvi

New Report

Close