Unatoč vojsci od 190.000 nezaposlenih na burzi, domaćem gospodarstvu trajno nedostaje više od 100.000 radnika. 

Tu bi sliku mogla blago popraviti najava da čak trećina poslodavaca u naredna tri mjeseca planira povećati broj zaposlenih (i to ne samo u turizmu), no bez ciljanih mjera Vlade za zapošljavanje – od suvisle imigracijske politike do rezanja porezne presije na plaće, (ne)zaposlenost ostaje vrući krumpir. Istraživanje tvrtke Manpower, koja se bavi područjem ljudskih resursa, po prvi puta je provedeno u Hrvatskoj i obuhvatilo je 620 poslodavca. Njih 33 posto najavilo je da će povećati broj radnika u narednom kvartalu (29 posto neto). S proljećem pred vratima očekivalo bi se da entuzijazam izvire isključivo iz očekivanja još jedne dobre sezone, no tomu nije tako.  Premda poslodavci očekivano najviše planiraju zapošljavanja u segmentu ugostiteljstva i turizma (48 posto), uz bok slijedi građevina s 46 posto, visoko s 33 posto su tvrtke koje se bave proizvodnjom, otkrio je direktor Manpowera za Hrvatsku i Sloveniju Nebojša Biškup.

Gledano na karti, najveće povećanje zaposlenosti osjetit će se u zapadnoj i južnoj Hrvatskoj, dok će rast u središnjoj i istočnoj biti nešto umjereniji.  Među onima koji traže radnike je i autokuća Auto Zubak. "Najčešće tražimo autolimare i autolakirere koje je vrlo teško pronaći jer ih vrlo mali broj izlazi iz strukovnih škola, a u određenim gradovima nema ni upisanih", kaže Izidor Rudomino iz Auto Zubaka. Sa sezonom izmjene  guma pred vratima traže se vulkanizeri kojima plaća, ovisno o godinama iskustva, može prijeći i tisuću eura, no posao je sezonski, slično kao u turizmu. Prema riječima Gorana Popovića, radnike traži i tvrtka Markantile, koja pruža usluge inženjeringa u zgradarstvu i industriji, no unatoč broju prijavljenih na burzi teško je pronaći, ali zadržati radnike. "Mogli bismo zaposliti do petoro ljudi, različitog profila sistem inženjera, za plaće između 10 i 12 tisuća kuna neto.

Velik je problem tri do pet godina morate uložiti u čovjeka da dobijete sistem-inženjera za automatizaciju u zgradarstvu, a onda vam čovjek radi još isto toliko prije nego se zasiti terena. Stalno bismo trebali imati 20 posto viška radne snage da se 'vrte', ali su cijene na tržištu toliko pale da je to nemoguće", kaže. No zato, bez puno iznenađenja, optimizma ne nedostaje ni u javnom sektoru u kojem 16 posto anketiranih planira skok zapošljavanja.

"Po nama ta brojka ne bi smjela biti 16 posto jer ona ne odražava stvarno stanje u gospodarstva te smatramo da bi u svakom slučaju trebala biti gotovo ili jednaka nuli", napominje Biškup. Činjenica da čak trećina poslodavaca planira rast zapošljavanja ne odražava gospodarski uzlet već sumornu realnost da je riječ o radnim mjestima koja su ispražnjena zbog ekonomske emigracije. Biškup ističe da je u zadnjih 15-ak godina gospodarstvo izgubilo oko 200 tisuća radnih mjesta, a odlaskom u inozemstvo smanjio se i broj nezaposlenih na burzi. "Postavlja se pitanje hoće li gospodarstvo moći popuniti otvorena radna mjesta, čiji broj u drugom kvartalu ima potencijal premašiti 100 tisuća, prema 120.000. Nažalost, neće moći popuniti ta radna mjesta", smatra Biškup dodajući da posljedično neće ostvariti niti planirani rast naprosto jer neće biti dovoljnog broja radnika.

"Od 190.000 radnika na burzi, procjena je da oko 120.000 trajno nezaposlenosti. Ostaje vam oko 70.000 ljudi no, oni su disperzirani po cijeloj zemlji, raspolažu s raznim znanjima, čime ih se na bar polovicu ne može računati kao na zapošljive, a izostaje i edukacija koja bi ih učinila konkurentnijima potencijalnim poslodavcima", kaže Biškup. Stoga je loptica sada na Vladi koja mora realnosti prilagoditi fiskalnu i parafiskalnu politiku da zapošljavanje učini atraktivnijim poslodavcima, ali dotaknuti pitanje imigracijske politike, kao što je to učinila Slovenija, primjerice, jer "kvote od 30.000 stranih radnika godišnje nije imigracijska politika".

Ekonomist Željko Lovrinčević situaciju vidi daleko ozbiljnijom i smatra da je pitanje imigracije pitanje opstanka. "Za zadržavanje održivog mirovinskog sustava, da dobijete mirovinu, a ne socijalnu pomoć, Hrvatskoj nedostaje 300.000 radnih mjesta postojeće razine produktivnosti. Tu demografska politika, mjere poput sto kuna po djetetu i slično, ne može više ništa promijeniti, tržište to nije u stanju riješiti. Hrvatska se, kao društvo mora suočiti sama sa sobom i činjenicom da izumire i treba otvoriti pitanje imigracijske politike", zaključuje Lovrinčević.