Državni zavod za statistiku objavio je još jedno statističko izvješće o poljoprivredi kojemu moramo i trebam vjerovati, a ono kaže da je vrijednost otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u 2017. iznosila 7,37 milijardi kuna. U usporedbi s 2016. to je rast za 4,4%, pri čemu je vrijednost prodaje iz vlastite proizvodnje poslovnih subjekata porasla za 5,5%, a vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava za 2,5%.

Ono što je posebno zanimljivo je podatak da je od ukupne vrijednosti prodaje iz vlastite proizvodnje prodaja poslovnih subjekata, dakle tvrtki i obrta, iznosila 4,7 milijardi kuna ili čak 63,8% svih poljoprivrednih roba, dok je vrijednost otkupa od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) iznosila 2,68 milijardi kuna ili tek 36,2%.  U Hrvatskoj je registrirano više od 160.000 OPG-a, a negdje njih oko 100.000 ostvaruje pravo na potpore. Vrlo često čujemo od političara, poljoprivrednih udruga, ali i medija, kako su OPG-i u inferiornom položaju u odnosu na tvrtke te kako nemaju dovoljno zemlje, novca, kredita, kako im je tržište nedostupno zbog uvoznih lobija i slično. No, nitko se ne upita kako to da je produktivnost OPG-a tako niska i da je sve ono što oni proizvedu i prodaju jednako iznosu kojeg država Hrvatska daje za poticaje ili izravne potpore. 

Utjecaj viših cijena
Vlada je prošlog tjedna donijela uredbu o izravnim plaćanjima u poljoprivredi za 2017. godinu kojom je u ovogodišnjem proračunu osigurano 870 milijuna kuna, dok će se do lipnja poljoprivrednicima isplatiti ukupno 2,67 milijardi kuna. Dakle vrijednost svih potpora jednaka je vrijednosti svega onoga što u poljoprivredi proizvedu naši OPG-i. Prema nekim procjenama, od svih potpora koje odlaze za poljoprivredu prema OPG-ima ide negdje oko 68 posto, a poslovnim i pravnim subjektima te obrtima oko 32 posto.  Činjenica je da vrijednost proizvodnje u Hrvatskoj pada i to dugi niz godina, i to nitko ne može osporiti. Postavlja se logično pitanje, ako toliko novca kroz potpore, različite mjere iz Programa ruralnog razvoja, te programe i mjere pomoći i dotiranja županija, gradova, općina ide prema poljoprivrednicima zbog čega taj uloženi novac nema efekt i ne utječe na veću i bolju proizvodnju?

Nova statistička analiza pokazuje da su na rast vrijednosti otkupa i prodaje na godišnjoj razini utjecali  biljni i stočni proizvodi, što je uglavnom prouzročeno povećanim cijenama otkupljenih i prodanih proizvoda, a manje njihovim količinama. Kod biljnih proizvoda najveći udio u strukturi vrijednosti otkupa i prodaje u 2017. imaju žitarice, uljarice, vino i šećerna repa. Na porast vrijednosti utjecale su sve spomenute skupine proizvoda osim žitarica. Iako žitarice bilježe povećanje cijena u 2017. u odnosu na 2016., pad vrijednosti prouzročen je smanjenim količinama otkupa i prodaje.

Žitarice, mlijeko i svinje
U vrijednosti stočarstva najveći udio čine kravlje mlijeko, svinje i goveda. Te skupine proizvoda bilježe rast vrijednosti otkupa i prodaje na što je također više utjecao rast cijena nego količina. I konačno kada se podvuče crta i vide udjeli pojedinih proizvodnji dolazimo do još dramatičnijeg zaključka, a taj je da osim što proizvode malo, naši poljoprivrednici su i dalje orijentirani na nekoliko kultura. U strukturi vrijednosti otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u 2017. tako žitarice sudjeluju s 15,7%, sirovo kravlje mlijeko s 15,0%, svinje-žive s 12,9%, uljano sjemenje s 12,1%, goveda-živa s 11,6%, perad-živa s 6,7%.

Nadalje, vino s 6,4%, šećerna repa i sjemenje šećerne repe s 4,7%, kokošja jaja s 4,0%, ostalo povrće, svježe, dinje i lubenice s 3,3%, ostalo voće, orasi i slično koštuničavo voće s 1,6%, neprerađeni duhan s 1,4%, krumpir s 1,2%, a ostali proizvodi s 3,4%. Dakle, žitarice, mlijeko i svinje čine gotovo polovicu vrijednosti hrvatske poljoprivrede, dok voće čini udjel od tek 1,4 posto, a povrće nešto više 3,3 posto. 

Iako nas Vlada i ministarstva svakodnevno uvjeravaju kako prema selu ide sve više novca, kako se otvaraju nove mjeri, novi programi za koje se poljoprivrednici mogu javljati na EU fondove, podaci o vrijednosti poljoprivredne proizvodnje pokazuju sve, samo ne to, da su trendovi dobri. Na žalost, u Hrvatskoj niti jedna Vlada do sada nije glasno i jako progovorila o tome da nam proizvodnja pada, da imam sve manje prinose i da je vrijednost onoga što proizvedemo sve niža i da to nikako nije dobra. Isto tako da smo jedna od rijetkih zemalja EU koje kontinuirano smanjuju proizvodnju, a da o regiji ne pričamo. 

Premalo se radi
U Hrvatskoj je postalo sramota pa čak i "politički nepodobno" postaviti pitanje zašto ne proizvodimo više i zašto nam padaju količine i vrijednosti proizvodnje. Ali je zato postalo jako "in" pričati o povlačenju novca, fondovima, socijalnim davanjima, socijalnim trgovinama po slavonskim selima. Kada malo pričate s običnim ljudima, svi odreda će reći kako Hrvati rade malo i sve manje imaju želju nešto proizvoditi. Možda je tu razlog, možda smo samo postali lijeni i čekamo da nam dođu "neki novci", samo da ne moramo raditi i proizvoditi. Ali to nije pametno glasno reći.