Nedavno je psiholog sa Sveučilišta Harvard, Steven Pinker, objavio knjigu u kojoj je dokumentirao dugoročne pozitivne trendove u brojnim dimenzijama blagostanja, koje on naziva "plodovima prosvjetiteljstva".

Pinker tvrdi da napredak nije konzistentan. Došlo je do značajnih nazadovanja uslijed pojave novih izazova, kao što su klimatske promjene. Međutim, općenito, blagostanje bilježi povećanje najmanje od polovice osamnaestog stoljeća, kada je Industrijska revolucija dovela do oštrog uspona u povećanju blagostanja. Nakon Drugog svjetskog rata, 85% svjetskog stanovništva koje živi u zemljama u razvoju također je uživalo u njegovim dobrobitima. 

Poplava negativnih vijesti
Ipak, dok Pinker koristi brojne grafikone u prikazivanju tog napretka, čini se da ga većina ljudi ne percipira, ili ga barem zanemaruje uslijed trenutnih problema i briga. Zašto je tako? Niz čimbenika doprinosi divergenciji između podataka i percepcije, počevši od urođenih pristranosti kod ljudi. Jedna od takvih pristranosti je i "jaz optimizma": ljudi teže tome da budu optimističniji vezano uz vlastite okolnosti nego vezano uz okolnosti ostalih ljudi ili općenito društva. 

Druga je ono što dobitnik Nobelove nagrade Daniel Kahneman i psiholog Amos Tversky, nazivaju "heuristikom raspoloživosti": ljudi procjenjuju učestalost događaja prema lakoći kojom primjeri padaju na pamet.  Vezano uz pitanja procjene ekonomskih i društvenih trendova, obje pristranosti oblikuje ciklus vijesti. Pinker citira podatke koji ukazuju na trend porasta udjela negativnih vijesti i članaka u poslijeratnom razdoblju. Po pojavljivanju digitalnih i društvenih medija, ciklus vijesti skraćen je na minute, što potiče kontinuirani protok nepreciznih, senzacionalnih, lažnih ili uvelike pristranih sadržaja. Negativne vijesti imaju tendenciju da se bolje prodaju, možda uslijed ugrađene pristranosti prema negativnom. Nesigurnost također može potaknuti pesimističniju procjenu trendova. A u današnjem svijetu ne nedostaje nesigurnosti.

Poljuljana gospodarstva
U razvijenim zemljama, globalizacija i automatizacija već su dovele do značajnih pomaka na tržištima rada i raspodjele dohotka. Umjetna inteligencija i robotika kontinuirano preuzimaju gospodarske aktivnosti što će vjerojatno potkrijepiti, pa čak i ubrzati te trendove. Takve globalne ekonomske i tehnološke sile uvelike se smatraju izvan kontrole upravljačkih struktura zemalja, što izražava sumnju po pitanju učinkovitosti političkih reakcija. Na sličan način, klimatske promjene nadilaze sposobnost bilo koje zemlje da se s njima uhvati u koštac sama, a postoje ozbiljna pitanja o tome je li reakcija globalne zajednice čak i približno dovoljno agresivna da bi spriječila katastrofu. Očigledno urušavanje poslijeratnog globalnog poretka, kao i odsustvo bilo kakve ideje vezane uz to što će ga zamijeniti, pogoršava zabrinutost po pitanju međunarodne suradnje.

Također je istina da agregirani ekonomski podaci mogu zasjeniti i zasjenjuju lokaliziranije probleme. Iako su dobrobiti globalizacije bile ogromne, bile su neravnomjerno raspoređene. Brojna regionalna i lokalna gospodarstva poljuljana su gubitkom radnih mjesta i propadanjem cijelih industrijskih sektora, događajima koji su pridonijeli rastućoj nejednakosti. Opasnost zanemarivanja distribucijskih aspekata modela rasta nedavno je došla do izražaja, uslijed pojave širenja nejednakosti koja je od ključne važnosti za negativne stavove o ekonomskom i društvenom napretku.

Pinker i ostali s pravom ukazuju da rastuća nejednakost ne implicira apsolutne gubitke za podskupine, osim ako se ne radi o nultom cjelokupnom rastu dohotka. No, dok su ekstremna nejednakost i siromaštvo neprihvatljivi u većini društava, neke nejednakosti u dohotku i bogatstvu uvelike se smatraju tolerantnom, čak neizbježnom, posljedicom tržišnog gospodarstva, iako se određena razina nejednakosti, koja se smatra primjerenom, razlikuje diljem zemalja.

Pravo pitanje tada postaje percipirana pravednost u određenom društvu, što je pokazatelj kojega je teško kvantificirati. Meritokracija, transparentnost i ograničenja ekstrema čine se najistaknutijim dimenzijama tog pitanja. U određenoj mjeri, percepcija društava o gospodarskim trendovima, bili oni pozitivni ili negativni, svodi se na političke reakcije. Kad donositelji politika ignoriraju gubitke u određenim regijama ili sektorima, rezultat je ljutnja i društvene podjele, kao i negativna stajališta o putanji gospodarstva. S druge strane, kad donositelji politika pruže svojim građanima odgovarajuću zaštitu, ta će stajališta s većom vjerojatnošću naginjati prema pozitivi.

Vidljivi napredak
To je pitanje učinkovito prikazano u nedavno objavljenom članku u New York Timesu, u kojem se citira anketa koju je provela Europska komisija. Rezultati ankete su pokazali da 80% Šveđana "izražava pozitivne stavove o robotima i umjetnoj inteligenciji". S druge strane, anketa koju je proveo Pew Research Center pokazala je da je 72% Amerikanaca "zabrinuto" radi budućnosti u kojoj roboti i računala zamjenjuju ljude". Šveđani uvelike smatraju da tehnologija igra ključnu ulogu u promicanju konkuretnosti i poticanju rasta produktivnosti, čime se povećavaju viškovi koji će se raspodijeliti među radnicima, menadžmentom i vlasnicima, prema zajedničkim vrijednostima, ili će biti iskorišteni kao pomoć u prilagodbi vještina radnika.

Tu je također sveobuhvatan – i nesumnjivo skup – sustav socijalnog osiguranja kao podrška ljudima tijekom tranzicije. U SAD-u pesimistična stajališta po pitanju glavnih gospodarskih trendova mogla bi biti potaknuta djelomično odsustvom primjerenih političkih reakcija i manje robustnih mreža socijalne sigurnosti. Stavovi prema globalizaciji i digitalnoj tehnologiji također su uglavnom pozitivniji u zemljama u razvoju koje bilježe visok rast, poput Indije i Kine, gdje je napredak uvelike vidljiv i digitalne tehnologije smatraju se više pokretačima rasta nego prijetnjama. Najbolja rješenja za "neumjestan" i potencijalno iscrpljujući pesimizam su ona praktična: učinkovito donošenje politika temeljeno na činjenicama, uobličeno znanstvenim ispitivanjima i društvenom solidarnošću.

© Project Syndicate, 2018.