S Tihomirom Premužakom, predsjednikom Uprave Vetropack Straže, tvrtke koja proizvodi, prodaje i distribuira staklenu ambalažu, razgovarali smo o navikama recikliranja u Hrvatskoj i EU, prednostima stakla kao ambalaže te važnosti stalnog educiranja javnosti, pogotovo onih najmlađih.  

U industriji ambalaže sve veći naglasak stavlja se na brigu o okolišu i održivost gospodarstva. Kako vi u svom poslovanju odgovarate na taj trend?
Održivi razvoj već je odavno postao imperativom poslovanja svakog ozbiljnog poduzeća. Želimo li pokazati brigu za zajednicu, moramo poštovati osnovna načela društveno odgovornog poslovanja. A Vetropack Straža to doista predano i dosljedno čini već godinama. Brojne su pozitivne prakse koje to potkrjepljuju: naš odnos prema okolišu (kontinuirano smanjenje potrošnje energije i vode, manje emisije stakleničkih plinova, povećanje udjela starog stakla u smjesi i dr.), briga o sigurnosti i zadovoljstvu radnika, odnos prema lokalnoj zajednici, korektan i dugoročan odnos s poslovnim partnerima. Stoga među brojnim priznanjima kojima je naša tvornica stakla nagrađena posljednjih godina, nagrada Index DOP-a zauzima posebno mjesto.

Hrvati su prema podacima iz 2016. reciklirali samo 49% stakla. Zašto je to tako?
Rezultati prošlogodišnjeg istraživanja platforme Friends of Glass (provedenom u više država Europske unije) o percepciji i ponašanju potrošača kada je riječ o ambalažnim materijalima ukazuju da čak 89 posto Hrvata smatra da je staklena ambalaža najpovoljnija za recikliranje. To nas čini osvještenijima od mnogih drugih. No, praksa pokazuje da se ponašamo suprotno od izrečenih stavova. U stvarnosti se u sustav reciklaže u Hrvatskoj vrati tek oko 50% staklene ambalaže, što znači da svake godine preko 40 tisuća tona stakla završi na komunalnim ili divljim deponijima! U najrazvijenijim državama zapadne Europe reciklira se preko 90 posto staklene ambalaže. Dovoljno je da pogledamo naše susjede Slovence, čiji postotak recikliranog stakla odavno premašuje 80 posto. Jedan od razloga loše situacije u Hrvatskoj je i nedovoljno učinkovit sustav sakupljanja stare ambalaže, što je u drugim zemljama već davno puno bolje regulirano.  Nadamo se da će nužne dopune i izmjene postojećeg Pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada (da se povratnom naknadom obuhvati sva staklena ambalaža, što sada nije slučaj) te obavezno odvajanje otpada na kućnom pragu poboljšati sadašnju sliku recikliranja svih materijala, a ne samo stakla. Vetropack Straža može u svom proizvodnom procesu tehnički ponovno upotrijebiti svu otpadnu staklenu ambalažu koja nastaje na hrvatskom tržištu, jedino je potreban učinkoviti sustav sakupljanja koji će je kanalizirati u industriju.

Kako komentirate činjenicu da smo gluhi na studije koje potvrđuju da je staklo zdravstveno najprihvatljiviji oblik ambalaže?
Prije spomenuto istraživanje pokazuje da su Hrvati itekako svjesni prednosti koje njihovom zdravlju i očuvanju okoliša donosi korištenje staklene ambalaže. No, odabir proizvoda u određenom pakirnom materijalu uvjetovan je vrstom proizvoda, cijenom i očekivanjem potrošača.  Mnogi proizvođači često ne nude alternative već proizvod plasiraju samo u jednoj vrsti pakiranja, i to najčešće u jeftinijoj i ekološki manje prihvatljivoj plastici. Srećom, u posljednje vrijeme potrošači sve više vode računa o okolišu pa su sve svjesniji negativnog utjecaja plastike na zdravlje. To utječe na povećanu potražnju za proizvodima pakiranim u staklu – zdravstveno najprihvatljivijem ambalažnom materijalu.

Recikliranje donosi ekonomski, ali i ekološki benefit za naciju. Kolika je moć edukacije o važnosti recikliranja i mislite li da se u Hrvatskoj educira dovoljno?
Povećanje udjela starog stakla u smjesi donosi velike ekonomske i ekološke koristi. Štede se primarne sirovine, smanjuje se utrošak energije za taljenje stakla, a manje su i emisije stakleničkih plinova.  Stoga treba, uz nužno poboljšanje sustava gospodarenja otpadnom ambalažom (zakonska regulativa i potrebna infrastruktura), permanentno raditi na educiranju javnosti, pogotovo onih najmlađih. Kupuju li danas kupci češće proizvode u plastici zbog lakšeg rukovanja ili zbog niže cijene unatoč njihovom jasnom stavu o prednostima stakla, teško je reći. Ipak, očito je da krajnji potrošači postaju sve osjetljiviji i oprezniji kada je sigurnost hrane i očuvanje okoliša u pitanju. To je i razlog što Vetropack Straža svoje komunikacijske aktivnosti usmjerava najviše na one najmlađe – školsku djecu koja će, vjerujemo, usvojena znanja o prednostima stakla i recikliranju već danas, ali i kad odrastu, koristiti u praksi. Vjerujemo da će generacije koje dolaze sve više brinuti o  okolišu, pa slijedom toga i koristiti ambalažu koja ima minimalan utjecaj na okoliš i koja se može u potpunosti reciklirati.

Vlasnik ste certifikata Globalne inicijative za sigurnost hrane FSSC 22000. Koje kriterije je potrebno udovoljiti kako bi se dobio jedan?
Vetropack Straža  je certificirana prema standardu sigurnosti hrane (FSSC 22000) u studenom 2013. Davno prije implementirani procesi u cijelom poduzeću olakšali su i ubrzali uvođenje dodatnih vrlo rigoroznih zahtjeva vezanih uz ovaj standard bez kojeg je proizvodnja i isporuka staklene ambalaže globalnim i lokalnim proizvođačima hrane i pića gotovo nemoguća. Provjeravaju se svi koraci u razvoju i proizvodnji  staklenih spremnika uz poseban naglasak na visoke zahtjeve čistoće i zdravstvene ispravnosti  te dosljedno poštovanje i unapređivanje sustava od strane svih zaposlenika. 

U kontekstu održivosti Vetropack spominje i termin lakog stakla. Što je lako staklo i kako ono doprinosi održivosti?
Uvjetno rečeno, jedini nedostatak staklene ambalaže je njezina težina. Stoga se u Vetropacku kontinuirano intenzivno radi na smanjenju prosječnih težina artikala. Činjenica je da lakše boce i staklenke nisu samo prikladnije za rukovanje. Proizvodnjom lakih boca štedimo sirovine i energiju, te tako bitno smanjujemo emisije stakleničkih plinova.